Zašto je Mengele odlučio biti čudovište, a ne liječnik?

Prije točno trideset godina tijelo nacističkog zločinca Josefa Mengela je ekshumicirano nakon što je u Brazilu 1979. pokopan pod lažnim imenom. Tek 1985. je utvrđen njegov identitet, a sve od smrti, kada se utopio dok je plivao, živio je lagodnim životom. 

Zahvaljujući mreži svojih ljudi 1949. je pobjegao u Argentinu, gdje je živio neko vrijeme, a zatim u Paragvaju i Brazilu. Iako ga je tražilo više država, uključujući i Njemačku, nikada nije uhvaćen, nikada nije odgovarao za svoje zločine i nikada se nije pokajao. Za vrijeme holokausta u smrt je poslao 400.000 ljudi.

Zašto je doktor Josef Mengele za vrijeme holokausta odlučio svoje liječničko znanje zloupotrijebiti, umjesto da pomaže ljudima?

Pitanje je to koje se čovječanstvo pita već desetljećima, a prvi put pojavilo na Quorai, najboljem portalu za bilo koje pitanje. Na njega je odgovorio Kiel Majewski, direktor muzeja holokausta Candles. Majewski je dugo je analizirao Mengeleovu odluku da prijeđe na mračnu stranu, te nudi tri razloga zbog kojih će Mengele zauvijek ostati upamćen kao "doktor smrt".

Prvi razlog je što je Mengele bio nadprosječno ambiciozan, tvrdi Majewski. Doslovno je žudio za priznanjima i više od svega je želio status vrhunskog znanstvenika. U svjedočenjima iz Auschwitza se govorilo kako vlakove pune Židova koji su svakodnevno pristizali u taj logor, Mengele nikada nije vidio kao zločin, već kao priliku. 

Zatvorenici su za Mengela bili beskrajna zaliha "svježe robe" na kojoj je mogao eksperimentirati. Na žalost zatvorenika, njegova je ambicija bila puno veća nego posvećenost liječničkim etičkim kodeksima i bio je uvjeren da radi za dobrobit čovječanstva i znanosti.

Eva Kor, jedna od preživjelih žrtava njegovih eksperimenata rekla je kako je Mengele svoja djela vidio kao korisna i nužna, a ne protuzakonita i prije svega gnjusna. Čak i kasnijih godina, kada je pobjegao u Južnu Ameriku, zapisi iz njegovih dnevnika ukazivali su kako je iskreno vjerovao da čini pravu stvar.

Drugi razlog zbog kojeg je Mengele vjerovao da doprinosi znanosti sa svojim zločinima bila je činjenica da je bio dio eugenističkog pokreta. Eugenisti su bili znanstvenici u 19. i 20. stoljeću koji su vjerovali da ljudska vrsta može postati bolja ako se njezino širenje strogo kontrolira. Kao što je bilo za očekivati, upravo su eugenisti smatrali kako su oni ta superiorna vrsta, bolja od bilo koga drugoga. 

Neke od stvari koje su isprva morale biti eliminirane bile su primjerice alkoholizam i bilo koja vrsta mentalnih bolesti. Američki eugenisti su se zalagali za vrlo stroga bračna pravila i silom su sterilizirali desetine tisuća ljudi koji se nisu "uklapali" u njihovu sliku savršene ljudske rase.

Nacisti su u Europi primijenili istu logiku, pa su tako kao nižu vrstu proglasili Židove, Rome, Slavene, homoseksualce, te osobe s mentalnim i fizičkim problemima. Mengele je spadao u grupu eugenista koji su čvrsto vjerovali da čine veliku uslugu ljudskoj rasi tako što se rješavaju onih koje smatraju inferiornima.

Majewski kao treći razlog navodi opću atmosferu u Njemačkoj u to vrijeme. U vrijeme kada je Mengele počeo svoje akademsku karijeru nacisti su već poprilično duboko zagazili u eliminiranje Židova iz svih sfera života. Kada se prijavio u SS vojsku, Mengele je morao predati dokaz da u njegovoj obitelji nema Židova, te da nema uopće židovske krvi. 

Čak i površnom analizom govora koje su tih godina držali Hitler i Goebbels bilo je lako uočiti da su Židove stalno opisivali kao nižu rasu koja nije ništa bolja od štakora. Tomu je naravno doprinijela i ostala nacistička propaganda, pa ni ne čudi da je Mengele Židove smatrao svojim zamorcima.

Ono što je još značajno kod Mengelea je činjenica da je bio itekako dobro i kvalitetno obrazovan. Njegove kolege sa fakulteta u Minhenu svjedočili su kako nikada nije ostavljao dojam da je u stanju napraviti ono po čemu je ostao zapamćen, kao "Bog Auschwitza".