U odijelu i kravati, Hashim Thaçi stajao je u tišini dok je predsjedavajući sudac Charles Smith čitao presudu. Nekadašnji gerilski vođa, premijer i predsjednik, čovjek kojeg su na Zapadu smatrali "glasom razuma", a na Kosovu herojem oslobođenja, osuđen je na 25 godina zatvora. Sudsko vijeće Specijaliziranih vijeća Kosova u Haagu proglasilo ga je krivim za ratne zločine počinjene tijekom rata za neovisnost od Srbije krajem devedesetih. Žrtve su bili politički protivnici i civili za koje se smatralo da su suradnici srpskih vlasti.
Zajedno s njim osuđeni su i njegovi najbliži suradnici iz Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Jakup Krasniqi, bivši glasnogovornik OVK, također je dobio 25 godina zatvora. Kadri Veseli osuđen je na 18, a Rexhep Selimi na 13 godina zatvora, pri čemu će svima u kaznu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
Vijeće je oslobodilo Thaçija i ostale optužbi za zločine protiv čovječnosti. Ključni razlog bio je taj što Specijalizirano tužiteljstvo nije uspjelo izvan razumne sumnje dokazati da je postojao "širok ili sustavan napad usmjeren protiv civilnog stanovništva", što je nužan preduvjet za takvu kvalifikaciju. Oslobođeni su i za niz pojedinačnih incidenata ratnih zločina. Dok je tužiteljstvo tražilo maksimalnu kaznu, obrana je do samog kraja tvrdila da su njihovi klijenti nevini i tražila oslobađajuću presudu.
Hashim Thaçi rođen je 24. travnja 1968. u regiji Drenica, području koje se smatra kolijevkom albanskog otpora i ishodištem Oslobodilačke vojske Kosova. Kao student filozofije i povijesti na Sveučilištu u Prištini, rano se uključio u pokret otpora protiv srpskih vlasti. Devedesetih godina, frustriran politikom mirnog otpora tadašnjeg kosovskog lidera Ibrahima Rugove, odlazi u Švicarsku. Tamo se pridružuje albanskoj političkoj emigraciji i postaje jedan od osnivača Narodnog pokreta Kosova, marksističko-lenjinističke organizacije iz koje je izrastao OVK.
U redovima OVK brzo se uspinjao. Pod ratnim nadimkom "Gjarpëri" ili "Zmija", koji je zaradio zbog svoje sposobnosti da izbjegne srpske snage sigurnosti, postao je zadužen za osiguravanje financijskih sredstava, nabavu oružja i obuku novaka u Albaniji. U srpnju 1997. godine, okružni sud u Prištini osudio ga je u odsutnosti na deset godina zatvora zbog terorizma.
Do 1999. godine postao je vođa najmoćnije frakcije unutar OVK. Njegov uspon kulminirao je na mirovnim pregovorima u Rambouilletu u Francuskoj, gdje je predvodio izaslanstvo kosovskih Albanaca. Zapadni diplomati tada su ga doživljavali kao "glas razuma" unutar OVK, spremnog prihvatiti autonomiju Kosova unutar Srbije, dok su drugi vođe inzistirali isključivo na punoj neovisnosti. Sporazum je također predviđao referendum koji nikada nije održan. Međutim, Srbija je sporazum odbila, a NATO je 24. ožujka 1999. godine započeo sa zračnim napadima na teritoriju SR Jugoslavije. Poslije 78 dana bombardiranja, u lipnju 1999. godine NATO-ve snage su ušle na Kosovo i Metohiju. Thaçi je iz tog procesa izašao kao ključna politička figura.
Nakon rata, Thaçi je gerilsku odoru zamijenio odijelom. Transformirao je OVK u Demokratsku partiju Kosova (PDK) i brzo se nametnuo kao dominantna snaga na političkoj sceni. Njegova stranka pobijedila je na parlamentarnim izborima u studenom 2007., a u siječnju 2008. postao je premijer. Samo mjesec dana kasnije, 17. veljače 2008., Thaçi je ispunio svoj životni cilj: u parlamentu je pročitao Deklaraciju o neovisnosti Kosova.
Kao premijer, a kasnije i predsjednik (od 2016. godine), vodio je izrazito proameričku politiku, gradeći snažne veze s Washingtonom i zapadnoeuropskim prijestolnicama. Smatran je liderom koji može voditi mladu državu prema euroatlantskim integracijama. Njegov politički put bio je obilježen stalnim balansiranjem između nacionalističke retorike potrebne za domaću publiku i pragmatične politike koju su od njega očekivali međunarodni partneri.
No, njegovu političku karijeru od samog početka pratile su teške optužbe. Izvješća zapadnih obavještajnih službi, poput njemačkog BND-a, opisivala su ga kao vođu "kriminalne mreže koja djeluje diljem Kosova", povezujući ga s organiziranim kriminalom, pa čak i naručenim ubojstvima. Još tijekom rata, mediji poput The Washington Posta pisali su da OVK svoje aktivnosti financira krijumčarenjem heroina i kokaina u zapadnu Europu. Iako nikada nije dokazano da je OVK kao organizacija bio izravno uključen, sumnje da su donatori bili povezani s ilegalnim poslovima ostale su. Nesporno je da je OVK tijekom devedesetih godina primila između 75 i 100 milijuna dolara donacija koju je skupila albanska dijaspora u Europi i Americi. Kako su više puta objavljivali razni mediji, postoji mogućnost da su među donatorima bili ljudi koji su svoj novac stekli nelegalnim putem, ali navodno ne postoje dokazi kojima bi se potvrdilo da je Thaçi povezan s njima. S obzirom na to da je OVK službeno raspušten 1999. godine, nakon završetka sukoba na Kosovu i Metohiji, Odred za zaštitu Kosova bio je formiran od bivših boraca OVK i šefova Demokratske partije Kosova. Britanski BBC je još 2000. godine izvijestio da je Thaçi središnja figura u aktivnostima Kosovskog zaštitnog korpusa, nasljednika OVK, koji je navodno reketario poduzetnike pod krinkom "poreza" za svoju samoproglašenu vladu. Njegova stranka PDK, nastala iz političkog vodstva OVK, optuživana je za korištenje nasilja i zastrašivanja političkih suparnika kako bi zadržala kontrolu i zaštitila kriminalne strukture.
Najozbiljnije optužbe pojavile su se 2010. godine u izvješću Vijeća Europe, koje je sastavio Dick Marty. U njemu se Thaçi i takozvana "Drenička skupina", koju je 1993. godine osnovao Adem Jashari, optužuju za sudjelovanje u mreži koja je trgovala organima zarobljenih Srba i drugih nealbanaca. Iako tužiteljstvo nikada nije podiglo optužnicu po toj osnovi, te su optužbe stvorile snažan međunarodni pritisak koji je na koncu doveo do osnivanja posebnog suda.
Pod pritiskom Sjedinjenih Država i Europske unije, kosovski parlament je 2015. godine nevoljko izglasao osnivanje Specijaliziranih vijeća Kosova, suda sa sjedištem u Haagu, s mandatom da istražuje zločine koje su navodno počinili pripadnici OVK. Kada je u studenom 2020. objavljeno da je protiv njega podignuta optužnica, Thaçi je podnio ostavku na mjesto predsjednika, rekavši da to čini kako bi "zaštitio integritet institucije predsjednika Kosova". Dobrovoljno se predao i prebačen je u pritvor u Haagu, gdje se izjasnio da nije kriv.
Suđenje, koje je započelo u travnju 2023., izazvalo je ogromnu pozornost. Za mnoge na Kosovu, sam sud je nelegitiman, instrument kojim se pokušava izjednačiti krivnja žrtve i agresora te kriminalizirati oslobodilačka borba. Uoči izricanja presude, u Prištini i drugim gradovima održani su skupovi podrške. Ulice su bile oblijepljene plakatima s njegovim likom i natpisima "Heroji rata i mira". Jedan transparent u glavnom gradu poručivao je sudu: "U ime naroda, proglasite ih nevinima."
