Life
1746 prikaza

Vodeni grob: "Ako umrem, neće ni znati da sam mrtva"

Majka i dijete spašeni na Mediteranu
1/5
YANNIS BEHRAKIS/REUTERS/PIXSELL
Mlada trudnica pokušala je pod svaku cijenu pobjeći u sigurnost Europe

Valovi su visoki i kiša ne prestaje padati. Joy joj govori da čvrsto drži uže i ona ju je poslušala, ali čim se okrene, Joy je nestala u more. Judith je trudna. Ostala je u Libiji nekoliko mjeseci, tijekom kojih je zatrudnjela. Nada u novi život jedina je stvar koja ju drži na životu. Preživjet će i doći do kopna. Ona plače i traži Božju pomoć:

"Bože, ako umrem u Sredozemnom moru, moja obitelj neće znati da sam umrla!"

Na kraju, libijska obalna straža otkrije njen čamac. Na sigurnom je.

Judith je 21-godišnji Nigerijka. MOAS, humanitarna organizacija sa sjedištem na Malti, spasila je nju i još 202 osobe u ranim jutarnjim satima 11. lipnja 2017., četrdesetak kilometara udaljene od libijske obale, dok je drugi put pokušavala prijeći Sredozemno more. Prvi put njen pokušaj nije uspio i gotovo je umrla. Ovaj put, brod MOAS-a konačno je odvodi u Messinu (Italija) čime započinje proces identifikacije. Judith želi doći do Njemačke kako bi pronašla posao i poslala novac natrag u Nigeriju, prenosi portal aktivističke udruge Xchange.

Na putu do Sicilije dijeli više informacija o svom životu:

"Moja majka imala je dvije djevojčice i dva dječaka. Izgubila sam starijeg brata. Moj tata je umro od siromaštva. Puno smo patili. Nije bilo hrane, nema novca. Mjesec dana nakon pokopa mog oca izgubila sam mamu. Ja sam posljednje dijete obitelji. Moja najstarija sestra ne radi, ja ne radim. Bilo je previše patnje. Zato su moji prijatelji dolazili u Libiju, pa sam se prisilila da ih slijedim da se i ja mogu brinuti za svoju obitelj."

Prostitucija na gradskim ulicama Užas u EU Life Mafijaši ovako prisiljavaju izbjeglice na prostituciju

Judith dolazi iz države Rivers u Nigeriji. Rivers State je ekonomski važna kao središte naftne industrije s rezervama sirove nafte i prirodnog plina. Unatoč prosperitetu zemlje, zbog lošeg upravljanja javnim resursima, korupcije i nepažnje naftne industrije, došlo je do općeg osiromašenja i uništavanja okoliša. Nisu jednom kriminalci prekidali naftovode zbog izvlačenja sirove nafte i prodavali je u obližnja poduzeća koja više nisu mogli raditi u regiji. Izlijevanje nafte zagadilo je tlo i vodu, utječući na ribarstvo, poljoprivredu - koja je glavna zanimanje ljudi tog područja - i dobrobit lokalnih zajednica. Dok se militanti bave oružanom borbom, prisiljavajući vladu da se bave njihovim problemima, male poljoprivredne tvrtke zatvorile su se zbog nedostatka investicija i osnovne sigurnosti.

Judith je napustila svoju kuću u Nigeriji 18. kolovoza 2016. naoružana željom za dolaskom u Italiju. Prvi dio njezina dugog puta počeo je sjeverozapadno do države Kano i dalje preko granice prema Nigeru. U Nigeru je prolazila kroz Agadez, najvažnije tranzitno čvorište migranata iz zapadnoafričkih zemalja koji su krenuli prema Libiji. Migranti se često suočavaju s eksploatacijom, tjelesnim zlostavljanjem i ucjenama od strane graničnih dužnosnika i krijumčara. Nekoliko dana kasnije, Judith je stigla do libijske granice i nastavila putovanje u Sabu, grad u središnjoj Libiji, zatim na sjever do Bani Walid i zapad do Tripoli, prije nego što je stigla do obalnog grada Sabrathe. Sabratha se nalazi 70 kilometara zapadno od Tripolija na obali Sredozemnog mora. Obično je Sabratha konačna postaja migranata na afričkom kontinentu.

Izbjeglice na granici Makedonije i Grčke Talijanski liječnik Life Upoznajte liječnika koji je dočekao četvrt milijun izbjeglica

Kad se prvi put 25. listopada 2016. godine ukrcala na gumeni čamac, s još 205 migranata, vremenske prilike im nisu išle na ruku. Kiša je ispunila brod, ljudi su se počeli svađati i nešto goriva je proliveno. Neki su umrli jer nisu znali plivati drugi su se smrzli na smrt. Judith kroz suze priča

"Krenuli smo kad je more bilo mirno. Nakon toga, more je postalo uzburkano, padala je kiša i voda je napunila čamac. Ljudi su se počeli boriti. Voda je bila hladna, nije bilo ribara, niti brodova, nitko nas nije spasio. Bili su veliki valovi. Svi su putnici poginuli. Preživjelo nas je samo osmero". 

Objašnjava da je preživjela samo zato što se čvrsto držala užeta na brodu. 

Trećeg dana na Mediteranu, libijska obalna straža pronašla je brod. Preživjeli su odvedeni u zatvor u Libiji, gdje je Judith provela tri mjeseca. 

"Libijska policija siluje žene, neke su ostale trudne. Tuku ljude, ubijaju ljude."

Pojašnjava da je uspjela pobjeći iz zatvora čim joj se pružila prilika.

10. lipnja Judith je po drugi put sjela na gumeni čamac kako bi pokušala prijeći Sredozemno more na talijansku stranu. Ovaj put ju je MOAS spasio.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.