Manish Chandani i Rajesh Shah, vlasnici popularnog butika visoke mode u 5,5 milijunskom Ahmedabadu u Indiji bili su prije četiri godine na sto muka. Dobro uhodanu marku butika morali su preminenovati, nakon što im je rečeno da je dotadašnji naziv, "Hitler", apsolutno neprihvatljiv. Njihov brend danas se zove "Gladiator", doduše s malom svastikom iznad slova "i", ali to je već simbol koji u Indiji doista ima jednu neusporedivo drugačiju tradiciju, štoviše, dugu tisućama godina, za razliku od simbola besprimjernog zla Treće Reicha.
Novinarska vagabundica Die Welta Sophie Mühlmann nedavno je obišla Indiju, usput istražujući odakle među Indijcima fascinacija Njemačkom, posebno Adolfom Hitlerom, kojega se iole pristojni i mentalno stabilni Nijemac grozi cijelim svojim bićem. "Njemačka! Hitlerova zemlja! Vrh!", oduševljeno je podigao palac Lavith u gradu Udaipur kad je shvatio da je Sophie iz Njemačke. Prvi susret s ovim fenomenom djelovao joj je poput hladnog tuša, a onda je stala shvaćati o čemu je riječ. Indija je oduševljena svime njemačkim; njemački nogomet, njemački automobili, do te mjere Indijce mogu razumjeti i svi narodi na Balkanu. A onda, po inerciji, jer u većini slučajeva pojma nemaju o užasima koje je prouzročio nacistički diktator, Indijcima je jako cool i Hitler.
U slučaju butika u Ahmedabadu, 2012. su kod nadležnih indijskih vlasti reagirali Izrael i neke grupe za zastupanje interesa Židova u svijetu zbog zloporabe povijesti Holokausta u biznisu. Sophie Mühlmann danas razumije poziciju vlasnika spornog butika. "Najiskrenije, ja nisam imao pojma o Hitleru", kazao joj je Shah. Objasnio joj je da je butik takav naziv dobio zato što je to bio nadimak djeda njegovog partnera. Tek poslije počeli su doznavati o kakvom je zlokobnom povijesnom imenu riječ. Odlučili su ga ipak zadržati jer im je djelovalo kao nešto znamenito i drugačije. No, tada su nastupile državne vlasti među kojima ima dovoljno obrazovanih da razumiju da je riječ o nečem s čime nema zafrkavanja. Pred njima je jako puno posla, jer Indija još uvijek ne razumije što je doista bio čovjek kojim je fascinirana.
Sophie Mühlmann tako je u Mumbaiju naišla na kafić "Hitler's Cross", u Nagpuru na dvoranu za biljar "Hitler's Den". Već ozbiljnija pojava je to što je Hitlerov "Mein Kampf" nedavno na Amazonovoj listi bestselera u Indiji skočio sa 21. na 15. mjesto, indikativno, u društvu Stevea Jobsa, Mahatme Gandhija, Warrena Buffeta, Elona Muska... Europljanima je to malo teže prožvakati, ali tamo knjigu najvećeg zločinca svih vremena, iz doba dok je ovaj još bio redikulozni uličar na čelu bande štemera, tretiraju poput zbirke poslovnih savjeta. Sophie Mühlmann objašnjava da je Indija dovoljno udaljena od Europe da joj Hitler imponira kao snažni vođa, kao tvrdi državnik koji je zemlju uništenu Prvim svjetskim ratom izdigao do razine da ju je svijet morao uzimati u obzir.
Oni se, naime, povode za svojom svakodnevnicom u kojoj svjedoče tisućama slabih ili jezivo korumpiranih političara diljem jugoistočne Azije. Dobrim dijelom to jest posljedica neobrazovanosti, neznanja, jer u indijskom obrazovnom sustavu, za one koji se uopće obrazuju, Holokaust i zločini nacizma doista nisu nešto posebno opširno obrađeni, objašnjava Sophie Mühlmann, ali postoji tu i još jedna nota. Indija je za spoznaju o multimilijunskim žrtvama po Europi u Drugom svjetskom ratu bila uskraćena i time što su Britanci Indijcima u 40-ima jako cenzurirali vijesti iz Europe, dok je prostor Indije, Pakistana i Bangladeša još bio njihova kolonija.
A onda, nakon što su se Indijci uz masovne žrtve oslobodili britanske kolonijalne vlasti, s jedne strane više nisu mogli tako intenzivo doživljavati povijest Holokausta kojega nisu bili ni svjesni, pa su im se posljedično otvorila vrata za takvu racionalizaciju po kojoj je onaj tko je bio vojni neprijatelj njihovih kolonizatora, zapravo kolonizatora toliko oslabio da su ga se oni ubrzo uspjeli otarasiti. Dotle da se "Hitler" u Indiji u prošlosti koristio i kao osobno ime, vjerojatno ipak ne u onim krajevima odakle su potjecali oni Indijci koji su uz bok s Britancima ginuli po Europi dok su uništavali Treći Reich. Tako se i moglo dogoditi da je djed suvlasnika popularnog butika mogao imat onaj nadimak, što je onda dovelo do razvoja katastrofalnog brenda.
