Psiholozi sa Sveučilišta u Michiganu opovrgavaju da su žene i muškarci podjednako zainteresirani sport, a posebno za one sportove koji iziskuju izraziti natjecateljski duh. Istraživačka skupina, koju je vodio Robert Deaner, analizirala je prije dvije godine podatke iz 37 zemalja i otkrila da su se u svakoj pojedinoj žene i djevojčice bile manje bavile sportom nego muškarci i dječaci.
U slučaju nekoliko zemalja za koje se ispostavilo da se razlike kreću unutar statističke pogreške, dodatno su istraživali sklonost građana kompetitivnim sportovima poput primjerice košarke, nasuprot nekompetitivnima poput trčanja. Ispalo je da se takvim sportovima muškarci bave četiri puta češće od žena.
Od 1970-ih općenito se smatra da je razlog za to što su žene manje zastupljene u sportovima, to što nisu imale prilike aktivno se baviti sportom. U prosvjetnom sustavu SAD-a tada je djevojčica koje su se bavile atletikom bilo samo sedam posto od ukupnog broja skupa s mladićima. Danas je taj omjer 42 posto, a znanstvenici su otkrili i još nešto.
U Njemačkoj, gdje postoje i ženske nogometne lige, ispalo je da čak i tamo utakmice pohodi više muškaraca nego žena, 64 prema 56 posto. Pokazalo se i to da pri trčanju maratona čak triput veći postotak trkača nego trkačica sudjeluje u utrkama kako bi pobijedio, te da su žene sklonije sudjelovanju kao vrhunskoj vrijednosti.
Riječ je o još jednoj studiji koja posljednjih godina ispituje mogućnosti da se muškarci i žene ipak rađaju s različitim obrascima ponašanja, pa i drugačijim ustrojem mozga. Jedna od teza za takve nesrazmjere u zanimanju za sport jest to da su žene zainteresiranije za aktivnosti poput joge, pilatesa ili gimnastike.
Muškarci se, naime, kroz sport razmeću kao, primjerice, u svijetu ptica kad dominantni mužjak nastoji impresionirati i ženke i druge mužjake kao netko tko je sposobniji.Za muške sportove autori kažu također da su uvelike smišljeni kao dril za vojničke vjebe. Bacanje koplja, bacnje diska ili kladiva, sve redom su treninzi koji dobro dođu za usavršavanje vještina potrebnih u bici.
Autori naglašavaju da ne tvrde eksplicitno da na sve uočene trendove ne utječu i elementi poput socijalizacije, spolnih predrasuda i diskriminiranja.
