Davida Komšića iz zagrebačkog zatvora gotovo svaki mjesec vode na Općinski kazneni sud gdje mu sude zbog napada na Kristinu Krupljan iz studenoga 2016. U zatvoru je jer je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora zbog toga što je 22. veljače 2017. s 88 uboda nožem masakrirao trudnu Kristinu. Ivo Komšić, zbog čijeg je ponašanja sutkinja koja mu je nepravomoćno osudila sina dobila policijsku zaštitu, prošli tjedan iskoristio je posjet sinu u zagrebačkom zatvoru. Namjeravao mu je dostaviti mini mobitel iako ih zbog sigurnosnih razloga pritvorenici i zatvorenici ne smiju imati. Sve je pozorno osmislio jer je iz prve ruke znao kako se odvija procedura tijekom posjeta pritvorenicima, piše 24sata.
Tijekom susreta sa sinom u prostoriji za posjete pokušao mu dostaviti svega nekoliko centimetara veliki mobitel. No ili je to izveo nespretno, ili su ga pravosudni policajci zbog prijašnjih incidenata u kojima je sudjelovao držali pod posebnom prismotrom. U svakom slučaju vidjeli su pokušaj primopredaje i osujetili ga.
Da je dobio mobitel David ga je mogao iskoristiti za ‘surfanje’ internetom, razgovore sa svjedocima i(li) sa suoptuženicima u postupku, a mogao ga je i iznajmljivati drugim zatvorenicima i tako zarađivati.
Šverc, točnije samo pokušaj šverca, mobitela nije ni približno najčudniji pokušaj unošenja zabranjenih predmeta u hrvatske zatvore.
Podsjetimo samo na ovaj tekst 24sata iz siječnja 2009. godine. Policija je podnijela kaznenu prijavu protiv 44-godišnje Zadranke, kod koje je pronađeno 7,7 grama tableta heptanona. Drogu, skrivenu u jakni, pronašli su pravosudni policajci pri rutinskoj kontroli posjetitelja zadarskom pritvoru. Kako se neslužbeno doznaje, Zadranka je drogu namjeravala prošvercati suprugu, koji je u zatvoru.
Neke pokušaje krijumčarenja u zatvoru primijete čak i ljudi izvan zatvora, kao što je bio slučaj u lipnju 2015. godine kada je jedan čitatelj 24sata poslao fotografiju svezanih plahti kako vise između dva kata zatvora u Rijeci. Ta međućelijska ‘veza’ plahtama visjela je nekih 15-20 minuta. Izgledalo je kao da se netko sprema na bijeg kroz rešetke, rekao je Goran iz Rijeke.
Dežurni pravosudni policajac u riječkom zatvoru pojasnio je kako slučaj spuštenih plahti između ćelija i nije nekakva ozbiljna stvar. Rekao je tek da su se plahte tamo našle slučajno, da su to obične bedastoće i da nam ništa više ne smije reći.
Gotovo da nema zatvorenika koji ne zna da se poruke, cigarete, novine, pa čak prošvercana droga, mobiteli i slično, dostavljaju u čarapi vezanoj u čvoru na dnu plahte koja se kroz rešetke spušta do niže ćelije. Ustaljenim signalima šalju se poruke poput: “priznao sam”, “nisam priznao ništa” ili “nemoj priznati”. Čarapa i tenisica obješena o rešetku na određenoj poziciji označava sat odlaska u šetnju, a posuda na prozoru znači nedostatak droge.
Cigarete, a nekada i telefonske kartice, bile su glavne valute iza rešetaka. Svojevremeno se pojavila i priča da je telefonskim karticama u vrijednosti od nekih 35.000 kuna plaćeno i ubojstvo u lepoglavskoj kaznionici. Na suđenju se ispostavilo da od toga nije bilo ništa, ali je ipak realan pokazatelj koliku važnost imaju te stvari iza rešetaka.
Darko Zvonarek iz Vlaislava je pravosudni policajac više od 20 godina, a većinu svog radnog staža proveo je u bjelovarskom zatvoru. Prije toga je radio u Remetincu.
Darko je prošle godine za portal Epodravina kazao da mu izraz zatvorski čuvar nije baš mio, a otkrio je i kako ovaj teški posao utječe na njega i s kakvim se sve scenarijima susreće u zatvoru. Iako incidenti nisu česti, uvjeren je kako ovaj posao ostavlja traga na čovjeku i kako ga svojem sinu ne bi preporučio kao izbor zanimanja.
"Mnogo truda ulažemo kako bi se sve riješilo na najbezbolniji mogući način. Mora se poklopiti niz okolnosti da bi došlo do incidenta. Primjerice, prije koju godinu imao sam slučaj prijetnje, jer je zatvorenik prošvercao mobitel u zatvor pa kad smo ga otkrili, mene je uzeo na zub kao glavnoga krivca za njegovu nevolju. Zbog tih prijetnji osuđen je na dodatnih šest mjeseci zatvora. To je ujedno bio i jedini pokušaj bijega", prepričao je policajac Zvonarek svoj dan na poslu.
Upravitelj je nabavio uređaj koji lovi frekvencije kada je nečiji mobitel uključen. Tako su jednom zaposlenici znali da je netko od zatvorenika unio mobitel, ali ga nisu mogli otkriti.
"Unio ga je u tjelesnoj šupljini. Do dva u noći smo bdjeli ispred njegovih vrata, dok nismo ulovili signal i upali mu u sobu. Zabilježeni su pozivi djevojci, a potom su uslijedile spomenute prijetnje, ispričao je za Epodravinu upravitelj Drago Ivančić.
"Heroina, kokaina i marihuane nema ovdje, nego sad zatvorenici pribjegavaju opojnim sredstvima koja se ne mogu detektirati, već otkriti tek na temelju promjene u ponašanju i dezorijentiranosti. Primjerice, nakapaju se ili poprskaju cigarete takozvanim osvježivačima prostora ili, pak, dolazi do štekanja; zlouporabe zamjenske terapije, odnosno zadržavanja tablete sa ciljem preprodaje ili trampe", dodao je.
"Vrlo su maštoviti. Kad otkrijemo jedan način i mjesto te to počnemo učestalo provjeravati, oni pronađu drugo. Uvijek smo korak iza njih, ali ih uvijek i sustignemo. To su razni otvori, madrac, posteljina, odjeća, stol, pod, sanitarne instalacije, mjesta koja se mogu zašarafiti, a bio je čak i primjer skrivanja mobitela u duplo dno kroksice", nabrojao je iskusni policajac.
Policajci otkrivaju da mobitele pokušavaju unijeti "teži" kriminalci kako bi održali poslovne kontakte, a i radi ovisnosti o modernoj tehnologiji i društvenim mrežama jer u zatvoru interneta i pristupa računalima nema. Rjeđe se radi o potrebi za kontaktom s bližnjima.
Najčešće se unosi droga, iznimno često za preprodaju brojnim ovisnicima koji se nalaze iza rešetaka.
"Drogu u zatvor unose posjetitelji, a vanjskim dilerima smo plaćali preko svojih odvjetnika. Heptanonom se natapaju žvake ili roba, najčešće etikete na majicama. Meni bi cura heroin nosila u ustima. Poljubili bi se i ona bi tako prebacivala drogu u moja usta. Najčešće su to bile žene zatvorenika, one bi unosile svaka po pet grama heroina koji bi mi kasnije prodavali za dobru lovu. Ako smo mi vanjskom dileru plaćali 800 kuna, ekipa u zatvoru je od nas kupovala za 1500 kuna. Cijena droge u zatvoru puno je veća nego na ulici. “Bombone“ (esctasy op.a.) sam prodavao za 70 kuna, a na ulici ih možeš naći za 20. Jedan Ekvadorac je u koricama knjige unio pola kilograma kokaina, najboljeg koji sam u životu probao. Droga je bila jako dobra", ispričao je za Slobodnu Dalmaciju jedan osuđeni diler iz Lepoglave.
