Nagoni su nemi: čim puste glas od sebe, znači da su prešli vrhunac, da slabe, a to je početak kraja - piše Ivo Andrić u svojim “Znakovima pored puta”, a Andrić je u svojim djelima dublje od ijednog meni poznatog pisca zašao u najmračnije zakutke ljudske psihopatologije. A govoriti o Aleksandru Vučiću u kontekstu psihopatološkog, uzimajući u obzir njegov ratni angažman, itekako ima smisla, ako nagone u ovom slučaju zamijenimo retorikom koja ih prati. Može li, onda, ovaj Andrićev citat poslužiti kao moto aktualnog političkog trenutka srbijanskog predsjednika, vezano za njegove posljednje izjave, u kojima je Hrvatsku usporedio s nacističkom Njemačkom? Je li ovo Vučićev “vrhunac”, radikalizam doveden do krajnjih konsekvenci koji je, po Andriću, “početak kraja”?
4691
prikaza
Vučić: U Srbiji s njim sve počinje i završava
Što nagonski pokreće sadašnjeg predsjednika Republike Srbije koji je početkom 90-ih bio jedan od arhitekata tragedije hrvatskih Srba
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Odličan članak u kojem Mlakić pogađa u bit - riječ psihopatologija je ovdje ključna, konačno da netko kaže "car je gol". Jer, očigledno je da je "voždova" frustracija izgubljenim čežnjama o "Velikoj Srbiji" dosegla svoju kritičnu točku.
Neka se bavi problemima u svojoj zemlji, neka ćuva, ako može integritet svoje zemlje, a Hrvatsku neka prepusti hrvatima. Ratni huškač je bio i 90-tih, i te " paranoje" se još nije oslobodio. Hoće u EU a sve ćini da ne uđe.