Sjedinjene Države i Iran nemaju puno izbora osim postići dogovor . Prešućena istina od početka rata, još je više istinita u posljednjih pet dana primirja, javlja CNN u velikoj analizi situacije na Bliskom istoku. Za SAD, prvi krug pregovora u Islamabadu , unatoč njihovom maratonskom trajanju, činio se kao usklađena predstava usmjerena na jačanje američkog utjecaja. Blokada iranskih luka uslijedila je tako brzo da je Bijela kuća vjerojatno već imala na umu ovu eskalaciju. Trebat će vremena da se u potpunosti shvati ekonomska šteta koju blokada želi nanijeti Iranu, ali čak će i 60% učinkovitosti dodatno uništiti teheransko gospodarstvo i njegove saveznike, poput Kine, koji ovise o njegovoj nafti.
Vjerojatnost uspjeha u drugom krugu pregovora raste s političkim hitnostima i stanjem onih za stolom. Američki predsjednik Donald Trump otvoreno želi dogovor i kaže da to želi i Iran. Ali prije svega - s inflacijom i cijenama plina u porastu i otvorenom pobunom baze MAGA - Trumpu je hitno potreban dogovor.
Teško je pogoditi proizlaze li Trumpove stalno promjenjive pozicije iz deficita pažnje, problema s pamćenjem ili neortodoksnog pregovaračkog genija. Ali otežavanje protivniku da shvati što želite ima svoja ograničenja kao pregovaračka strategija i može mirisati na zbunjenost i očaj. A taj nered – namjerno ili po defaultu – naglašava koliko Trumpu treba dogovor.
Iranu – unatoč pobjedi u ratu memova, oslobađanju neviđene vatre diljem regije i brutalnom uništenju vlastite vlade i sigurnosnog aparata – još je hitnije potreban dogovor. Internet propagande nije stvarni svijet, i koliko god bilo hvalisanja u dnevnim izjavama CENTCOM-a o učinkovitosti njihovih udara, Teheran je u puno gorem položaju nakon što je pogođeno više od 13 000 ciljeva.
Šteta od 39 dana bombardiranja je nepobitna. Kritičari SAD-a vole se rugati tome kako su zamijenili jednog ajatolaha Hamneija drugim - ali Mojtaba još nije viđen u javnosti, niti uvjerljivo dokazao da je pri svijesti. Iranski revolucionarni gardijski korpus (IRGC) sada je na svojoj trećoj ljestvici vodstva. Možda su galvanizirani tvrdolinijaši, tražeći krvnu osvetu, ali to ih ne oslobađa ozbiljnih izazova vlade i obnavljanja snaga za bilo koji nadolazeći sukob. Govoriti kao da ste visoki tri metra ne povećava vašu stvarnu visinu, navodi CNN.
Iranska prividna snaga proizlazi iz preživljavanja i prkosa – iz izvanredne izdržljivosti, a ne iz stvarnog vojnog trijumfa. Ali nalazi se u trenutku neviđene regionalne slabosti. Vojno je napao većinu svojih zaljevskih susjeda. Irak je djelomično pošteđen, ali je podijeljen u svojoj podršci. Pakistan posreduje, ali ima obrambeni sporazum sa Saudijskom Arabijom koji jasno određuje njegovu eventualnu lojalnost. Svima ostalima u blizini, Teheran je pokazao zube, ali uz ogromnu cijenu. Teško je napredovati kada vas susjedstvo uglavnom prezire jer ste uništili njihov luksuzni izgled mira i prosperiteta.
Osim nezgoda ili izrazito iracionalnih djela tvrdolinijaša, povratak potpunim neprijateljstvima čini se manje vjerojatnim od pregovaračkog kompromisa, posebno s obzirom na to koliko su neobično bliski bili stavovi SAD-a i Irana nakon 16 sati razgovora u Pakistanu. Retorika diplomatskih pregovora često može govoriti u suprotnosti. Pravilo je da ako razgovori idu loše, govorite o napretku kako biste potaknuli daljnje razgovore; kada se uspjeh čini blizu, otkrijte da postoje opasni, nepremostivi ponori koje treba prijeći, kako bi vaš protivnik osjetio pritisak.
No čini se da se dvije strane slažu da se Hormuški tjesnac može ponovno otvoriti - s američkom blokadom iranskih luka koja drastično smanjuje utjecaj Teherana na ovo pitanje. Iran zna da treba dopustiti slobodan - ili slobodniji - promet kako bi ublažio pritisak na Kinu. Spor je sada više oko detalja nego oko samog sadržaja sporazuma.
Obje strane slažu se oko moratorija na obogaćivanje urana . Iran želi da traje pet godina, rekao je američki dužnosnik - na polovici sljedećeg američkog predsjedničkog mandata. SAD želi 20 godina, rekao je izvor upoznat s raspravama - udarac u dugu generacijsku travu. Nekreativna matematika ovdje pruža lak kompromis. Cjenkanje oko ublažavanja sankcija slična je igra brojeva.
Iranski kapaciteti obogaćivanja urana smanjeni su bombardiranjem ove i prošle godine. Ono što je preostalo je više od 400 kg 60% obogaćenog urana za koji je Trump rekao da je zakopan u prašini. Malo je vjerojatno da Teheran smatra da se ove zalihe lako mogu pretvoriti u bombu u skorije vrijeme usred trenutnog vrhunca američke i izraelske zračne dominacije i nadzora.
Za Iran, pitanje je više njihova suvereniteta, koje bi se moglo riješiti korištenjem Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) za njegovo odvođenje Rusiji, prodaju, "smanjivanje" obogaćivanja ili praćenje kontejnera, kao dio šire misije verifikacije koju SAD žele da se nastavi, a koja je postojala prije rata.
Neizvjesna situacija ostaje Izrael. Iran želi da se njegovi posrednici u Libanonu i drugdje ostave na miru. Hezbollah je tijekom tjedana borbi i raketnih napada samorazumljivo dao do znanja da ih rat 2024. nije trajno osakatio. Izraelski apetit za dugoročnom okupacijom na jugu ostaje nejasan, a čini se da je njihov napad - uz značajnu iznimku prošlotjednog užasnog napada na Bejrut - osmišljen tako da njihovi povremeni činovi brutalnosti budu dovoljno rijetki da ne izazovu isti bijes kao njegovi zločini u Gazi.
Libanonska vlada je u prvim izravnim pregovorima s Izraelom nakon godina, ali – opet samo po sebi očito – nije ispunila svoje obećanje o razoružavanju Hezbollaha i vjerojatno to neće učiniti u bliskoj budućnosti. Predstojeći pregovori vjerojatno će ovo pitanje izdvojiti u zaseban dosje, dopuštajući Izraelu da napadne kada smatra prikladnim, Libanonu da podnese manji tempo bombardiranja i slabiju okupaciju, a SAD-u da predloži napredak prema rješenju.
Sporne točke prije sporazuma između SAD-a i Irana manje nalikuju nepremostivim preprekama, a više sitnim detaljima ponosa i pozicioniranja. Nijedna strana ne može prihvatiti sporazum za koji se ne može pretvarati da je pobjeda. Iran mora osjećati da njegov vojni odvraćajući faktor i dalje postoji: da je projicirao dovoljno sile i poremećaja kako bi sljedeći napad učinio manje vjerojatnim, a ne više, vjerojatnim.
Trump je u posljednja dva mjeseca uznemirio gotovo sve - od pape Lava, pa čak i Izraela. Iz svog prvog velikog rata po izboru mora izaći sa sporazumom koji njegovi (bivši) pristaše mogu prodati kao bolji od svijeta u kojem smo živjeli prije 28. veljače - plus-minus gotovo promašen s globalnom recesijom i uništenim energetskim tržištima.
Dva trajna pitanja proganjat će Trumpa. Izgleda li ijedan veliki dogovor s Iranom bolje od onog koji je predsjednik Barack Obama potpisao 2015. i koji je Trump prekršio u svom prvom mandatu? To će biti teško definirati: iranska nuklearna infrastruktura je masovno oštećena, a Trump nastoji ostaviti ga bez obogaćenog materijala ili sredstava za daljnje obogaćivanje, tako da je to dostižno.
Druga je vrsta Irana koja se izranja iz prašine: teško oslabljen, uništen, s oštećenjem infrastrukture koje se može osjećati još cijelu generaciju. Ali njegova otpornost je očita i protekla godina povremenih ratova konačno je ušutkala sve umjerene glasove koji sugeriraju da Iranu ne treba robusno sredstvo obrane.
Trump bi mogao postići dogovor koji smanjuje iranska sredstva za izgradnju bombe. Ali nenamjerne posljedice njegovog prvog rata po izboru tek se počinju osjećati. A prvo je da iranski tvrdolinijaši nedvojbeno osjećaju da im je bomba sada potrebnija više nego ikad.
