Kako situaciju u hrvatskim zatvorima ocjenjuju u Upravi za zatvorski sustav nismo doznali jer nam na to pitanje nisu odgovorili do zaključenja izdanja. Nisu nam odgovorili niti koliko im ljudi nedostaje prema sistematizaciji radnih mjesta. U sindikatu, naime, navode kako u zatvorima i kaznionicama nema dovoljno pravosudnih policajaca, a da oni koji rade pokrivaju više radnih mjesta, što ne bi smjeli i trebali raditi zbog sigurnosnih razloga.
"Ljudi je malo. Gotovo u svim zatvorima i kaznionicama fali ljudi, samo u Remetincu nedostaje 70-ak ljudi. U takvim uvjetima posao je teško organizirati jer jedan pravosudni policajac ponekad vodi računa o oko 150 zatvorenika. Kad se raspiše natječaj kojim se traži popunjavanje 20-ak radnih mjesta, na njega se javi jedva deset ljudi, a na testiranje ih dođe i manje. A nekad se na raspisani natječaj za 20-ak radnih mjesta javljalo i do 500 ljudi", nabraja Tatarević.
Prema njegovoj procjeni, u sustavu nedostaje tristotinjak pravosudnih policajaca. Oni paze na oko 4000 zatvorenika. Iz Uprave za zatvorski sustav, koja je pri Ministarstvu pravosuđa, nisu nam odgovorili koliko je ljudi trenutačno u zatvorima i kaznionicama.
No iz Izvješća o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2017. godinu, koje je prihvatio Hrvatski sabor, kroz zatvorski sustav u 2017. prošlo je gotovo 11.500 zatvorenika, pet posto više u odnosu na godinu prije, a kaznu zatvora izdržavalo je 4146 zatvorenika, što je u odnosu na godinu prije smanjenje za gotovo 11 posto.
S izdržavanja kazne zatvora otpušteno je 1657 zatvorenika. Oni koji žele raditi tijekom izdržavanja kazne to i mogu, a mogu tijekom boravka iza rešetaka i izučiti neki zanat ili steći neke vještine koje im mogu pomoći u integraciji u društvo kad odsluže kaznu. No mnogo ih se ponovno vraća iza rešetaka. Prema podacima iz Izvješća za 2017., bilo je čak 43 posto recidivista.
Pustili ga da umre u ćeliji
Oni koji ulaze u sustav kako bi na njih pazili brzo odustaju kad prime plaću. Naime, plaća vježbenika koji radi u osiguranju pravosudnih tijela, s dodatkom od 10 posto, je 3100 kuna, dok pravosudni policajac koji ima 35 godina staža i dodatak na plaću od 30 posto ima plaću od 5100 kuna.
Od onih u sustavu, čak 57 posto su voditelji i šefovi koji imaju plaće od desetak tisuća kuna i koji ili nemaju ili imaju malo doticaja sa zatvorenicima. Sustav napredovanja je naopak, upozoravaju nas pravosudni policajci. Ljudi se kadroviraju po podobnosti, a radna mjesta za voditelje i šefove se ne popunjavaju internim natječajima. Glavni problem je što pravosudni policajci nemaju kontrolu nad onim što se događa unutar soba.
Stariji i iskusni čuvari odlaze, a mladi nisu naučili raditi. Videonadzor ne postoji u ćelijama. Postoji na hodniku, u prostorijama gdje su čuvari, zatvorskom krugu, šetalištu i oko zatvora. O tome tko će se staviti u koju ćeliju ne odlučuju oni koji znaju tko je kakav, primjerice voditelj odjela (komandir), nego netko iz sustava koji zatvorenike nije nikad vidio.
Pozornost javnosti na stanje u zatvorima ponovno je skrenuo slučaj Kristiana Vukasovića (18). Kristian je preminuo 24. kolovoza u KBC-u Split, gdje je 1. kolovoza dovezen u komatoznom stanju iz zatvora na splitskim Bilicama. Tamo je završio 1. travnja zbog sumnje u podmetanje požara.
Kako su izvijestili iz splitskog tužiteljstva, koje je vodilo slučaj, teretili su ga da je u četiri navrata u kratkom razdoblju od svega tri dana, tijekom loših vremenskih uvjeta (puhala je bura), izazvao više velikih požara u naseljenim mjestima, u blizini obiteljskih kuća i stupova električne energije, te time prouzročio konkretnu opasnost za živote i tijela ljudi te imovinu većeg opsega.
Kristian je sve priznao i bio osuđen na osam mjeseci zatvora. Tijekom četiri mjeseca, koliko je Kristian boravio na Bilicama, čak je triput završio u Bolnici za osobe lišene slobode (BOLS) u Zagrebu. Iako se naziva bolnicom, ona to više formalno nije jer ima samo dva umjesto tri odjela i nije prošla kategorizaciju.
Bio je suicidalan te je u BOLS-u proveo čak 47 dana, no svaki put bi ga vraćali u Split. Iz ćelije je, u konačnici, iznesen na nosilima. Tijekom boravka u zatvoru u Bilicama promijenio je više ćelija. Kad bi se vraćao iz šetnje zatvorskim dvorištem, posebno pozorno bi ga pretresli kako ne bi imao upaljač i kriomice ga unio u ćeliju.
Kad bi htio zapaliti cigaretu, radio je to pod strogim nadzorom pravosudnih policajaca koji su mu svaku večer, neslužbeno doznajemo, davali tabletu koju mu je pripisala liječnica. Iz Ministarstva pravosuđa izvijestili su kako u postupanju zatvorskih čuvara prema njemu nije bilo propusta.
"Svi u zatvoru su se brinuli i pazili na njega, kako oni koji tu rade, tako i zatvorenici u ćeliji s njim", rekao je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nakon posjeta splitskom zatvoru.
A ima i onih koji napadaju pravosudne policajce
Tko je odgovoran što je psihički rastrojeni mladić završio u zatvoru, a ne u bolnici tek će se utvrditi, kao i to je li tko odgovoran za njegovu tragičnu smrt.
U zatvorskom sustavu se mnogo incidenata zataškava. Za sukobe između zatvorenika, pokušaje bijega, pokušaje samoubojstva i slične incidente javnost dozna rijetko, odnosno kad oni nađu načina da se probiju izvan zatvorskih zidina. O takvim stvarima baš se ne priča u javnosti, što je prema stavu SPPH jedan od problema, koji za posljedicu ima ugrožavanje sigurnosti pravosudnih policajaca te svih koji rade unutar zatvorskog sustava.
"U situacijama napada na pravosudne policajce, umjesto podnošenja kaznene prijave zbog napada na službenu osobu, zatvorenicima oduzimaju neke pogodnosti, kao što je zabrana pisanja pisama ili kupovanja namirnica u kantini. No u većini slučajeva takvi zatvorenici niti pišu pisma niti imaju novca na računu, pa ih kažnjavate tako da im oduzmete pogodnosti koje oni zapravo ne koriste", objašnjava Krešo apsurdnosti, s kojima se on i njegovi kolege susreću.
Primjerice, Joško Božić Kudrić, koji je iza rešetaka jer je udarcem šakom u glavu usmrtio mladića, udara i u zatvorima. Čuvare je napadao u Splitu, Glini i Lepoglavi te u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. U srpnju su u istoj ustanovi dva pacijenta pretukla trećega. Budući da je gotovo ostao bez oka, morali su obavijestiti policiju. U BOLS-u više desetaka zatvorenika čeka na smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.
Kako nedostaje liječnika, medicinskih sestara i pravosudnih policajaca, često se tuku, ali uglavnom bez težih posljedica, zbog čega to ostaje ispod policijskog radara. Jedan od napadača na zatvorenika koji je u srpnju gotovo ostao bez oka umro je prošli mjesec. Sumnja se na predoziranje lijekovima.
U BOLS-u je u veljači zatvorenik prijavio silovanje. Žrtva i silovatelj, inače njegov vršnjak, bili su smješteni u sobu s još nekoliko zatvorenika. Neslužbeno doznajemo kako su sobu u kojoj su se nalazili nekoliko puta tijekom večeri obilazili pravosudni policajci, no žrtva im se, navodno, nije obratila sve do sutradan ujutro. Tek je onda prijavila silovanje.
Prema podacima Ministarstva pravosuđa, u zatvorima i kaznionicama diljem zemlje silovanja su rijetka. U pravilu imaju jednu takvu prijavu godišnje.
U zatvorskom sustavu vlada kroničan manjak sestara i liječnika koji je, upozoravaju upućeni, doveo do toga da s teškim psihijatrijskim slučajevima nema tko raditi. Pravosudni policajci dijele lijekove pritvorenicima i zatvorenicima što može dovesti do ugrožavanja sigurnosti u zatvorima.
Postanite zatvorski liječnik!
Na natječaje za zapošljavanje liječnika već godinama se gotovo nitko ne javlja. Od desetak potrebnih internista, liječnika opće prakse i psihijatara nitko se nije prijavio. Razlog tome su, kako doznajemo, plaće manje nego što imaju njihove kolege u drugim bolnicama, teže dobivanje specijalizacija i nemogućnost napredovanja. Ne pomaže ni beneficirani radni staž.
"U Zatvorskoj bolnici u Zagrebu trenutačno je zaposlen jedan službenik doktor medicine specijalist - psihijatar, a dvoje doktora medicine specijalista - psihijatara obavljaju poslove temeljem ugovora o djelu", kažu u Ministarstvu pravosuđa dodajući kako je u ustanovi smješteno 49 istražnih zatvorenika, dok su zbog psihičkih poremećaja u toj bolnici smještena 32 zatvorenika.
Da je nedostatak liječnika i medicinskih sestara golemi problem za normalno funkcioniranje u zatvorskom sustavu govore i podaci od lani. Naime, u kaznionicama i zatvorima te odgojnim zavodima bilo je sistematizirano 204 radnih mjesta u Odjelima zdravstvene zaštite, a popunjeno je tek 124 radnih mjesta. Je li se što promijenilo ne znamo jer nam iz Ministarstva pravosuđa nisu odgovorili.
Građani se u pravilu o stanju u zatvorima upitaju kad se dogode strašne stvari. Damir Šišaković je 2016. pobjegao iz zatvora u Sisku u kojemu je služio kaznu od godinu dana zbog razbojništva u kladionici u Karlovcu iz 2014. te se uputio na Krk. Tamo je zaskočio maloljetnicu i prijeteći joj nožem nad njom bludničio.
Sve je šokirao slučaj zatvorenika Bojana Bešića, koji je izgorio u pulskom zatvoru 16. studenog 2015., nakon što je sam zapalio samicu. Sudski postupak u tom predmetu još nije pravomoćno okončan, no optuženi su "obični" pravosudni policajci. Kako je i zašto u samici postavljen materijal koji se može zapaliti, koliko je ljudi taj dan radilo na odjelu, a koliko je trebalo i niz drugih pitanja ostalo je, za sada, bez odgovora.
Jedan od problema je i to što su zatvori, neslužbeno doznajemo, preplavljeni raznim vrstama tableta. Od onih koje koriste ovisnici o opijatima do onih za smirenje.
Iz Ministarstva pravosuđa nisu nam dostavili točne podatke o tome koliko se godišnje tableta potroši i koliko to stoji, no cijena u zatvoru im je mala pa upućeni kažu kako to, prema zakonu o ponudi i potražnji, znači da ih ima puno. Naime, tablete su u zatvorima svojevrsna valuta. Mogu se prodavati za gotovinu, njima se mogu plaćati određene usluge ili ih se može mijenjati za cigarete.
Mafijaš naredio da zapale auto policajcu
Zbog toga se i oni zatvorenici ili pritvorenici kojima tablete i ne trebaju često žale na neke nepostojeće simptome kako bi ih dobili. Kako u sustavu nedostaje liječnika koji bi mogli kvalitetno pregledati zatvorenike, a prigovore pravosudnih policajaca da neki to zloporabe nadređeni ignoriraju, tablete se dijele, neslužbeno doznajemo, šakom i kapom.
U zagrebačkom zatvoru više nemaju ni psa koji bi mogao nanjušiti droge ni "kornjače" - skupinu pravosudnih policajaca spremnih za eventualne veće sukobe sa zatvorenicima koja je djelovala isključivo dragovoljno i za to nije primala naknade. Oni su sami vježbali, nabavljali opremu...
I sam pogled na njih je, neslužbeno doznajemo, kod zatvorenika izazivao strahopoštovanje. Kako neslužbeno doznajemo, MUP je ponudio psa za detekciju droga, s time da bi Ministarstvo pravosuđa trebalo platiti 30.000 kuna za obuku ljudi koji bi s njim radili, na što nisu pristali.
Pravosudni policajci zaposleni u zatvoru često se mogu naći na meti osvete pojedinih zatvorenika. Tomislav Sabljo, uhićen ljetos u akciji Tebra zbog sumnje da je bio jedan od organizatora skupine koja je iz Albanije i Crne Gore prokrijumčarila tone i tone droge, naložio je da se zapali automobil pravosudnom policajcu Alenu M. koji mu se zamjerio tijekom njegova boravka u zatvoru.
"Nije mi dao da vidim dijete koje mi je došlo u posjet", objasnio je Sabljo prijateljima zašto je tražio da se zapali vozilo Alena M.
Pravosudni policajac je radio svoj posao. Nije mogao pustiti da dijete posjeti Sablju jer nije bilo na popisu svjedoka za taj dan te bi, da ga je pustio, postupio protiv propisa. Prije nego što mu je vozilo zapaljeno, i on je jedno vrijeme bio praćen, a pratio ga je osobno Sabljo koji je, kako bi prikrio tragove, u tim situacijama zvao suprugu da dođe po njegov mobitel.
Kolege Alena M. pitaju se zašto protiv Sablje nije podignuta kaznena prijava zbog napada ili prijetnje na službenu osobu.
"Ovakvo stanje u zatvorskom sustavu bit će sve dok se ne uloži u plaće, edukacije i dostojanstvo pravosudnih policajaca. Primjerice, u Ministarstvu pravosuđa nisu u stanju osigurati ni spomen-značke za desetak ljudi godišnje kad odlaze u mirovinu. Jedna značka stoji 150 kuna. To vam sve govori", zaključuju Tatarević i Jelenko te ističu da je prosječni očekivani životni vijek pravosudnog policajca, po nekim procjenama, oko 59 godina.
Smeta im, ističu, maćehinski odnos Ministarstva pravosuđa prema zaposlenicima i traže hitnu promjenu Zakona o izvršenju kazne zatvora kako bi se definirala prava i obaveze pravosudnih policajaca i tko za što odgovara.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Po zatvorima su ljudi koji su nekoga oštetili, ubili, teško ozlijedili i sl. Koja su prava ubijenih i njihovih obitelji nikoga nije briga, ali je zato velika briga oko toga kako će ubojica živjeti u zatvoru.