Opće kongregacije zaključuju se danas. Kardinali su se okupili u Sinodalnoj dvorani u Vatikanu od 9 sati ujutro na onome što bi trebala biti posljednja kongregacija prije početka konklave sutra, 7. svibnja - u 16:30 sati. Ipak, mnogi kardinali koji izlaze sa sastanaka i miješaju se među mnoštvom hodočasnika, a posebno oni kojima je prva konklava, još uvijek pokazuju iskrenu zbunjenost, piše Corriere della Sera.
Konklava počinje sutra i nepredvidivija je od bilo kojeg drugog izbora čelnika na svijetu. Za kardinale, njih 133 s pravom izbora, postoji obveza tajnosti za koju su položili zakletvu. Ali iznad svega tu je raširen osjećaj da će najmanje prva dva ili tri glasovanja - odlazak u izolaciju Sikstinske kapele je sutra popodne, a prvi glasački listići istu večer, pa potom dva kruga u četvrtak ujutro i dva popodne - poslužiti za "ispipavanje terena" kandidatima. Kardinali imaju "elektroničku vezu" s dimnjakom, doslovce tipku koju će stisnuti ovisno o tome imaju li svi kandidati manje od dvije trećine glasova, koliko je potrebno za papu. U tom slučaju pritiskom na tipku pali se patrona koja će pustiti u dimnjak crni dim. Kad je papa napokon izabran, za to zaduženi kardinal stisnut će drugu tipku i - Habemus Papam! Imamo papu. No do toga dug je put.
U Vatikanu se priča da je tijekom posljednje konklave Benedikt XVI., dok je čekao ishod glasovanja, bio uvjeren da će njegov nasljednik biti milanski nadbiskup Angelo Scola, piše Corriere. Vatikanski hodnici imaju uši, Papa je obično iznimno dobro informiran i zapravo se čini da je Scola krenuo od vrlo velikog konsenzusa, oko pedeset glasova. Problem je što je stalo nakon prvih nekoliko krugova glasovanja: dobro je počelo za Scolu, ali nije išlo naprijed. Kao što se to kaže u Vatikanu, u konklavu je ušao kao papa, a izašao kao kardinal. Pri izboru pape logika je ovakva: ako nakon dva ili tri glasanja kandidat ne napreduje, to znači da postoji blokada, da mu jedan blok ne želi dati glas i njegovi glasovi se potom polako prelijevaju na nekog drugog. To se dogodilo i Scoli, na veliko iznenađenje slavio je Bergoglio, totalni autsajder jer je izgubio tijesno kad je izabran Benedikta XVI. i nisu mu davali previše šansi.
Na sastancima kardinala, intervencije služe kako bi se na stol stavila temeljna pitanja s kojima će se novi Papa morati suočiti: evangelizacija, kriza vjere, sukobi i široko rasprostranjena potreba za obnovom struktura crkvenih službi, od dikasterija Rimske kurije do nuncijatura, koje je Franjo ponekad lišio moći djelujući izravno, bez upozorenja vlastitih suradnika: kao da, duboko u sebi, stara sumnja prema "kurijama", čak i onima koje je on izabrao, nikada nije bila prevladana, piše Corriere.
Umjesto toga, birači ovih dana vode privatne razgovore, za večerom ili u rezidencijama koje ih ugošćuju, i nastavit će to činiti kada započne karantin u Santa Marti. Ništa čudno ili tajanstveno, tako bi trebalo funkcionirati. Razlika u odnosu na prošlost je, radije, u tome što je teško identificirati čak i takozvane glavne kandidate koji će biti stavljeni u igru na početku. Glasanje je oduvijek bilo složenije od stare podjele na "konzervativne" i "progresivne". Ali ovaj put, u usporedbi s prošlim konklavama, situacija je još fragmentiranija, birači nikada nisu bili toliko brojni, a geografske i kulturne razlike igraju jednako važnu ulogu.
Reformističkiji i "bergoglijevskiji“ dio mogao bi početi glasati za kandidate poput marseillskog kardinala Jean-Marca Avelinea ili Maltežana Maria Grecha, koji je vodio Sinodu. Tradicionalistički front ugleda se na Mađara Pétera Erdöa i Šveđanina Andersa Arboreliusa. A onda postoje kardinali koje svi znaju, od početka naznačeni među favoritima, koji imaju profile sposobne pomiriti razlike: poput Pietra Parolina, državnog tajnika pape Franje, jeruzalemskog patrijarha Pierbattiste Pizzaballe, Filipinca Luisa Antonia Taglea. Nakon što Konklava započne, ništa više neće procuriti: svijetu neće preostati ništa drugo nego zuriti u dimnjak Sikstinske kapele. Ali ako bijeli dim ne stigne u četvrtak ili petak, uvijek prisutna mogućnost iznenađenja višestruko se povećava. U tom trenutku mogla bi glavnu ulogu preuzeti druga imena, poput Mattea Zuppija, Fernanda Filonija ili Amerikanca Roberta Francisa Prevosta, odlazećeg prefekta Dikasterija za biskupe. Ne isključujući mogućnost Wojtylinog efekta: ime koje nitko nije zamislio. Tko god to bio, treba mu 90 glasova u Sikstinskoj kapeli.
