Od Olimpijskih igara 2008. Usain Bolt je pobijedio u svakoj utrci na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama, osim na jednoj kada je bio diskvalificiran zbog pogrešnog starta.
Kada amaterski trkači žele što brže trčati počnu brže pokretati noge, što je moguće više, tako da mnogi smatraju kako i Bolt svoje rekorde postiže na isti način. No, ta teorija nije točna.
"Elitni trkači ne pokreću noge brže od bilo kojeg drugog rekreativnog trkača. Razlika između profesionalaca poput Bolta i amatera je ta što pravi atletičari rade duže i puno jače korake", ističe stručnjak Sam Allen sa sveučilišta u Loughboroughu.
Prema istraživanjima, amaterskim trkačima treba od 50 do 55 koraka da bi prešli sto metara, dok elitnim atletičarima za tu dionicu treba u prosjeku 45 koraka.
Zbog takvog načina trčanja, kaže Allen, atletičari se puno brže kreću, jer puno manje dodiruju tlo.
Naime, atletičari pri svakom koraku potroše 0.08 sekundi na tlu, dok amaterski trkači potroše 0.12 sekundi. Prema Allenovim procjenama, vrhunski atletičari prilikom svake utrke u zraku provedu 60 posto vremena, a amateri oko 50 posto.
Međutim, među top atletičarima Bolt se posebno ističe, a djelom je to zbog njegove visine.
"Na početku utrke većina koristi kraće korake kako bi sačuvali snagu i ubrzali kad je potrebno, ali Bolt to zbog svoje visine ne može. Kad dosegne najveću brzinu Bolt ima veliku prednost pred ostalima zbog dužine svojih nogu i treba mu manje koraka kako bi prešao neku dionicu", objašnjava Allen.
Bolt utrku na 100 metara u prosjeku završava s 41 korakom što je tri do četiri manje od njegove konkurencije.
