Tjednima je tumarao po Himalaji i tražio ih, da bi na kraju to i uspio. 55-godišnji škotski alpinist Steve Aisthorpe postao je svjetska vijest zato što je u Nepalu, uz samu granicu s Tibetom, uspio pronaći tijela svojih kolega Islanđana Kristinna Rúnarssona i Thorsteinna Gudjonssona koje je posljednji put vidio još 18. listopada 1988.
CNN se poziva na tekst objavljen na internetskim stranicama prezbiterijanske crkve u Škotskoj, The Church of Scotland, čiji je Aisthorpe pripadnik, pa je i izvorni tekst o podvigu Aisthorpea obojan detaljima o potrazi vjernika koji je tek "nedavno otkrio kršćansku vjeru".
Ono zbog čega je vijest obišla svijet, ipak je to što je Škot tijela svoja dva prijatelja iz Islanda uspio pronaći čak 30 godina nakon tragedije koja ih je zadesila kad su, tada u svojim 20-im godinama života, bili u ekspediciji na vrh Pumori na granici Tibeta, odnosno NR Kine, i Nepala. Tijekom uspona, čak nedaleko od vrha, Aisthorpe je morao odustati i vratiti se u prethodni bazni logor, jer je počeo patiti od visinske bolesti. Prijateljima je poželio sve najbolje u daljnjem usponu i vratio se kako ne bi platio životom.
I taman kad se opet našao na visini na kojoj se mogao oporaviti, ubuzela ga je zla slutnja. Malo se oporavio i opet krenuo u uspon.
"Dok sam se probijao uzbrdo, očajnički sam se nadao da su Kristinn i Thorsteinn sigurno stigli i da sada leže u svojim vrećama pod malim crvenim šatorom", pričao je.
No, nije ih našao, nego samo njihovu užad prema čijem položaju je bilo jasno da su uspjeli stići ili do vrha ili blizu vrha. 30 godina poslije njihova zamrznuta tijela pronašao je zahvaljujući ledenjaku koji se posljednjih godina povlači. I tu dolazimo do suštine priče.
Express je u nekoliko navrata posljednjih godina pisao o sve češćem pronalasku stotina leševa alpinista, vojnika i lokalnih stanovnika u Alpama, isključivo zahvaljujući klimatskim promjenama, globalnom zatopljenju pred kojima se povlače drevni ledenjaci i koji, otapajući se, oslobađaju tijela svojih davnih, nekada čak i drevnih žrtava.
Prije nešto više od dvije godine na ledenjaku Morteratsch u kantonu Graubunden u Švicarskoj pronađeno je tijelo njemačkog skijaša koji je nestao skijajući 30. kolovoza 1963. kad je imao 36 godina. Morteratsch je jedan od izdašnijih "izvora" davno poginulih ljudi u Alpama. Vrhovi mu sežu preko 4000 metara u visinu i tu se još uvijek nalazi zamrznuto četrdesetak planinara i skijaša.
U ljeto 2017. na glečeru iznad alpskog mjesta Chandolin iz leda su, opet uslijed otapanja, izvirila tijela postolara Marcelina Dumoulina, u doba pogibije 40-godišnjaka, i njegove supruge Francine, tada 37-godišnjakinje. Oni su se još 15. kolovoza 1942. iz svog sela na visini od 2615 metara nadmorske visine zaputili preko ledenjaka i nisu se nikada vratili.
Njihovih petoricu sinova i dvije kćeri razdijelili su po obiteljima u tom kraju, što je u švicarskim Alpama tada u pravilu bilo jezivo iskustvo, ispunjeno ropskim radom, ako već ne i seksualnim zlostavljanjem. 2016. godine otkrivena su tijela dvojice planinara koji su 1999. nestali u Tibetu pri pokušaju uspona na vrh Shishapangma visok 8027 metara, 14. najviši u svijetu. Bila je riječ o Alexu Loweu i Davidu Bridgesu. Stradali su na visini od oko 6300 metara.
U Italiji je 2015. u jednom trenutku glavna vijest bila da je globalno zatopljenje na jednom glečeru u talijanskim Alpama na vidjelo iznijelo tijela dvojice vojnika nestalih pred sam kraj Prvog svjetskog rata 1918. Neka od granata vjerojatno je izazvala lavinu ili nekakvo obrušavanje koje ih je zatrpalo. Jednome su u džepu pronašli ljubavno pismo supruge Marije na češkom jeziku.
U siječnju 2011. u Argentini su pronašli savršeno očuvane ostatke troje djece, umrle prije čak 500 godina, male Inke, koje su ritualno žrtvovali tako što su ih ostavili da se smrznu u Andama. Ubrzo ih je progutao glečer i takve su ih, skupljene da se zgriju, pronašli početkom 21. stoljeća. Zahvaljujući klimatskim promjenama, takvi su pronalasci posljednjih godina sve masovniji.
Na Aljasci je otkrivena olupina aviona koji je nestao 1952., u Alpama muškarca koji je sa svojom mulom još u 16. stoljeću propao u pukotinu u ledu. Isto tako pronalaze se ostaci rimskih novčića, obuća iz brončanog doba, ostaci konja iz željeznog doba, a nisu svi pronalasci niti previše zabavni. U Sibiru je zbog otapanja došlo do epidemije antraksa među sobovima jer se s otapanjem permafrosta, zaleđenog tla, odmrznulo i truplo u prethistoriji od antraksa umrle životinje.
Najspektakularnije je bilo otkriće u Alpama muškarca nazvanog "Ötzi" iz 1991., iznenađujuće dobro očuvanog. Ovaj pronalazak poznat je još i kao "Tirolski ledeni čovjek". Ispostavilo se da je riječ o čovjeku koji je stradao još oko 3300 godina prije Nove ere. Bio je star oko 45 godina, visok 165 centimetara, težak 61 kilogram, kemijskim i biokemijskim analizama znanstvenici su utvrdili da je djetinjstvo proveo kod Bolzana, da je potom odselio 50 kilometara sjevernije.
U želucu su mu otkrili posljednji obrok, jelo od mesa jelena, od žitarica i korijenja, uz kruh od divlje pšenice, korijenja i nekog voća. Znanstvenici su utvrdili da je bio pastir, ali i da je imao veze s proizvodnjom bakra. Imao je duboke smeđe oči, bradu, nije podnosio laktozu, po tijelu je imao čak 61 jednostavnu tetovažu od 0,7 do 4 centimetra duljine.
Tek 2001. otkrili su mu vršak strijele u lijevom ramenu, što je odgovaralo rupi na njegovom ogrtaču, a 2010. i tragove krvi nekoliko osoba na njemu; krv jedne osobe na nožu, dvije na jednoj od nekoliko strijela koje je nosio skupa sa bakrenom sjekirom, te četvrte na ogrtaču. Ispostavilo se da je netom prije u nekakvom sukobu, moguće u dolini, ubio dvije osobe, a jednu ranjenu nosio na leđima tijekom bijega.
Pronašli su mu tragove udarca u glavu, što je moglo biti i kobno, te tragove da mu je netko uklonio štap od strelice i pokušao srediti ranu. Danas se pretpostavlja da su ga nekakvi kolege ili kolega na mjestu na kojem je pronađen, sahranili. Krajem kolovoza prošle godine u sjeverozapadnoj talijanskoj regiji Val d'Aoste pronađena su tijela troje planinara koji su podno najvišeg vrha u Europi Mont Blanca poginuli 1995.
Sve troje bilo je povezano užetom, a 22 godine poslije na njih je, i ovaj put zbog otapanja ledenjaka, naišao francuski alpinist, fotografirao ih i potom u dolini prijavio svoj pronalazak vlastima.
