Miomir Žužul, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i nekadašnji veleposlanik u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živi već godinama, u velikom intervjuu za Express govori o američkom mirovnom prijedlogu za Ukrajinu, o politici Donalda Trumpa i o tome po čemu se razlikuje od svojih prethodnika u Bijeloj kući. Žužul, među ostalim, objašnjava zašto ne vjeruje u mogućnost stvaranja zajedničkih europskih obrambenih snaga. Osvrnuo se i na stanje u susjednoj BiH trideset godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, kao i na neke od aktualnih događaja na hrvatskoj političkoj sceni.
Čitav intervju možete pročitati OVDJE, a donosimo vam izvatke o događajima u BiH i Hrvatskoj.
Express: Nedavno je bila 30. obljetnica Daytonskog sporazuma, s kojim je i okončan rat u BIH. Jedan ste od svjedoka tog povijesnog događaja. Što danas nakon 30 godina, kad sve pogledamo, možete reći?
Govoreći o Daytonu, mogu sigurno iznijeti stavove jer sam bio zastupnik ideje stvaranja stabilnosti u ovom dijelu svijeta. Znam kako je to sve bilo i u to sam apsolutno kategorički uvjeren. Nema nas puno koji smo preživjeli te događaje, ali svi koji smo tamo bili slažemo se u osnovnim stvarima. Pogledajte, nedavno je, što je prošlo dosta neprimijećeno kod nas, čestitka predsjednika Trumpa Bosni i Hercegovini za Dan državnosti. U nekoliko rečenica izrečeni su politički stavovi SAD-a koje svi trebaju iščitati. Prva poruka bila je upućena Republici Srpskoj iz činjenice da je poslana poruka za dan koji oni ne priznaju. Rečeno im je u toj poruci da su iz niza razloga dobili veliki popust, da su im skinute sankcije te nisu više neprijatelji Zapada i Amerike, ali postoje i limiti toga: dio ste BIH, ne možete izvan granica razmišljati ili zloupotrijebiti ono što ste postigli u Washingtonu. Druga poruka se odnosila prvenstveno na bošnjačko vodstvo, a posebno na pojam konstitutivnih naroda. Trump u poruci eksplicitno kaže konstitutivni narodi, a oni se uporno trude to razvodniti. Trumpova poruka je jasna: Bosna i Hercegovina je jedinstvena država i mi ne prihvaćamo drugačije rješenje. Tri konstitutivna naroda trebaju riješiti svoje odnose unutar države kako bi ona mogla funkcionirati u svijetu. Ja bih toj poruci dodao još jednu stvar: Bosna i Hercegovina se danas nalazi na potencijalnoj prekretnici. Ona 30 godina nije živjela onako kako je teoretski mogla.
Drugo pitanje je proširenje Europske unije. U Bosni i Hercegovini se odjednom otvaraju vrata, dok naši susjedi, Crna Gora i Albanija, dugo čekaju. Ključna institucija za pregovore s EU bit će ona koja će biti nad političkim strukturama jer pregovori traju dulje od trajanja bilo koje političke garniture. Ako nema dogovora između tri naroda, nema približavanja EU. Sviđalo se to nekome ili ne, ali put Bosne i Hercegovine prema EU ide isključivo preko Hrvatske. To nije pitanje hoće li Hrvatska blokirati ili ne blokirati, bez Hrvata taj put jednostavno ne postoji. Prijateljski odnosi s Hrvatskom ključni su za Bosnu i Hercegovinu, prihvatiti se tih prijateljskih odnosa s Hrvatskom i riješiti se te priče o podjeli teritorija koje su izmišljotine. Hrvatska neće riskirati svoju stabilnost niti ugroziti teritorij zbog bilo kakvih fantazija o podjeli, o tome da bi uzeli dio teritorija susjedne države. To se neće dogoditi.
Vraćajući se na poruku predsjednika Trumpa: tri konstitutivna naroda moraju se dogovoriti kako će upravljati državom. To je sad na njima. Ali unaprijed neke legitimne modele, kao što je model trećeg entiteta ili kao što je model kantona, proglasiti rušenjem, to je čista izmišljotina. Ne mogu se usuditi i reći: ‘Evo, ovo je najbolji model. Onaj model koji većina stanovnika osjeća da je najbolji bit će prihvatljiv i to se odnosi na sve’. Ne može Željko Komšić ili bilo tko drugi predstavljati Hrvate prema vani ako ih unutra ne prihvaća. Pa on s Hrvatima ne komunicira i ne dolazi u hrvatske zajednice. Takvi pokušaji su suprotni duhu Daytonskog sporazuma.
Express: Vratimo se malo na hrvatske prilike. Jeste li još član HDZ-a?
Jesam. Učlanio sam se onaj dan kad je pao Vukovar. To nisam učinio iz želje za političkim angažmanom, nego kao svoj osobni iskaz u tom trenutku. Nikad nisam namjeravao napustiti stranku i nisam prešao ni u jednu drugu.
Express: Plaćate li članarinu?
Članarinu redovito plaćam. A apsurdno je to što se u mojem Imotskom slave godišnjice osnutka stranke, a nikome ne pada na pamet sjetiti me se ili pozvati, a ne znam ima li ikoga dolje dulje od mene u stranci.
Express: Jeste li pratili ovu aferu smjene direktora javnih poduzeća te smjene i uhićenja glavnog državnog inspektora?
Ne mogu govoriti o nečemu u što nemam uvid, ne mogu govoriti o tim aferama jer nemam dovoljno informacija. Ne bi bilo korektno da komentiram nešto o čemu ne znam dovoljno. Kao i svi, želim da Hrvatska bude zemlja bez korupcije.
Express: Kad smo kod situacije u Hrvatskoj, vidite li vi rast radikalizma u Hrvatskoj, da ne govorimo o sramotnim napadima u Splitu itd? Kako gledate na trenutačnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko društvo?
Potječem iz obitelji s jasnom antifašističkom tradicijom. Moj otac je, za razliku od mnogih koji se samo busaju u antifašizam, proživio Holokaust, i to dulje od tri godine u jednom od najgorih koncentracijskih logora. To nosim u krvi, u svojoj obitelji, i zbog toga imamo snažan osjećaj za zlo koje predstavlja fašizam. Prema svojem habitusu, ja sam uvijek bio antifašist, kao što je bio i predsjednik Tuđman na kraju. To je neupitno. Ali istovremeno sam oduvijek bio hrvatski domoljub, i to nikome ne moram dokazivati. Apsurdno mi je što se nakon svih ovih godina država vodi u smjeru intenzivne rasprave o Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju. Mislim da se te teme namjerno preuveličavaju. Ako već moram reći, onda ću biti jasan i reći da me smeta da se u studenom, ali to može biti i bilo kad, organiziraju izložbe posvećene čovjeku čije se ime veže za Memorandum SANU-a. Za mene je to provokacija. Mislim da je to namjerno napravljeno. Ipak, vjerujem da je Hrvatska perspektivna zemlja koja je puno toga napravila i da u njoj ima dovoljno mjesta za sve njezine građane. Za mene je sve ovo ipak pomalo preuveličano i žao mi je da se kao država koja je ostvarila sve svoje važne političke ciljeve vraća 80 godina unazad na teme koje su u drugim državama odavno apsolvirane. Nažalost, imam jaki dojam da se to namjerno potencira, a možda čak i potiče izvan granica Hrvatske.
