Za neke zatvorenike u gradskom zatvoru Manile, glavnog grada Filipina, život znači spavati u prostorijama wc-a, skvrčen između čučavca i šest drugih muškaraca, bez deke ili jastuka, na sluzavom prljavom podu.
Čak 518 neopranih muških tijela nagurano je u prostor gdje stane maksimalno 170 osoba. Sve to na temperaturi koja doseže skoro 40 Celzijusa i po velikoj vlazi.
Takvo stanje krivica je predsjednika Rodriga Dutertea, piše The New York Times, i njegove "kampanje protiv droge" koja je započela 2016. godine. Filipinski su zatvori od tada natrpani toliko da su prema svim kriterijima sada najgori zatvori s najgorim uvjetima na svijetu gdje je san, tj. spavanje najveća blagodat.
Ako zatvorenik ima novca, možda se uspije izboriti za neki kutak odvojen daskama i zastorom kojeg će dijeliti s još nekoliko muškaraca.
Toliko ljudi spava na kamenim stepenicama da ako se jedan pomakne ili odskliže, doslovno uzrokuje lavinu ljudskih tijela. Rijetko tko od tog silnog broja ljudi u pretrpanom zatvoru je prošao suđenje, kazne im još nisu ni dosuđene, a većina je njih tek u pretpostupku. Prvo će saslušanje u ovim uvjetima čekati mjesecima ili godinama.
Toliko je sve prenatrpano i toliko je puno zatvorenika na broj čuvara da postoji prešutni dogovor između onih koji zatvorenike trebaju čuvati, i samih zatvorenika koji su se organizirali u - bande.
Bande su naravno, u teoriji, ilegalne, ali u praksi pomažu da sve ostane pod kontrolom - od toga da sve ne grune u kaosu i implodira, do toga da se brinu za organizaciju podjele hrane i lijekova.
Neki su zaposlenici otvoreno za New York Times rekli koliko je točno situacija loša.
"Ako ste ovdje zatočeni, to je kao da su vas već osudili i to na mučenje", kaže Leah Armamento, članica državne komisije o ljudskim pravima.
Time se referirala na to da je takve uvjete i UN 2015. proglasio svojevrsnom torturom.
Filipinsko je sudstvo sporo i nevjerojatno neefikasno, te postoji čitava "kultura" mita i korupcije koja potiče suce i odvjetnike da se "uspore" usprkos pravu na "što brže suđenje".
Jedan od zatvorenika, dječak kojeg se obitelj odrekla jer je homoseksualac, uhićen je 2017. jer je vikao u javnosti i nosio sakriveni nož. Tada je imao 14 godina, ali je policajac koji ga je uhitio napisao da ima 18 kako bi mogao doći u ovaj zatvor.
Sada mu je slučaj formalno riješen kada se dokazalo da ima 16 i da je maloljetan, ali zatvor nije dobio posljednji potrebni papir kako bi ga, napokon, pustili na slobodu.
Radi indiferentnosti i inercije sustava u zatvoru je godinu dana i devet mjeseci - što je mnogo više od onog što bi dobio da mu se odmah sudilo, što je 4 dolara kazne ili 15 dana u zatvoru.
"Nitko mi ne pomaže", kaže dječak čije ime New York Times nije htio objaviti.
Gospodin Narag je u zatvoru prije prvog saslušanja proveo šest godina. Po zatvorskoj se hijerarhiji bandi popeo jer je profesor i odvjetnik. U bandi je postao "šef šefova" prije no što je 2002. pušten.
"Dok ste unutra slijedite pravila jednog drugačijeg društva. Društva unutar društva. Treba ti mehanizam za preživljavanje", kaže i napominje kako su zatvori postali "proširene obitelji te države unutar države".
Bande su kao familije, a čuvari priznaju da postoji neformalni dogovor između bandi i njih da se očuva mir. Naime na 528 zatvorenika dolazi jedan čuvar, iako filipinske vlasti preporučuju da omjer bude sedam zatvorenika na jednog čuvara.
"Ovdje postoji jedan ekvilibrij mira i reda", kaže kapetan Jayrex Bustinera, glasnogovornik zatvora.
"Formalno, ne dozvoljavamo zatvorenicima da utjeruju zakon i red na drugim zatvorenicima, no neformalno to činimo radi nedostatka resursa", kaže.
Zatvorenik po imenu Buboy Mendiola šef je badne Sigue Sigue Sputnik, i neformalno nadgleda zatvorsku ekonomiju - zaradu čak pet bandi.
Nedavna racija otkrila je kako je u njegovoj riznici oko 13.700 dolara. Mendiola je prošli Božić kupio svinje i stotine kokoši za blagovanje. Ima i fond za medicinske hitne slučajeve kao i za sapun i pastu za zube.
"Dosada pušta vraga u um", kaže Mendiola. Kaže da je uvjeren ako zatvorenici nisu nečime okupirani, počeli bi raditi probleme.
Borbi i tučnjava uvijek ima, to se ne može izbjeći u takvoj vrsti koegzistencije, ali može se kontrolirati, tvrdi Mendiola.
U Sputniksima borba šakama kažnjava se s pet udaraca palicom, a ako netko krvari taj broj se penje na 15 ili 20.
Prilazak nečijem posjetitelju bez najave ili poziva je 20 udaraca, a namigivanje nečijem posjetitelju je 25.
"To kažnjavamo jer takve stvari započinju tučnjave i probleme", kaže Mendiola, a kazne se odrađuju lakiranom drvenom palicom na kojoj piše njegovo ime i ime bande.
Mendiola je obaviješten kako će za nekoliko mjeseci biti pušten iz zatvora i oslobođen optužbi. On sa svojim suradnicima traži svog nasljednika.
"Nekog tko je vjernik. Kome je stalo do ljudi, želi napraviti pravu stvar i strog je u disciplini", kaže.
