Most traži razrješenje cijelog Savjeta Hrvatske narodne banke. Zahtjev su uputili u saborsku proceduru. Tvrde - nisu zadovoljni radom guvernera Borisa Vujčića ni njegovih zamjenika, koji uz iznimno visoke plaće uživaju i u brojnim dodatnim beneficijama, dok istodobno, kažu iz Mosta, ne obavljaju svoju osnovnu dužnost - zaštitu građana od divljanja cijena. "Uz ove ogromne plaće koje imaju - putovali su, trošili, išli u saune i teretane. Nemamo ništa protiv toga ako je na njihov račun, ali ovo je sve bilo na račun poreznih obveznika. Uz plaću od 7000 eura, ni to im nije bilo dosta.
Neki će se pitati kako je moguće smijeniti guvernera. To dopuštaju europski propisi. Prema europskim propisima, čelnici financijskih institucija mogu se smijeniti ako naprave tešku povredu obnašanja dužnosti. U ovom slučaju je sasvim jasno da je to napravljeno", rekao je saborski zastupnik Nikola Grmoja.
- Ne vidim da HNB ima bilo kakvu ulogu u našoj zemlji: oni su kao sveta vodica u odnosu na elemente u zemlji, ni na što bitno ne utječu - rekao je Gojko Bežovan, istraživač i stručnjak za stambenu politiku za Večernji list.
Nije to prvi put da su guverneri HNB-a bili kritizirani kako ne poduzimaju i ne rade ništa kako bi, u okviru svojih ovlasti, poduzeli mjere koje bi zaštitile standard građana. Nisu, poput Austrije, onemogućili bankama plasiranje stambenih kredita u francima, a Željko Rohatinski riješio se zlata kada mu je cijena bila na minimumu ( danas unca zlata vrijedi 3500 dolara). Podsjetimo, HNB je svoje zlato prodao u nekoliko navrata početkom 2000.-ih godina po cijeni značajno nižoj od sadašnje, a 2001. godine, pod vodstvom guvernera Željka Rohatinskog, HNB je prodao 13.127 tona zlatnih rezervi po tadašnjoj cijeni od 272 američkih dolara po unci. Nakon svih troškova, Hrvatskoj je od prodaje zlata ostalo približno 115 milijuna dolara.
No neke projekcije govore i o gubitku od četiri pa i više milijardi! Zašto je Hrvatska prodala zlato u trenutku kad je cijena za uncu, a jedna unca sadrži 31,1035 grama, bila samo dvjestotinjak dolara, a poslije se popela i na 1800 dolara!? Zašto smo zlato prodavali u trenutku kad su mnogi svjetski ekonomisti upozoravali da cijena raste 10 posto na godinu i da će sigurno prijeći granicu od 1000 dolara za četiri do pet godina?
Oštetili državu?
O tome postoje tri oprečne teorije, a jednu od njih ruše i same izjave iz HNB-a. Prema prvoj verziji, koja je dugo kružila u hrvatskoj javnosti (a pokazala se netočnom), zlato smo prodali na preporuku MMF-a, koji je smatrao da je bolje kapitalizirati ta sredstva. Navodno su slične preporuke dolazile i iz drugih financijskih središta moći, ali svoje zlatne rezerve tada nitko od zemalja na Zapadu nije prodavao. Druga teorija govori o visokim troškovima čuvanja toga zlata u SAD-u, te je to i verzija koje su se godinama poslije držali u HNB-u. Bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski prije nekoliko godina je rekao da je "priča o hrvatskom zlatu stara i prežvakana". No, da se to zlato prodalo u trenutku kada mu je cijena dosegnula 1800 dolara za uncu, Hrvatska bi na prodaji zaradila nevjerojatnih pet milijardi kuna! Zato ne čudi i treća teorija, ona koja govori o zavjeri svjetskih financijskih središta moći i dosluhu s vrhom HNB-a.
Rohatinski je prije pojašnjavao kako su zlato prodali po burzovnoj cijeni koja je tad bila na snazi te da su prinosi na devizne rezerve bili daleko veći od prinosa na zlato, pa je bilo logično "zamijeniti" zlato devizama. No, upućeni kažu, objavio je lani Express, da i nije Rohatinski bio taj koji vodio rasprodaju naših zlatnih poluga. Navodno je glavni ideolog čitave priče bio Zdravko Rogić, Čačićev HNS-ovac, koji je punih 20 godina u HNB-u bio zadužen upravo za sukcesiju bivše imovine. Istog tog Rogića se, usput, smatra i jednim od glavnih krivaca što do danas nije riješen slučaj stare štednje Ljubljanske banke (Rogić je za pitanje Ljubljanske banke kao svog suradnika imenovao Marijana Klanca, koji je poslije postao direktor pravnih poslova u HNB-u i koji je tijekom nastanka duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama bio direktor pravne službe upravo te Ljubljanske banke, glavne filijale Zagreb!).
Prije nekoliko godina ekonomist Goran Marić u medijima je izjavio da "niti jedna Vlada ne želi vidjeti da je HNB samo na upravljanju međunarodnim deviznim pričuvama i na prodaji zlata u sedam, osam godina izgubila 30 milijardi kuna!" On je tada prozvao bivšeg guvernera Škreba (bio na čelu HNB-a do 2000.) i njegovog zamjenika Rogića kao najodgovornije i za slom našeg bankarskog sustava u devedesetima, koji je koštao zemlju gotovo 90 milijardi kuna.
Tada smo, podsjetimo, ostali bez domaćih banaka, a od njihove rasprodaje stranim vlasnicima dobili smo jedva 5,4 milijarde kuna. Dvojbena procjena HNB-a o prodaji zlata ni danas nema pravoga opravdanja. Unca zlata tada je vrijedila od 220 do 240 dolara. Prema podacima iz Godišnjeg izvješća HNB-a za 2001. priljev deviza od prodanog zlata iznosio je 117,31 milijuna dolara. Upravo te godine Hrvatska je u Bruxellesu potpisala Dodatak ugovoru o pitanju sukcesije za podjelu dijela imovine bivše SFRJ na računima u Banci za međunarodne namire (BIS) u Baselu. No, niz ekonomista u takvom potezu sa zlatom nije vidio problem, tako ni Ljubo Jurčić koji je prije nekoliko godina za Express rekao da je to bio uredan potez.
"Ako je Hrvatska mogla čuvati zlato, nismo ga trebali prodati, a ako smo ga prodali po cijeni koja je tada bila na snazi, onda je to u redu. Zlato više nema vrijednost koju je imalo u povijesti osobito količina koju smo mi imali. Igra sa zlatom je danas čista špekulacija. U krizna vremena poduzetnici pokreću špekulacijski balon potičući ljude na prodaju zlata i stvaraju takvu atmosferu. Tada cijena zlata skoči s recimo 270 dolara po unci zlata na 2300 dolara i onda špekulanti zarade tri, četiri ili deset puta više. No ne možete predvidjeti i znati kada će do toga doći i hoće li doći", kazao je tada Jurčić.
Kako bilo, godinama uoči rasprodaje hrvatskog zlata postojale su prognoze da će zlato rasti, što se i obistinilo. A, zahvaljujući internetu, takve prognoze su danas dostupne svima, pa i ekonomskim laicima. Procjenjuje se da danas u svijetu ukupno ima oko 165.000 tona zlata. Najveći kolač posjeduje SAD s oko 8130 tona, a velika većina zemalja upravo je ondje pohranila svoje poluge.
"SAD ima zlata jer time održava svoju bilancu. Kada bi prodali deset posto, srušili bi je. Priča sa zlatom je mješavina monetarne politike i špekulantskih poslova. Amerikanci njime umjetno drže bilance, a njihova snaga nije u zlatu, već u, primjerice, vojsci. Kao najveća vojna sila ondje je najsigurnije", komentirao je Jurčić. Damir Novotny u to je vrijeme rekao da pravi problem Hrvatske nije u tome što više nema rezervi zlata, nego to što nema rezerve plina i hrane. Zlato je, objašnjavao je, davno napušteno kao podloga za emisiju novca jer je ono još '70-ih godina prošlog stoljeća prestalo biti monetarni instrument.
Što se Hrvatske tiče, ironično je da je misterij oko državnog zlata kod nas situacija koja se povijesno ponavlja. Čak još od doba NDH kada se "ustaško zlato", oteto Židovima u Drugom svjetskom ratu i Holokaustu, provlačilo po katedralskim katakombama. Dandanas njemu nema traga, osim povremenih špekulacija da je ono na kraju završilo u Vatikanu. U vrijeme NDH Židovima je oteto sve što se dalo i većina im nikada nije vraćena. No zlato je ostalo najveći misterij.
U priču oko zlatnih poluga sumnjiva porijekla bio je 2007. spominjan i bivši premijer Ivo Sanader. Tada je Hrvatski list iz Zadra pisao da je Sanader 2003., dvije godine prije no što je HNB prodao i zadnje hrvatske zlatne poluge, pohranio na Britanskim djevičanskim otocima 19.875 kilograma zlata. Tada se procjenjivalo da ono vrijedi 400 milijuna eura. Sporni dokument koji je navodno potvrđivao priču, bio je plasirao Vladimir Zagorec. Tako je i bivši premijer dobio svoju mističnu priču koja će se pamtiti kao "Sanaderovo izgubljeno zlato".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pašalić,Prka, Mudrinić i Nevenka Tuđman se grohotom smiju na tvoj komentar...
Povika je na HDZ, najveće lopoluke u Hrvatskoj su učinili komunisti. I.Račan je prodao Hrvatske banke za 15 miljardi kuna, a prikazao da ih je sanirao za 85 miljardi kuna, daklem ukrao je 70 miljardi kuna, Roahatinski je lišio Hrvatsku ... prikaži još! zlatnih rezervu , "jeftino" prodato prikazano a realno je stavio u svoj džep mnogo dolara., prva prodaja INE, Milanović je svjetskim kriminalcima darovao brodotrogir, kao i apartmane hotela medena o tome četničkokomunistički mediji šute.