Uganda je jako mlada zemlja, što potvrđuje činjenica kako je trećina od ukupnog broja stanovništva od 41 milijuna (po podacima iz 2016. godine) ispod 19 godina. Ova činjenica za svaku bi zemlju bila razlog dodatnog slavlja, pa se tako čini da s obzirom na onu staru izreku 'Na mladima svijet ostaje', Uganda ima blistavu budućnost.
No ove pozitivne podatke ipak nagrđuju oni o broju rođene djece, posebno godištima njihovih majki. Visok je postotak djevojčica ispod 14 godina koje rađanju, a zabilježeni su slučajevi trudnica, starih samo 10 godina. Prosječno žene u Ugandi imaju petero djece, a u ruralnim dijelovima još i više. I samo 27 posto žena koristi moderne oblike kontracepcije.
Kao i u većini afričkih zemalja problem sa sve većim brojem trudnoća posebno u mladih djevojaka je manjaka spolnog odgoja tijekom kojeg bi žene trebale i mogle naučiti nešto više o seksu, trudnoći i mogućnostima zaštite. No unatoč primjerima koliko je takvo ponašanje štetno, o tome se ne razgovara, prvenstveno zato što crkva, vlada ni njihova kultura zapravo ne žele priznati činjenicu da tako mladi ljudi ulaze u spolne odnose. Njihova ključna strategija je apstinencija, što im predlažu mnogi svećenici koji 'obrazuju' žene diljem zemlje, piše The Guardian.
Četvrtina žena prvo će dijete imati sa 19 godina, a prosječno, tek nakon drugog djeteta krenut će u potragu za kontracepcijom. Direktorica centra Marie Stopes Uganda, dr. Carole Sekempi kaže kako je njihova poruka "djeca po izboru a ne slučajnosti".
Žene koje žive u selima pričaju kako njihovi muževi, u većini slučajeva, odbijaju djecu voditi u školu i po cijeli dan samo piju. Neke od tih žena izgradile su same svoje kuće, no biti bez muškarca u njihovom svijetu znači biti izopćenik. Neke mlade djevojke obećane su starijim muškarcima koje nazivaju "sponzorima".
Napuštaju školu kada zatrudne, a bez školovanja njihove opcije su jako malene i tako ostaju u krugu siromaštva. Njihov život prati neuhranjenost, komplikacije pri porodu i pobačaju.
"Dobila sam dijete sa 14 godina. Otac je pobjegao, ja sam ga pokušala pronaći, no njegova obitelj mi je rekla kako je on umro", priča Anita Kobusingye, edukatorica.
Kaže kako se većina njezinih prijatelja boji da ne dobije HIV više nego toga da ostanu trudni. Priča i o mitovima koji prate kontracepciju.
"U mojoj zajednici kažu kako će vam od toga nateći maternica, udebljat ćete se i nikada više nećete moći imati djece. A kada im kažem da to nije tako, one mi odgovaraju kako ja to znam kad nisam liječnica?", naglašava.
Anglikanski svećenik Moses Ssemugoma smatra kako bi svi zajedno u društvu mogli i trebali napraviti više.
"Mi svećenici smo vidjeli dovoljno krštenja i sprovoda. Gledali smo majke i djecu kako umiru. Ključna je tu i uloga muškarca, koji će ženama reći: Ti si moje vlasništvo, no to nije tako. 16 žena umire svakog dana a i dalje se ljudi boje razgovarati sa svojim kćerima", naglašava.
Na svojim propovijedima govori o takvim temama, i svjestan je kako je najbolje rješenje apstinencija, no smatra kako ako se netko već upušta u spolne odnose, trebao bi znati više.
"Ako djevojka ne može apstinirati, najmanje što možemo učiniti je dati joj pristup metodama planiranja obitelji", naglašava.
U slučaju majčine smrti s obzirom na siromašne uvjete u kojima većina ovih žena živi, najčešće i dijete ne doživi svoj drugi rođendan. Mnogi stručnjaci složit će se kako je najvažnije pristupiti mladima i tinejdžerima sa obrazovanjem o važnosti zaštite i odgovornog spolnog života.
18-godišnja Christine u očekivanju je svog drugog djeteta, i kaže kako ih želi imati sedam, jer tako želi njezin muž. No kad ju pitaju što zapravo želi, odgovara - prijatelja. Upravo povjerenje i prijateljstvo ono je što je mladim ljudima u ovim područjima, najpotrebnije. Osiguranje privatnosti oko ovih pitanja posebno je teško u uvjetima u kojima žene sjede u šatorima jedna pored druge.
Među njima je i 32-godišnja Sadres Tukamushaba, koja ima sedmero djece i još njih troje o kojima se brine. Njoj je dosta i više ju nije briga što njezin suprug misli.
"Ne radi, ne kupuje hranu, ne popravlja krov. Samo dođe kući i napravi me trudnom", objašnjava.
Ona jednostavno više ne želi biti trudna, barem nekoliko godina i zato je u centar stigla po kontracepciju. Hodala je dugo do centra, a na licu joj se vidi iscrpljenost, ali i neka vrsta poraza.
One žene koje ipak dobiju priliku i odaberu kontracepciju najčešće biraju kontraceptivni implantant i intrauterini uređaj (IUD).Posebno popularne su injekcije, jer ih muškarci ne mogu primijetiti, a bilo je slučajeva kada su neke implantante trgali iz žena.
Bez kontracepcije u ovom društvu žene ne mogu imati autonomiju. Unatoč tvrdnjama kritičara kako seksualni odgoj potiče raniji ulazak u takve odnose, to nije točno. Umjesto toga one koji u njemu sudjeluju educira i obrazuje, daje im mogućnost da sami biraju svoju budućnost, i kakva će ona biti. A ti mladi kojima je edukacija potrebnna i nužna, budućnost su ove mlade zemlje.
