Nakon što je pakistanska delegacija stigla u Teheran, pojavile su se vijesti da Sjedinjene Države razmatraju drugi krug pregovora o prekidu vatre s Iranom. Dvotjedno primirje, proglašeno 8. travnja, i dalje je na snazi, no više od 20 sati pregovora između SAD-a i Irana, kojima je prošlog vikenda domaćin bio Pakistan, završilo je bez konkretnog rezultata.
Odmah nakon neuspjeha pregovora, američki predsjednik Donald Trump najavio je, kako ju je sam nazvao, novu strategiju protiv Irana. Ta strategija uključuje i blokadu strateški važnog Hormuškog tjesnaca, središta međunarodne trgovine naftom. Dok se diplomacija nastavlja, obje strane nalaze se ili na putu prema kontroliranoj eskalaciji ili ih se uvlači u širi, neizbježan rat. Prema analizi BBC-ja, ovo su četiri moguća scenarija za budućnost sukoba.
1. Krhko primirje kao "taktička stanka"
Nakon tjedana sukoba, primirje između SAD-a i Irana doživljeno je kao signal volje za stavljanjem krize pod kontrolu. Međutim, od samog početka pratile su ga značajne nejasnoće. Uvjete prekida vatre - uključujući njegov geografski opseg, koji su ciljevi obuhvaćeni, pa čak i definiciju "kršenja" - strane su različito tumačile. Zbog toga su neki stručnjaci sporazum opisali kao "taktičku stanku", a ne kao održiv okvir za mir.
Behnam Ben Taleblu iz Zaklade za obranu demokracija, think-tanka sa sjedištem u Washingtonu, smatra da su šanse za dogovor od početka bile male.
- Govorimo o nizu načela, stavova i politika oko kojih se SAD i Islamska Republika Iran ne slažu već godinama. Kratkoročno gledano, rat nije smanjio te razlike, već ih je dodatno produbio - komentirao je Taleblu za BBC News na perzijskom.
S druge strane, proturječne izjave političara s obje strane dodatno su povećale krhkost situacije. Dok su dužnosnici Islamske Republike neprestano govorili o "kršenju prekida vatre", SAD i Izrael su svoje obveze iz primirja tumačili znatno uže. Ti različiti narativi produbili su nepovjerenje i stvorili sumnje u trajnost primirja.
Ako napori za povratak za pregovarački stol ne urode plodom, ovaj prekid vatre neće biti ništa više od "alata za kupnju vremena", koji stranama omogućuje da se zaustave, pregrupiraju, procijene svoje pozicije i pripreme za sljedeću fazu. Ovaj scenarij postaje vjerojatniji ako jedna od strana zaključi da ne ostvaruje značajnu korist od trenutačne situacije i da treba pojačati pritisak. Primjerice, SAD bi u tom slučaju mogao razmotriti napade na ključnu infrastrukturu, poput elektrana i mostova. Iako bi takvi napadi stvorili ozbiljan pritisak kratkoročno, imali bi dalekosežne humanitarne i ekonomske posljedice, što bi moglo isprovocirati Iran na snažniju odmazdu.
U ovoj fazi, Izrael, koji ima ozbiljne sumnje u pogledu pregovora, također bi mogao postati utjecajan akter. Istraživač međunarodnih odnosa Hamidreza Azizi smatra da bi Izrael mogao pribjeći akcijama poput atentata na iranske dužnosnike, uključujući i one koji sudjeluju u pregovorima.
- Trumpova politika blokade Hormuškog tjesnaca povećava rizik od sukoba, čak i ako to strane izravno ne žele - dodaje Azizi.
Iako se mogućnost eskalacije sukoba ne može zanemariti, taj se scenarij, barem kratkoročno, čini manje vjerojatnim zbog visokih troškova, poput rizika od pokretanja šireg regionalnog sukoba i globalnih ekonomskih posljedica.
2. "Rat u sjeni"
Jedan od vjerojatnijih scenarija mogao bi biti povratak u neku vrstu sukoba definiranog kao "kontrolirana eskalacija". To opisuje stanje u kojem sukob ne prerasta u sveopći rat, ali strane ni ne prekidaju u potpunosti vojne akcije. Napadi na infrastrukturne objekte, vojne ciljeve, pa čak i opskrbne linije, dio su onoga što bi se moglo dogoditi u takvoj vrsti sukoba. U tom slučaju, uloga "proxy aktera" postaje još važnija.
Pojačane akcije proiranskih skupina u Iraku i oko Crvenog mora, te sve veći pritisak SAD-a na te skupine, mogle bi proširiti geografsku dimenziju sukoba, čak i ako se njegov intenzitet izravno ne poveća. Neki stručnjaci ovaj scenarij nazivaju "ratom u sjeni".
- Obje strane žele iskoristiti svoje opcije i alate pritiska kako bi utjecale na suprotnu stranu, a da ne uđu u sveopći rat - kaže Azizi za BBC News na perzijskom.
- Ako se primirje prekrši, velika je vjerojatnost da će Iran pokrenuti nove akcije, posebno preko svojih savezničkih snaga u Jemenu, odnosno Hutija - dodaje.
Međutim, ovaj scenarij nosi rizike. Kako napetost raste, raste i opasnost od pogrešne procjene. Iako nijedna strana ne želi namjernu eskalaciju, samo jedna pogrešna procjena mogla bi gurnuti sukob u dimenziju koju je nemoguće kontrolirati.
3. Nastavak tihe diplomacije
Iako su prvi pregovori u Pakistanu propali, ne može se zaključiti da su vrata diplomaciji potpuno zatvorena. Pakistan nastavlja svoje napore, prenoseći poruke objema stranama i pokušavajući uvjeriti Teheran i Washington da postignu dogovor. Istovremeno, neki tradicionalni posrednici - Katar, Oman, pa čak i Saudijska Arabija i Egipat - mogli bi preuzeti aktivnije uloge u ovom procesu, zabrinuti da bi sukob mogao izmaći kontroli.
Ipak, ključno je da će stvarni napredak biti moguć tek ako se smanje temeljne razlike između strana. Američki prijedlog od 15 točaka i iranski odgovor od 10 točaka pokazuju da obje strane i dalje polaze s pozicija gdje je nametanje vlastitog okvira prioritet, a ne pronalaženje kompromisa. Stoga, iako je novi krug pregovora moguć, ne bi bilo realno očekivati brz i sveobuhvatan sporazum, barem ne u kratkom roku.
4. Dugotrajna pomorska blokada
Predsjednik Trump je početkom tjedna najavio da će američka mornarica uvesti pomorsku blokadu Irana, sprječavajući prolazak brodova kroz Hormuški tjesnac. Trump je također zaprijetio zaustavljanjem brodova u međunarodnim vodama koji su platili tranzitnu naknadu Iranu. To se smatra strategijom koja ima dva cilja: lišiti Iran prihoda od nafte i naštetiti Kini, najvećem američkom suparniku i najvećem kupcu iranske nafte.
- Pomorska blokada luka Islamske Republike mogla bi biti prilično učinkovita ako se dodijele dovoljni obavještajni, nadzorni i izviđački resursi - kaže Behnam Ben Taleblu, ali upozorava na duljinu iranske obale.
- Takav bi korak u praksi oduzeo vladi mogućnost izvoza njezina temeljnog proizvoda - dodaje.
Međutim, drugi stručnjaci ističu da bi ovaj potez mogao imati ozbiljne troškove za SAD. Američke snage bile bi bliže Iranu, što bi ih učinilo ranjivijima na napade. Osim toga, učinkovitost plana zahtijevala bi dugotrajno stacioniranje mornarice u regiji, što predstavlja ozbiljno financijsko opterećenje. Provedba takve politike dodatno bi potaknula rast globalnih cijena nafte i energije te povećala vjerojatnost da Hutiji blokiraju promet u tjesnacu Bab el-Mandeb, što bi cijene nafte gurnulo još više.
U trenutačnom okruženju, taktičke odluke, sigurnosna pitanja i najmanji pomaci na terenu mogu nerazmjerno utjecati na tijek krize. To je navelo brojne stručnjake da situaciju u regiji nazovu "strukturnom nestabilnošću". Taj pojam opisuje stanje u kojem pravila igre nisu jasno definirana, a ishodi su nepredvidljivi. Pod tim okolnostima, možda je najtočniji opis da su Iran i SAD ušli u fazu u kojoj se rat i pregovori odvijaju istovremeno.
