Jared Kushner, zet američkog predsjednika Donalda Trumpa i jedan od najutjecajnijih ljudi u njegovu političkom okruženju, našao se u središtu velike špijunske i financijske afere. Prema tvrdnjama američkog istraživačkog novinara Matthewa Colea, nizozemski obavještajci uspjeli su provaliti u njegov mobitel i otkriti tragove tajnih financijskih aranžmana s vladarima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Riječ je o najmanje dvije milijarde dolara, računima u Dubaiju i Izraelu te diplomatskim dogovorima koji su se, navodno, odvijali daleko od očiju američkih institucija. Kushner sve optužbe kategorički odbacuje.
Priča počinje krajem 2017. godine, kada je nizozemska vojna obavještajna služba MIVD došla do iznimno zanimljivog podatka. Operativac ruske vojne obavještajne službe GRU, stručnjak za računalne provale i krađu bankovnih podataka, trebao je doputovati u Veliku Britaniju. Nizozemci su uz pomoć britanskih kolega pripremili operaciju u kojoj su Rusu ponudili izbor - suradnju sa zapadnim obavještajcima ili uhićenje i mogući dugogodišnji zatvor zbog špijunaže. Rus je, prema novinarskoj istrazi, prihvatio suradnju.
Na serveru u Rostovu
Taj potez otvorio je vrata jednom od najosjetljivijih računalnih sustava ruske vojne obavještajne službe. Na serveru smještenom u Rostovu, na kojem su ruski hakeri pohranjivali ukradene podatke, nizozemski stručnjaci pronašli su nešto neočekivano - snimke zaslona iPhonea koji je pripadao Jaredu Kushneru, tadašnjem višem savjetniku američkog predsjednika.
Kushner nije bio običan zaposlenik Bijele kuće. Kao suprug Trumpove kćeri Ivanke imao je izravan pristup predsjedniku, a istodobno je dobio jednu od najvažnijih diplomatskih zadaća njegove administracije: pokušati preoblikovati odnose na Bliskom istoku, približiti Izrael arapskim državama i pronaći rješenje za izraelsko-palestinski sukob.
Prema istraživanju koje je objavio Vanity Fair , nizozemski obavještajci potom su analizirali način na koji su ruski hakeri uspjeli pristupiti Kushnerovu telefonu. Početkom 2018. pronašli su sigurnosni propust koji im je omogućio da i sami nadziru uređaj. Nisu mogli uključivati mikrofon ili kameru niti potpuno upravljati telefonom, ali su mogli pratiti što Kushner radi na zaslonu. Svaki njegov potez mogao se zabilježiti i pohraniti.
Upravo tijekom takvog nadzora, tvrdi Cole, obavještajci su otkrili da Kushner pristupa bankovnom računu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na koji su stizale goleme količine novca. Posebno ih je zainteresiralo podrijetlo uplata. Stotine milijuna dolara dolazile su preko banke u Azerbajdžanu, zemlji koja je, prema autorovim izvorima, služila kao posrednik za prikrivanje stvarnog izvora sredstava.
jared i Ivanka na Trumpovoj inauguraciji
Prvi račun, koji Cole u svojoj knjizi naziva Alpha, nalazio se u banci First Abu Dhabi Bank, najvećoj banci Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prema njegovim tvrdnjama, od 2017. na njega je prebačeno približno 750 milijuna dolara saudijskog i emiratskog novca. Formalni vlasnik računa nije bio Kushner, nego zaklada Watani Al Emarat, organizacija koju financira država. Međutim, autor tvrdi da je Kushner bio među osobama ovlaštenima za raspolaganje sredstvima.
Zaklada je, prema izvorima na koje se Cole poziva, imala i drugu, mnogo osjetljiviju ulogu. Osim javno deklariranih aktivnosti, navodno je služila za financiranje tajnih vojnih i obavještajnih operacija Emirata u inozemstvu, uključujući nabavu oružja. Takav institucionalni okvir omogućavao je da se međunarodni transferi prikazuju kao aktivnosti dobrotvorne organizacije, što je moglo smanjiti pozornost financijskih regulatora.
Ulog - deset milijardi dolara
Financijski aranžmani navodno su bili povezani s ambicijama dvaju najmoćnijih ljudi Zaljeva - emiratskog čelnika Mohameda bin Zayeda i saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana. Obojica su željela snažnije američko savezništvo, ali su imali i vrlo konkretne političke ciljeve. Saudijski prijestolonasljednik nastojao je učvrstiti vlast, dok je emiratsko vodstvo željelo promjenu američke politike prema Iranu i jačanje regionalnog utjecaja.
Kushner je, s druge strane, tražio način da ostvari diplomatski proboj koji desetljećima nije uspijevao njegovim prethodnicima. Normalizacija odnosa Izraela i arapskih država bila je jedna od njegovih glavnih ambicija. Prema Coleovim sugovornicima, tajni fondovi trebali su omogućiti provođenje dogovora mimo uobičajenih diplomatskih kanala i političkih ograničenja.
Autor navodi i da se u ranoj fazi razgovaralo o mnogo većem financijskom aranžmanu, vrijednom više od deset milijardi dolara. Dio tog novca navodno je mogao biti namijenjen i projektima Trumpove administracije, uključujući izgradnju zida na granici s Meksikom. Ta se zamisao, tvrdi Cole, nije ostvarila u prvotno zamišljenom obliku, ali su se razgovori nastavili kroz odvojene financijske konstrukcije.
Još intrigantnija priča odnosi se na drugi račun, koji je autor nazvao Beta. Prema navodima iz knjige, Mohamed bin Zayed do proljeća 2018. prebacio je približno milijardu dolara preko Azerbajdžana u Izrael. Novac je navodno završio u izraelskoj središnjoj banci, čiji se računi koriste za državna, a ne privatna sredstva. Jedan Coleov izvor tvrdi da je novac bio namijenjen Kushnerovoj osobnoj koristi, premda za takvu tvrdnju u objavljenom tekstu nisu predstavljeni javno provjerljivi bankovni dokumenti.
U cijeloj se priči pojavljuje i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Prema navodima izvora upoznatog s aranžmanom, Netanyahu je znao za račun i tražio da bude obaviješten prije transakcija. Komunikacija se navodno odvijala preko tadašnjeg američkog veleposlanika u Izraelu Davida Friedmana, koji je odlučno odbacio bilo kakvu umiješanost ili znanje o takvoj financijskoj konstrukciji.
Dio sredstava s izraelskog računa, tvrdi jedan od Coleovih sugovornika, kasnije je prebacivan preko Cipra na druge račune. Autor spominje i treći financijski aranžman, povezan s mogućom izraelskom vojnom pomoći Ujedinjenim Arapskim Emiratima u slučaju velikog iranskog napada. Time se, prema njegovoj interpretaciji, stvorila paralelna mreža diplomatskih i sigurnosnih dogovora financiranih izvan redovitih državnih proračunskih mehanizama.
Prinčevi i lopovi
Kako piše Vanity Fair, pozivajući se na Coleovu knjigu "Princes and Thieves: Jared Kushner and Mohamed bin Zayed's Secret Plot to Remake the Middle East", najvažnije pitanje nije samo odakle je novac dolazio, nego kakav je utjecaj davao onima koji su ga osiguravali. Ako je američki dužnosnik imao pristup tajnim stranim računima, a istodobno sudjelovao u donošenju odluka koje su koristile njihovim financijerima, mogla bi se otvoriti pitanja kršenja američkih propisa o prijavljivanju financijske imovine, podmićivanju i zastupanju stranih interesa. No takve moguće povrede zakona nisu utvrđene sudskim postupkom
Kushner je sve te navode vrlo oštro demantirao. Poručio je da su optužbe potpuno izmišljene i da se opisani događaji nikada nisu dogodili. Posebno je istaknuo kako autor nije predočio bankovne izvode, brojeve računa, datume transakcija niti druge provjerljive dokumente koji bi potvrdili tako ozbiljne tvrdnje. Njegovi odvjetnici također su odbacili mogućnost da je imao neprijavljene financijske aranžmane s emiratskim dužnosnicima te najavili pravne korake zbog navoda koje smatraju klevetničkima.
Oglasila se i Bijela kuća. Njezin glasnogovornik Steven Cheung odbacio je objavljenu priču kao fikciju, tvrdeći da se temelji na anonimnim izvorima, a ne na stvarnim dokazima. CBS News, koji je izvijestio o slučaju, naglasio je da nije neovisno potvrdio tvrdnje iz Coleove istrage.
Zbog toga je važno razlikovati ono što se u tekstu tvrdi od onoga što je dokazano. U javno objavljenom ulomku knjige nisu predstavljeni dokumenti koji bi neovisno potvrdili postojanje opisanih računa i Kushnerov pristup novcu. Nije potvrđeno ni da su nizozemske vlasti službeno utvrdile navodne financijske nepravilnosti.
Ipak, cijela priča otvara šire pitanje koliko su privatni odnosi, financijski interesi i neformalna diplomacija mogli utjecati na američku vanjsku politiku u vrijeme Trumpova prvog mandata. Kushner je bio čovjek koji je uživao gotovo neograničeno predsjednikovo povjerenje, a pritom nije imao tradicionalno diplomatsko iskustvo ni političku karijeru. Upravo ta neobična kombinacija obiteljske bliskosti, političke moći i kontakata s arapskim monarhijama nalazi se u središtu Coleove istrage.
Ako bi se tvrdnje iz knjige ikada potvrdile vjerodostojnim dokumentima ili službenom istragom, posljedice bi mogle biti dalekosežne. Dotad priča o hakiranom telefonu, milijardama dolara i tajnim računima ostaje niz ozbiljnih, ali osporavanih optužbi protiv jednog od najutjecajnijih ljudi iz Trumpova najužeg kruga.
