Ruska liberalna stranka Jabloko, jedna od rijetkih registriranih političkih opcija koja se otvoreno protivi ratu u Ukrajini, diskvalificirana je s parlamentarnih izbora nakon odluke Vrhovnog suda Rusije. Time je dodatno sužen politički prostor za organiziranu oporbu u zemlji u kojoj su posljednjih godina neovisni kandidati, aktivisti i protivnici rata sustavno potiskivani iz javnog života. Za Jabloko, koje desetljećima zagovara liberalnu i pacifističku politiku, riječ je o jednom od najtežih udara dosad.
Početkom kolovoza 2026. godine, Vrhovni sud je prihvatio tužbu male, ali glasne prokremaljske nacionalističke stranke Rodina (Domovina) i poništio registraciju kandidacijske liste Jabloka za rujanske parlamentarne izbore. Optužbe su bile mješavina apsurdnog i zlokobnog. Jabloku se na teret stavljalo da je javno podržavao "međunarodni LGBT pokret", koji su ruske vlasti 2023. proglasile ekstremističkom organizacijom. Druga točka optužnice bila je povreda autorskih prava jer je jedan od stranačkih dužnosnika u intervjuu citirao stihove poznate sovjetske dječje pjesme "Neka uvijek bude sunca". Kao konačni udarac, ruska služba za financijski nadzor na sudu je iznijela nedokazane tvrdnje da je stranka primala novac preko trećih strana iz inozemstva, konkretno iz Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država. Ironično, odluka suda stigla je nedugo nakon što je Središnje izborno povjerenstvo već bilo odobrilo Jablokovu listu, što jasno ukazuje na političku intervenciju u posljednji trenutak. Vodstvo stranke odbacilo je sve optužbe kao neutemeljene i politički motivirane, s jedinim ciljem eliminacije svakog oporbenog glasa s izbornog listića.
Na čelu Jabloka danas stoji Nikolaj Ribakov, političar i ekolog koji je vodstvo preuzeo 2019. godine. On je postao lice stranke u najtežem razdoblju, hrabro istupajući protiv invazije na Ukrajinu i vodeći kampanju pod sloganom "Za mir i slobodu! Za život bez straha!". Uz njega, ključna figura i osnivač stranke ostaje Grigorij Javlinski, iskusni ekonomist čije ime čini prvi dio akronima Jabloko. Javlinski je bio jedna od vodećih figura ruske demokratske scene od njezinih početaka, sudjelujući u kreiranju ekonomskih reformi ranih devedesetih i tri puta se kandidirajući za predsjednika. Njegov glas i danas ima težinu unutar prorijeđenih liberalnih krugova. Međutim, pritisak režima ne osjećaju samo čelnici. Sustavna represija cilja istaknute članove diljem zemlje. Zamjenik predsjednika Maksim Kruglov u lipnju je osuđen na sedam godina zatvora zbog objava na društvenim mrežama o civilnim žrtvama u Buči i Mariupolju. Drugi zamjenik, Lev Šlosberg, jedan od rijetkih preostalih kritičara rata koji je ostao u Rusiji, suočava se s više kaznenih postupaka nakon što je već osuđen prema zakonu o "stranim agentima".
Odluka o diskvalifikaciji izazvala je spontano okupljanje ispred zgrade Vrhovnog suda u Moskvi. Stotine građana, pretežno mladih, okupilo se u znak podrške. Mahali su stranačkim zastavama, a neki su simbolično nosili jabuke, aludirajući na ime stranke. Kada je objavljena presuda, gomilom su se prolomili uzvici "Sramota! Sramota!". U atmosferi gdje su antiratni prosvjedi praktički zabranjeni i redovito završavaju masovnim uhićenjima, ovo okupljanje bilo je rijedak i hrabar iskaz javnog nezadovoljstva. Sudnica je postala mjesto na kojem su se mogli okupiti istomišljenici i pokazati da otpor, unatoč svemu, još tinja. Taj se otpor posljednjih mjeseci preselio i na internet; videozapisi podrške Jabloku na TikToku i Instagramu prikupili su stotine tisuća, pa i milijune pregleda, pokazujući da stranka ima neočekivano snažnu podršku među mladima.
Stranka je nastala 1993. kao izborni blok čije je ime, Jabloko, akronim prezimena osnivača: Grigorija Javlinskog, Jurija Boldireva i Vladimira Lukina. Od samih početaka profilirali su se kao "demokratska oporba", kritizirajući politike Borisa Jeljcina, posebice način provedbe privatizacije i brutalni rat u Čečeniji. Kroz devedesete su bili relevantna parlamentarna snaga, osvajajući 7,86 posto glasova 1993., 6,89 posto 1995. i 5,93 posto 1999. godine. Njihov pacifizam i zalaganje za mirno rješenje sukoba bili su konstanta, od Čečenije, preko aneksije Krima 2014., do sveobuhvatne invazije na Ukrajinu 2022. godine. No, od 2003. nisu uspjeli prijeći izborni prag za ulazak u Državnu dumu, a njihov utjecaj je sustavno marginaliziran. Njihova politička povijest također je obilježena i unutrašnjim sukobima, poput izbacivanja tada mladog aktivista Alekseja Navalnog 2007. godine zbog nacionalističkih stavova. Kroz sve te godine, ostali su vjerni svojim temeljnim načelima: socijalnom liberalizmu, europskom putu za Rusiju, zaštiti ljudskih prava i demokraciji.
Zašto je režim odlučio ukloniti stranku s izbora baš sada, nakon što su godinama tavorili ispod izbornog praga? Analitičari vjeruju da je Kremlj promijenio računicu. Prvotni plan je, čini se, bio dopustiti Jabloku sudjelovanje. Time bi se stvorio privid demokratskog pluralizma, a njihov očekivano nizak rezultat (na izborima 2021. osvojili su samo 1,34 posto) iskoristio bi se kao "dokaz" da antiratna politika u Rusiji nema podršku. Neki izvori iz Kremlja navodili su i da je Jabloko trebao poslužiti za oduzimanje prosvjednih glasova Komunističkoj partiji. Međutim, dogodilo se nešto neočekivano: podrška Jabloku počela je naglo rasti. Neslužbene, privatne ankete koje su procurile u javnost pokazivale su da stranka na nacionalnoj razini ima podršku od šest posto, a u Moskvi i Sankt Peterburgu čak i višu, potencijalno i do 11 posto. To bi im ne samo osiguralo ulazak u Dumu, već bi stvorilo parlamentarnu frakciju s jasnom antiratnom platformom. U situaciji kada raste zamor od rata, a vladajuća stranka Jedinstvena Rusija gubi podršku zbog inflacije i napada dronovima, takav ishod postao je prevelik rizik. Vlast se uplašila da bi se Jabloko mogao pretvoriti u žarišnu točku za sve nezadovoljnike. Eliminacijom jedinog istinskog oporbenog izbora, Kremlj se nada demotivirati prosvjedne glasače i osigurati pobjedu na izborima s niskom izlaznošću.
