Guverner HNB-a Boris Vujčić potencijalni je kandidat za Upravu Europske središnje banke (ECB). Express doznaje da ga je Vlada kandidirala za mjesto potpredsjednika ECB-a jer dosadašnjem potpredsjedniku Španjolcu Luisu de Guindosu mandat ističe 1. lipnja 2026. Vujčić, kako saznajemo, izvrsno kotira i ima velike šanse jer iza njega stoji duga i ugledna karijera u središnjem bankarstvu, guverner je HNB-a od 2012. godine, a prije toga bio je zamjenik guvernera.
- Cijeli proces trebao bi završiti do ožujka iduće godine, a kandidati su više manje već poznati. Naš guverner Vujčić ima zaista velike šanse, a jedina ozbiljna prijetnja mu je Finac Olli Rehn. No riječ je o potpuno dva različita profila - kaže sugovornik iz političkih krugova.
Vujčić je, naime, stručno puno jači kandidat jer je riječ o najdužem centralnom bankaru u eurozoni, ima 25 godina iskustva. S druge strane, Rehn ima jači politički background, a od 2018. je guverner finske središnje banke. Bio je član Europske komisije, zadužen za proširenje od 2004. do 2010., te ekonomiju i monetarne poslove 2010. - 2014., a bio je i ministar gospodarstva Finske te zastupnik u Europskom parlamentu.
No ono što bi moglo presuditi jest činjenica da srednjoistočna Europa još nikad nije imala mjesto u Izvršnom odboru ECB-a.
- Red je da sad dođe netko iz srednjoistočne Europe. Sve zemlje zapadne Europe su se izredale, a sve članice su ravnopravne, svaki glas jednako vrijedi. Vujčić ima impresivan životopis što se tiče monetarne politike i to će se sigurno uzeti u obzir - kaže naš sugovornik i napominje da bi za Hrvatsku to bio veliki uspjeh jer bi imala dva glasa u ECB-u, s obzirom na to da guverner države članice nosi jedan glas.
Do sada se spekuliralo, posebno među stranim medijima, da bi Vujčić trebao biti kandidat za predsjednika Odbora ECB-a, no kako sad stvari stoje, Vujčić ide na mjesto potpredsjednika. Naime, iduće godine otvara se puno mjesta u ECB-u jer čak četvorici članova Izvršnog odbora ističe mandat. Mandat, napomenimo, traje osam godina.
Otegotna okolnost je to što je Hrvatska relativno novi član europodručja (od 1. siječnja 2023.), što bi joj u tom smislu moglo predstavljati određeni nedostatak. Neki, pak, analitičari u stranim medijima smatraju da se odluka neće temeljiti isključivo na individualnim zaslugama. Kao i ranije, ne može se zanemariti mogućnost da politika rodne ravnopravnosti utječe na ishod.
S druge strane, dodjela mjesta nekoj novijoj zemlji europodručja mogla bi se prikazati kao zasluženo priznanje, a to bi predstavljalo suprotstavljeni moralni imperativ. U takvim okolnostima pitanja rodne ravnopravnosti mogla bi privremeno pasti u drugi plan.
Kao i kod drugih visokih imenovanja unutar Europske unije, ishod bi mogao biti oblikovan političkim pregovorima i razmjenom utjecajnih pozicija jer je mjesto u Upravnom odboru ECB-a tek jedan dio šire slagalice institucionalnih funkcija.
Proces izbora članova Upravnog odbora Europske središnje banke složen je i dugotrajan jer kombinira stručnost, političke pregovore i institucionalne kontrole. Sve počinje s identifikacijom kandidata od strane država članica eurozone, pri čemu nacionalne vlade predlažu osobe s relevantnim iskustvom u monetarnoj politici, bankarstvu ili ekonomiji. Nakon toga kandidat prolazi neformalnu provjeru i pregovore među državama članicama jer je nužno postići konsenzus unutar Europskog vijeća. Kad se postigne preliminarni dogovor, imena se službeno dostavljaju Europskom parlamentu i Europskoj komisiji. Parlament održava saslušanja s kandidatima, provjerava njihovu stručnost i neovisnost te izražava svoje mišljenje o primjerenosti kandidata. Europska komisija također daje ocjenu i potvrđuje da kandidati ispunjavaju formalne kriterije. Na kraju, nakon što svi koraci budu dovršeni, imenovanje članova Upravnog odbora potvrđuje Europsko vijeće. Tako se kombiniraju politički dogovor među državama, stručna evaluacija institucija i formalna legitimacija, kako bi se osigurali stabilnost i kredibilitet ECB-a u vođenju europske monetarne politike.
