Dmitro je čekao svoju suprugu Larisu punih 1711 dana. Brojao je svaki od njih. Gotovo pet godina nije znao hoće li je ikada više zagrliti, hoće li preživjeti rusku okupaciju i hoće li se njihova obitelj ponovno okupiti. U subotu, 31. listopada, stajao je nedaleko od ukrajinsko-bjeloruske granice i pogledom tražio autobus koji je trebao dovesti njegovu suprugu. Kada ju je konačno ugledao, čvrsto ju je zagrlio i počeo ljubiti. Oboje imaju 54 godine. Larisa je tijekom okupacije izgubila čak trećinu tjelesne težine. Njihov susret jedna je od najpotresnijih scena humanitarne operacije kojom je iz ruskog okupiranog grada Oleškija na jugu Ukrajine evakuirano gotovo 800 ljudi. Većina njih godinama nije mogla napustiti grad. Oko njih padale su granate, iznad njihovih kuća kružili su dronovi, ceste su bile minirane, a posljednjih mjeseci čak je i hrana postala luksuz.
Zahvaljujući šestodnevnom lokalnom primirju, koje je stupilo na snagu 27. listopada i završilo 1. studenoga, mnogi su prvi put nakon godina okupacije dobili priliku otići na sigurno. Sporazum je postignut uz posredovanje američke prve dame Melanije Trump, a za privremeni prekid vatre zauzeo se i papa Lav XIV. Novinari CNN-a na granici su svjedočili prizorima koji su pokazivali razmjere humanitarne katastrofe. Među evakuiranima bili su iscrpljeni starci, bolesni ljudi, djeca i obitelji koje su godinama bile razdvojene. Neki su sa sobom poveli i kućne ljubimce. Mnogi su se jedva držali na nogama.
Grad u kojem ljudi više nisu imali što jesti
Oleški se nalazi na lijevoj obali Dnjepra, nasuprot Hersonu, gradu koji je ukrajinska vojska oslobodila u studenome 2022. godine. Prije ruske invazije Oleški je imao približno 24.000 stanovnika. Uoči primirja ondje ih je ostalo tek između 1700 i 2000, među njima pedesetak djece. Ruske snage zauzele su grad na početku invazije 2022. godine. Od tada je postao dio okupiranog područja Hersonske oblasti, neposredno uz jednu od najopasnijih crta bojišnice.Njegovi stanovnici preživjeli su višegodišnje granatiranje, uništavanje infrastrukture i katastrofalne poplave nakon rušenja brane Nova Kahovka u lipnju 2023. godine. Voda je tada potopila velik dio grada, uništila kuće i dodatno otežala život ljudima koji nisu mogli pobjeći. Situacija je tijekom 2026. postajala sve teža. Opskrbni pravci bili su presječeni, a pristup cestama gotovo nemoguć zbog mina i bespilotnih letjelica. Tijekom ljeta prestale su redovite isporuke hrane, a u rujnu su ukrajinske vlasti upozorile da stanovnici više nemaju osnovne namirnice.
Prema svjedočanstvima preživjelih, ljudi su jeli travu, korov i ono malo povrća koje su uspjeli uzgojiti u vrtovima. Jedna žena ispričala je novinarima CNN-a da više od godinu dana nije okusila kruh. Preživljavala je zahvaljujući rajčicama i krastavcima koje je sama posadila. Nije bilo redovite opskrbe električnom energijom, plinom ni pitkom vodom. Lijekovi su postali gotovo nedostupni, a mogućnosti medicinske pomoći bile su iznimno ograničene.Stanovnici su postupno trošili posljednje zalihe hrane koje su pronašli u napuštenim kućama. Konzervirana hrana i ukiseljeno povrće, ostavljeni u podrumima i smočnicama onih koji su pobjegli, za neke su predstavljali posljednju mogućnost preživljavanja. Jedan od evakuiranih stanovnika, Oleksandr, opisao je svoj odlazak iz grada kao bijeg iz pakla. Mjesecima gotovo nije izlazio iz kuće jer je kretanje ulicama bilo preopasno, dok hrane gotovo uopće nije bilo.
Ne smiju se odmah najesti
Kada su prvi autobusi s evakuiranim stanovnicima stigli na ukrajinsku granicu, ondje su ih čekali liječnici, medicinske sestre i humanitarni djelatnici. Njihov zadatak nije bio samo zbrinuti ozlijeđene i bolesne. Morali su se pripremiti i za posljedice dugotrajne gladi. Andrij Židenko, ravnatelj regionalne bolnice u Černihivu, upozorio je da se pothranjenim ljudima hrana mora davati postupno. Nakon dugotrajnog gladovanja nagli unos većih količina hrane može izazvati ozbiljne, pa i životno ugrožavajuće metaboličke poremećaje poznate kao sindrom ponovnog hranjenja.
Među pristiglim ljudima bili su pacijenti koji su preživjeli moždani udar, osobe s ozljedama i kroničnim bolestima te ljudi smanjene pokretljivosti. Medicinski djelatnici morali su pregledati svakog evakuiranog stanovnika i odlučiti kome je potrebna hitna hospitalizacija, a tko može nastaviti put prema Kijevu i drugim gradovima. Prema Reutersu, među ljudima koji su napustili Oleški najstarija osoba imala je 94 godine, a najmlađa tek nešto više od godinu dana. Jedan stariji muškarac tijekom okupacije izgubio je dvadesetak kilograma. Za mnoge je najvažnija pomoć ipak bila mogućnost da ponovno vide članove obitelji.
Četiri i pol godine razdvojenih obitelji
Dmitro i Larisa nisu bili jedini supružnici koje je okupacija razdvojila. Deseci obitelji godinama nisu imali priliku zagrliti roditelje, djecu ili bračne partnere. Dmitro je pripadnik ukrajinske vojske. Kada su ruske snage okupirale njihov rodni grad, Larisa je strahovala da će zbog suprugove vojne službe biti posebno ugrožena na ruskim kontrolnim točkama. Njihova kći uspjela je napustiti okupirano područje, ali Larisa je ostala. Bojala se takozvane filtracije, sigurnosnog postupka tijekom kojeg ruske snage provjeravaju osobe koje pokušavaju napustiti okupirani teritorij. Takve provjere, prema brojnim svjedočanstvima, uključivale su ispitivanja, pregledavanje osobnih stvari i elektroničkih uređaja, a u pojedinim slučajevima i zlostavljanje. Zato je odlučila ostati u Oleškiju, nadajući se da će se situacija promijeniti. Umjesto toga, uslijedile su godine sve težih životnih uvjeta.
Sličnu sudbinu doživjela je obitelj Palij. Žana Ptahova i njezine kćeri Elizaveta i Darija uspjele su napustiti grad na početku rata. Njihov suprug i otac Mihajlo ostao je čuvati obiteljsku kuću, vjerujući da će se ostali uskoro vratiti. Prošle su tri godine. Za to vrijeme Mihajlo je morao potpuno promijeniti način života. U kući bez struje, plina i grijanja izgradio je improviziranu peć, uzgajao povrće i držao kokoši kako bi osigurao hranu. Žana je novinarima CNN-a ispričala kako je njezin suprug kuću prilagođenu modernom životu pretvorio u dom u kojem se moglo preživjeti bez osnovne infrastrukture. Kada je napokon stigao na granicu, odmah je prepoznao svoje kćeri među ljudima koji su ga čekali.
Put do slobode vodio je kroz Rusiju i Bjelorusiju
Evakuacija Oleškija bila je iznimno složena operacija. Iako se grad nalazi neposredno preko Dnjepra od teritorija koji kontrolira Ukrajina, izravni prelazak rijeke nije bio moguć. Područje je gusto minirano, a brojne ceste uništene ili pod stalnim nadzorom dronova. Zbog toga su ljudi morali krenuti na put dug stotinama kilometara, kroz teritorij pod ruskom kontrolom. Nakon stupanja primirja na snagu 27. listopada počelo je razminiranje cesta. Posao je trajao dva dana, a prema izvještajima koje prenosi CNN, tijekom razminiranja poginule su dvije osobe. Potom je organiziran konvoj autobusa. U operaciji je sudjelovalo 25 autobusa s ukupno približno 750 sjedala. Evakuirani stanovnici prvo su putovali preko okupiranog Krima do ruske Anape, na obali Crnog mora. Ondje su ukrcani u zrakoplove koji su ih prevezli u bjeloruski Gomelj. Tek nakon toga ponovno su sjeli u autobuse i krenuli prema ukrajinskoj granici. Putovanje koje bi u normalnim okolnostima trajalo nekoliko sati pretvorilo se u složenu međunarodnu humanitarnu operaciju koja je zahtijevala koordinaciju između dviju zaraćenih država.
Po dolasku u Ukrajinu dočekali su ih članovi obitelji, medicinske ekipe i volonteri. Uz ceste su stajali ljudi s ukrajinskim zastavama, pozdravljajući konvoje koji su prevozili njihove sunarodnjake. No nisu svi stanovnici odlučili otići. Dio ljudi ostao je u gradu, neki zbog starosti i bolesti, drugi jer nisu željeli napustiti svoje domove ili životinje. Pojedini stanovnici odlučili su se evakuirati na teritorij pod ruskom kontrolom. Za one koji su ostali u Oleškiju humanitarne organizacije dostavile su zalihe hrane i drugih potrepština. Koliko će te zalihe potrajati, zasad nije poznato.
Spasili više od 60 pasa i mačaka
Među evakuiranima iz Oleškija nisu bili samo ljudi. S civilima iz grada su izvučene i njihove životinje, ponajviše psi i mačke koje vlasnici nisu željeli ostaviti u ratom razorenim domovima. Prema ukrajinskoj organizaciji za zaštitu životinja animals, spašeno je više od 60 životinja, a među njima su bili čak i papiga i rakun. Za njihov prijevoz osigurano je posebno vozilo s kavezima.
Spašavanje životinja bilo je dodatni izazov za humanitarne ekipe. Volonteri do posljednjeg trenutka nisu znali koliko će ih stići ni u kakvom će zdravstvenom stanju biti. Pripremili su transportere, hranu, vodu, povodce i drugu opremu. Nakon dolaska na teritorij pod ukrajinskom kontrolom životinje su preuzeli veterinari. Sve su preživjele, ali neke su bile izrazito iscrpljene i pothranjene. Sada ih pregledavaju, liječe i pokušavaju ponovno spojiti s vlasnicima.
No nisu sve životinje uspjele napustiti okupirani grad. Posebno je potresna sudbina volonterke Alle Lehman-Mališ, koja se brine za čak 70 životinja, 40 pasa i 30 mačaka. Nedavno je ozlijeđena na mini dok je pokušavala nabaviti hranu za njih. Prema pisanju ukrajinskog portala Hromadske, ostala je u bolnici i odbila evakuaciju nakon što joj je rečeno da ne može povesti sve životinje o kojima skrbi.
Kako je Melania Trump uspjela dogovoriti primirje?
Privremeni prekid vatre bio je rezultat diplomatskih aktivnosti koje su trajale tjednima. Ukrajinski pravobranitelj za ljudska prava Dmitro Lubinec objasnio je da je Kijev još od veljače pokušavao pronaći način za evakuaciju civila, ali bez uspjeha. Prema njegovim riječima, pregovori su se počeli ozbiljnije razvijati u rujnu, nakon uključivanja američke prve dame.
Melania Trump, koja je već sudjelovala u naporima za povratak ukrajinske djece odvedene u Rusiju, uspostavila je komunikaciju s predstavnicima obiju država i pomogla dogovoriti uvjete privremenog prekida vatre. U koordinaciji su sudjelovali i ruska povjerenica za ljudska prava Jana Pankratova te ukrajinski pravobranitelj Lubinec. Posebnu važnost imala je činjenica da je Lubinec osobno otputovao u Oleški, grad pod ruskom okupacijom, kako bi nadzirao evakuaciju. Bio je to jedan od najneobičnijih diplomatskih trenutaka rata: visoki ukrajinski dužnosnik otvoreno je ušao na područje koje kontrolira Rusija, razgovarao s ruskim predstavnicima i zatim pratio civile na putu kući. Za lokalni prekid vatre zauzeo se i papa Lav XIV., čiji su pozivi na zaštitu civila dodatno skrenuli međunarodnu pozornost na humanitarnu katastrofu.
Nakon završetka operacije ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zahvalio je Melaniji Trump i svima koji su pomogli upozoriti svijet na stanje u Oleškiju. Američka prva dama u nedjelju je objavila da je misija završila uspješno te pohvalila suradnju dviju zaraćenih strana. Istaknula je da su tijekom šestodnevnog primirja dostavljene nužne humanitarne potrepštine i omogućena evakuacija gotovo 800 ljudi.
Primirje je završilo 1. studenoga, prema unaprijed utvrđenom dogovoru. Ukrajinski pravobranitelj Lubinec potvrdio je da su obje strane tijekom humanitarne operacije poštovale preuzete obveze. U nedjelju su ukrajinske snage evakuirale još 167 civila iz ugroženih dijelova Hersonske oblasti, uključujući 22 djeteta i 21 osobu smanjene pokretljivosti.
