Mauthausen je počeo primati zatvorenike 1939. godine, a prije nego što su ga oslobodili Amerikanci 1945. godine, u njemu (glavnom i okolnim, satelitskim kampovima) je umrlo više od 100.000 ljudi.
U nedjelju je na obilježavanje obljetnice oslobođenja doputovalo gotovo 50 preživjelih osoba, među kojima i 92-godišnji Aba Lewitt. Lewitt se prisjeća kako bi stražari pitali iscrpljene, gladne i mršave zavorenike žele li se odmoriti nakon što bi se uspeli na 196 'Stepenica smrti', noseći cijelim putem velike ploče granita. Većina bi pristala, zahvalna zbog ponuđenog, prijeko potrebnog predaha i ne znajući što ih čeka.
"Nakon toga bi im čuvar rekao neka onda sjedu, te bi im pucao u glavu", prisjeća se sa suzama u očima Lewitt, koji tvrdi da bi čuvari nakon toga drugima rekli da su ubijeni zatvorenici pokušavali pobjeći. I tako svaki dan ispočetka.
Glavni kamp je proglašen 'kategorijom 3', što je značilo da su zatvorenici - Židovi, politički zatvorenici, osobe s prigovorom savjesti i drugi protivnici nacista - bili osuđeni na smrt.
Tisuće su gradile ratne zrakoplove ili vojnu opremu unutar tunela koje su paralelno morali mučenički kopati unutar planina, dok je puno gora sudbina čekala one koji su morali granatirati zemlju ispod.
Mnogi zatvorenici su morali raditi po 12 sati dnevno, te bi trebali vući divovske blokove granita po strmoglavim neujednačenim stepenicama koje su prozvali 'stepenicama smrti'. Nije stoga čudno što su objeručke prihvaćali bilo kakvu ponudu za predah, čak i ako su pretpostavljali kamo on možda vodi, piše Independent.
