Amadoca - Poveznica za bolje razumijevanje Ukrajine

Roman “Amadoca” ukrajinske spisateljice Sofije Andruhovič, rođene 1982. godine u Ivano-Frankivsku, koja važi za jednu od najvažnijih suvremenih ukrajinskih spisateljica, odmah po objavljivanju u Ukrajini, 2020. godine, stekao je kultni status te se danas smatra jednim od najvažnijih djela suvremene ukrajinske književnosti. Radi se o monumentalnoj epskoj priči o fenomenu postpamćenja, kojim se traumatična iskustva prenose iz naraštaja u naraštaj, ispričanoj preko nesvakidašnje ljubavne priče između glavnih likova romana, Romane i Bogdana Krivodjaka. Roman epskom širinom, koja seže do više stoljeća unatrag, briljantnim književnim stilom opisuje ukrajinsko 20. stoljeće, i to preko sudbina tri naraštaja više različitih obitelji čije se sudbine ukrštaju kroz tri traumatična povijesna razdoblja: rat u Donbasu, vrijeme Drugog svjetskog rata obilježeno holokaustom i vrijeme Staljinova terora koji je svoju kulminaciju dosegnuo upravo u Ukrajini. Radi se, dakle, o remek-djelu ukrajinske, ali i europske književnosti, objavljenom prošle godine. Nažalost, ova knjiga u Hrvatskoj nije doživjela neku širu percepciju, bez obzira na to što je autorica gostovala prošle godine na pulskom sajmu knjiga. Knjigu je objavio nakladnik Edicije Božičević, koji kao da se specijalizirao za ukrajinsku književnost, što je pogotovo izišlo na vidjelo nakon što je otpočela agresija Rusije na Ukrajinu, koja je bacila dodatno svjetlo na ovu dotad u Hrvatskoj marginaliziranu književnost. Sličan fenomen se događao i s ovdašnjim književnostima u vrijeme ratova iz 90-ih. Ovaj nakladnik objavio je 2005. godine roman “Preživjeti s pingvinom” Andreja Kurkova, ukrajinskog pisca koji piše na ruskom i ukrajinskom, što je bila prva knjiga koja je skrenula pozornost na ukrajinsku književnost na ovim prostorima. Nakon toga je objavio još dva romana ovog autora: “Zakon puža”, svojevrsni nastavak romana “Preživjeti s pingvinom”, i “Vrtlar iz Očakova”, objavljen prije pet-šest godina, koji je posebno zanimljiv, jer Kurkov u njemu kontrapunktira aktualnu stvarnost Ukrajine s onom iz doba SSSR-a. Ipak, iz ovog korpusa posebno treba izdvojiti sjajne romane “Iza leđa” Haske Šijan, o kojemu sam pisao prije pola godine, i “Amadocu” Sofije Andruhovič, dva romana u kojima vrlo važnu ulogu igra rat u Donbasu, iako se ne radi o ratnoj prozi, bez obzira na to što su ovi romani dobrodošli i kao svojevrsna poveznica s aktualnom situacijom u Ukrajini za njeno bolje razumijevanje. Roman ima samo jedan “nedostatak”: to što ima više od 800 stranica briljantno napisane sporoprohodne proze i što nije nastao u okviru nekog velikog jezika, bez obzira na to što je iz naše perspektive i ukrajinski veliki jezik, što bitno, pretpostavljam, utječe na njegovu širu percepciju, jer je pravi podvig prevesti jedno takvo, briljantno napisano djelo, a da se to u prijevodu itekako vidi. “Amadocu” su na hrvatski sjajno prevele Darya Pavlešen i Ana Dugandžić, i čitanje njihova prijevoda pravi je estetski užitak.