Nakon Elizabetine smrti Katarina je organizirala puč potpomognuta bliskim suradnicima, na toj su listi, uči nas i izložba, bili grof Razumovski, Panin, barun Korf, kapetan Passek, kneginja Daškova, petorica braće Orlovih. Nakon toga se zdušno bacila na reformu goleme zemlje kao i širenje granica carstva.
Uzor joj je bio Petar Veliki kojeg je vidjela kao "modernog" vladara koji zemlju "vuče" naprijed. Čak je na radnom stolu uvijek imala kutijicu s njegovim likom s kojom se voljela porazgovarati. Poticala je obrazovanje i kulturu, a njezin je najambiciozniji plan - potpuno ukidanje kmetstva - ostao neostvaren, iako je Katarina radila prema tom cilju. Reforma administracije 1775. godine povećala je prava (ali i obveze) plemstva, osnovani su sudovi i policijske institucije. Reforma je uvelike olakšala decentralizaciju goleme zemlje. Teritorij je uz pomoć kreatora vanjske politike Nikite Panina širila na jug i zapad.
Na dva kata Klovićevih može se popratiti čitav Katarinin život - od dolaska u Rusiju, preko uspona na vlast i vladanja, a posebna je pažnja posvećena osnutku muzeja Ermitaž.
"U rujnu 1768. godine izdan je nalog: „…u novosagrađenoj oranžeriji Zimske rezidencije ermitaž napraviti po uzoru na carskoselski, tako da se dva stola mogu podizati jedan iza drugoga, a kad nema potrebe da se pod može zatvoriti“. Takvi mehanički stolovi, koji su omogućavali da večera protekne u tajnosti, daleko od radoznalih očiju i ušiju, bili su izrađeni u prvoj polovici 18. stoljeća, u paviljonima ili unutrašnjosti dvoraca u Peterhofu, Carskome Selu, ljetnome i starome Zimskom dvorcu. Vrtni paviljoni, ili dvorane u dvorcu, u kojima su bili navedeni stolovi, nazivani su ermitažom. Ta je riječ u ruski jezik ušla iz francuskoga u kojem su se tako nazivale pustinjačke nastambe ili vrtne kućice na osami. Prvi prijem u tim odajama održan je u veljači 1769. godine. Takvi skupovi u Sjevernome paviljonu dobili su naziv ermitaži, a tim se nazivom poslije označavao cijeli kompleks građevina pokraj Zimskoga dvorca. Gosti su na takve večere bili pozivani po izboru domaćice, a taj izbor nije uvijek bio određen činom i položajem. Tu se domaćica mogla odmarati ne brinući se o pravilima napornoga dvorskog bontona. Na ulasku su goste dočekivala ermitažna pravila koja je određivala Katarina", stoji na stranicama izložbe.
Pravila koja se spominju su ta da se "položaj ostavlja van prostorije i svi si mogu reći sve, no ništa ne smije izaći u javnost", do toga da "se ne smije pokazivati znakove umora ili dosade".
Koncept izložbe za Klovićeve dvore rezultat je zajedničke suradnje stručnjaka iz Muzeja Ermitaž i Galerije Klovićevi dvori, kustosica Natalie Bakhtareve, Ive Sudec Andreis i Danijele Marković.
"Ova je izložba vrh moje karijere", rekao je na predstavljanju ravnatelj Klovićevih dvora Antonio Picukarić.
"Ovo je veliki događaj za hrvatsku kulturu, i ova je izložba prvi puta na Balkanu. To je naš poklon i znak prijateljstva, posebno prijateljstva između dva grada, Zagreba i Sankt Peterburga", kazao je ruski veleposlanik Anvar Azimov.
"Presretni smo što u čast obilježavanja 50 godina prijateljstva imamo priliku pokazati dio zbirke. Ermitaž često radi izložbe o Katarini Velikoj jer je to najvažnija figura 18. stoljeća, a i jedna od najvažnijih figura iz ruske povijesti uopće. Katarina je, uostalom, stvorila Ermitaž koji je narastao iz njezine osobne zbirke. Po prvi puta ovdje izlažemo ne samo slike umjetnika poput Rubensa već i njezine osobne stvari. Ovakve velike i bogate izložbe niti Ermitaž ne radi često", izjavila je kustosica Natalia Bakhtareva.
U galeriji pogledajte samo dio bogatstva koje će vas čekati na izložbi.
