Plenkovićev pogled govori sve, Vrhovni sud može bez predsjednika biti godinama

Zbog nemogućnosti dogovora predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, Hrvatskoj bi se prvi put moglo dogoditi da još barem pet godina nema predsjednika Vrhovnog suda, pišu Ivan Pandžić i Igor Alborghetti za Express. Bila bi to potpuno nova situacija, ali to važno tijelo bi ipak funkcioniralo, dok bi zamjenica preminulog predsjednika Vrhovnog suda obavljala tu važnu funkciju za koju se nije ni prijavila. Ovo je jedan od mogućih raspleta novoga dramoleta jer saznajemo da postoji realna mogućnost da predsjednik Milanović ne predloži baš nikoga za predsjednika Vrhovnog suda. To se, prema našim informacijama, spominje kao moguća opciju na Pantovčaku nakon što su i vladajući, ali i desna oporba uskratili nužnu potporu u Saboru sutkinji Sandri Artuković Kunšt, koju je Milanović predložio. 

Proljetos je, prije isteka mandata, preminuo predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić kojega je Milanović prije gotovo četiri godine predložio iz drugog pokušaja i koji je dobio potporu većine svih saborskih zastupnika. Njegova zamjenica je bila sutkinja Vrhovnog suda Gordana Jalšovečki, koju je upravo Dobronić imenovao na tu funkciju. I u svjetlu zatopljavanja odnosa između Milanovića i Plenkovića, svi su bili uvjereni da će ovaj put izbor čelnog čovjeka Vrhovnog suda proći u dogovoru i bez tenzija. Državno sudbeno vijeće imenovalo je Jalšovečki za voditelja sudske uprave dok se ne raspiše javni poziv i Sabor na prijedlog Milanovića ne izglasa novoga predsjednika, piše Express u tiskanom izdanju. 

Za razliku od predsjednika Vrhovnog suda, kojega Sabor bira na mandat od četiri godine - zamjenik se ne bira na mandat. Logična pretpostavka je da će novi predsjednik suda izabrati za zamjenika osobu kojoj vjeruje i koju smatra kvalificiranom za taj posao. Jalšovečki tako nije ograničena mandatom, nego tu funkciju može obavljati sve dok većina saborskih zastupnika ne izabere nekog koga će predložiti predsjednik Republike. Pa potrajalo to i godinama.

Kako je uopće došlo do ove apsurdne situacije i što će ona značiti za funkcioniranje Vrhovnog suda? Sugovornici iz pravosuđa, ali i HDZ-a i SDP-a bili su pomalo šokirani tom mogućnošću, ali ipak se slažu da bi sustav funkcionirao i sa zamjenicom i bez predsjednika. Kako će to izgledati u javnosti da se dva najvažnija čovjeka u državi ne mogu dogovoriti oko čovjeka koji bi vodio sud nadležan za treću granu vlasti je već sasvim druga priča.

Svemu je kumovala i procedura izbora koja ne kreće od pretpostavke da bi predsjednik Republike mogao ići kontra mišljenja vrhovnih sudaca i saborskog Odbora za pravosuđe, a kandidatura je demotivirajuća jer se unaprijed zna da se ne isplati javljati na javni poziv bez obzira na reference ako kod predsjednika Republike niste izlobirali podršku. Bez toga je kandidatura gubitak vremena, pa makar imali i detaljan reformski program, iskustvo, ugled i reference.

Cijeli tekst o pat poziciji s predsjednikom Vrhovnog suda možete pročitati OVDJE.