Na sjeveroistoku Srbije, grad Bor desetljećima je živio od bakra i zlata, metala koji su ga stvorili i othranili. Utemeljen na jednom od najvećih europskih nalazišta, Bor je u vrijeme Jugoslavije bio simbol teške industrije i prosperiteta, privlačeći radnike iz svih krajeva države. Danas, to nasljeđe blijedi pod teretom divovske ekspanzije rudnika koju provodi kineska državna tvrtka Zijin Mining. Pekinške milijarde transformiraju krajolik i živote ljudi koji ga zovu domom, ostavljajući iza sebe uništen okoliš, raseljene obitelji i duboko socijalno raslojavanje. Ono što je predstavljeno kao spas za posrnulog rudarskog diva pretvorilo se u sporu eroziju čitavih zajednica, piše u svojoj analizi portal Politico.
Sve se promijenilo 2018. godine, kada je kineska državna grupacija Zijin Mining Group preuzela 63 posto vlasništva u tada posrnulom državnom kombinatu RTB Bor. Uslijedila je investicija od otprilike dvije i pol milijarde dolara za modernizaciju i širenje proizvodnje, a krajem 2023. najavljeno je i dodatno ulaganje od 3,8 milijardi dolara za daljnji razvoj rudnika bakra i zlata. Gospodarski rezultati bili su impresivni. Borski kompleks postao je jedan od najprofitabilnijih subjekata u Srbiji, a zemlja je samo u 2023. izvezla bakrene rude i koncentrata u vrijednosti većoj od 1,46 milijardi dolara, primarno u Kinu. Srpska vlada, na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, dosljedno hvali Zijin kao "spasitelja" regije, često umanjujući pritužbe na zagađenje kao politički motivirane napade.
No, iza sjajnih brojki krije se mračna stvarnost. Kineske investicije u Srbiji su do 2024. godine postale najveći pojedinačni izvor stranih ulaganja, potaknuvši pitanja o suverenitetu i neokolonijalnom utjecaju. Za stanovnike Bora i okolnih sela, cijena ovog "spasa" postala je nepodnošljiva. Cijele obitelji gledaju kako njihovi domovi, imanja i uspomene nestaju dok se rudnik širi i doslovno guta sve pred sobom, a država im ne nudi adekvatna rješenja za preseljenje.
Stručnjaci Ujedinjenih naroda i ekološke udruge opisali su područje Bora kao "zonu žrtvovanja", gdje su zdravlje i prava lokalnog stanovništva postali sekundarni u odnosu na industrijsku proizvodnju. Bor je i dalje jedan od najzagađenijih gradova u Europi. Izvješća iz 2024. i 2025. godine ističu česte skokove koncentracije sumporovog dioksida (SO2), koja ponekad doseže razine deset do dvadeset puta veće od zakonskih ograničenja. Zrakom i tlom šire se i visoke koncentracije teških metala poput arsena, kadmija i olova. Razine arsena zabilježene su na stotinama puta većim vrijednostima od dopuštenih.
U selima oko Bora ljudi doslovno žive iznad rudnika. Kuće pucaju, temelji popuštaju, a voda prodire kroz zidove.
- Kao da spavamo na zlatu, a umiremo od raka - kaže 73-godišnja mještanka Slatine. Njezini susjedi tvrde da su podzemni radovi uzrokovali klizišta i oštećenja objekata.
Zdravstvene posljedice su razorne. Studija Instituta za javno zdravlje Batut utvrdila je povećan rizik od smrtnosti za sve dobne skupine u Boru, a lokalne udruge tvrde da u gradu od otprilike 40.000 stanovnika ima preko pet tisuća onkoloških pacijenata. Rijeka Borska smatra se ekološki mrtvom zbog taloga teških metala. Kao dodatak distopijskoj atmosferi, u centru grada postavljen je elektronički zaslon koji prikazuje razine zagađenja za svaki dio grada, uz odgovarajući emotikon nasmijanog ili tužnog lica.
Širenje rudnika fizički uništava okolna naselja. Selo Krivelj najistaknutiji je primjer; njegovi stanovnici vode dugotrajnu borbu za preseljenje dok se rub površinskog kopa približava njihovim kućama. Zemljište se oduzima kroz proces eksproprijacije koji podržava država, a mještani, poput onih iz sela Slatina, tužili su tvrtku tvrdeći da su ponuđene naknade nepravedne i da se uništava njihova poljoprivredna egzistencija.
Svakodnevni život obilježen je neprekidnim miniranjem. Stanovnici prijavljuju da snažne detonacije, koje se događaju i do tri puta dnevno, osjećaju kao potrese. Zidovi i stropovi njihovih kuća pucaju, čineći mnoge domove nesigurnima za život.
Samo nekoliko metara od ograde rudarskog kompleksa "Jama", u Herderovoj ulici, nalazi se romska zajednica s više od 300 stanovnika, uključujući najmanje stotinu djece. Žive u bivšem radničkom naselju "Zmajevo", tik uz odlagalište jalovine. Životni uvjeti su katastrofalni. Prašina iz rudnika neprestano se taloži u njihovim domovima, otežavajući disanje i održavanje higijene. Otpadne vode s rudnika često plave naselje jer kanalizacijska mreža ne funkcionira. Njihov položaj dodatno je pogoršan pravnim vakuumom: zgrade u Herderovoj ulici izbrisane su iz urbanističkih planova još devedesetih, a prodajom zemljišta Zijinu, ono je doslovno prodano ispod njihovih nogu.
Zbog toga se stanovnici ne mogu prijaviti na svojoj adresi, što im onemogućuje pristup osobnim dokumentima, javnim uslugama i ostvarivanju osnovnih prava. Problemi koje Europski centar za prava Roma (ERRC) detaljno opisuje uključuju i isključenje javne rasvjete te neredovito odvoženje smeća, za razliku od 98 posto ostalih kućanstava u Boru.
Beniša Ismailović, koji u naselju živi cijeli svoj život, opisuje apsurdnu situaciju.
- Ne znam kako je to moguće. Mi, ljudi i zgrade, postojimo ovdje. Ljudi plaćaju internet, struju, telefone - svi računi dolaze na njihovu adresu. Odrastao sam u ovom naselju, ostario sam ovdje. Moja obitelj živi ovdje, moji unuci, mi smo treća, četvrta generacija koja živi u ovom naselju, a ipak nas nigdje nema. Kažu da smo izbrisani iz gradskog plana - govori Beniša.
Iako se suočavaju s moćnim protivnikom, lokalno stanovništvo ne odustaje. Tijekom 2024. i 2025. godine, mještani Krivelja i okolnih sela organizirali su višemjesečne blokade pristupnih cesta rudniku, uspješno zaustavljajući proizvodnju kako bi natjerali vladu na posredovanje i pošteno preseljenje. Ekološke organizacije poput RERI-ja (Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu) uspjele su dobiti sudske sporove protiv Zijina zbog ilegalne gradnje i kršenja ekoloških propisa. Međutim, izrečene kazne, koje se često kreću oko 17.000 eura, zanemarive su u usporedbi s profitom tvrtke.
Socijalnu sliku dodatno komplicira činjenica da Zijin, umjesto da zaposli lokalno stanovništvo, uvozi tisuće radnika iz Kine. Oni žive u izoliranim, ograđenim kampovima s minimalnim kontaktom s lokalnom zajednicom. Istrage su otkrile teške radne uvjete, uključujući dvanaestsatne smjene šest dana u tjednu i oduzimanje putovnica.
