Pred sami kraj siječnja 1993. godine, kao odmazdu za uspješno provedenu vojnu operaciju Maslenica, snage pod zapovjedništvom Ratka Mladića okupirale su branu Peruča. Protjerali su kenijske UNPROFOR-ce i detonirali dio eksploziva koje je već ranije postavila JNA. Tako se barem djelomično obistinila Mladićeva prijetnja da će uništiti branu i potopiti sva naselja nizvodno niz Cetinu.
Praktički neplanirano je hrvatska vojska oslobodila hidroelektranu i njenu bližu okolicu kako bi se spriječila još veća katastrofa. Možda i najveću ulogu u svemu tome imao je britanski časnik Mark Nicholas Gray koji je samoinicijativno ispuštao vodu iz akumulacijskog jezera. Zbog njegove odlučnosti je razina vode u jezeru bila oko četiri metra niža od uobičajene i naselja nisu poplavljena zato što je puno manja količina vode se izlila iz jezera.
Gray je redovito ispuštao vodu koristeći ugrađene mjere sigurnosti kao što su pomoćni odvodni kanali.
Na sličan način se s opasnom branom bore ovih dana i američke hitne službe u Kaliforniji. Nakon gotovo nezapamćenih kiša, brana Oroville našla se pred raspadom. Razina jezera je 50% iznad predviđenih, a pomoćni kanali namijenjeni odvodu vode bore se s ispuštanjem dovoljne količine vode kako bi spriječili pucanje brane. Glavni odvodni kanal trenutačno ispušta gotovo tri milijuna litara vode u sekundi, ali nakon što je voda iskopala rupu u armiranom betonu, hitne službe su se zabrinule da će slična sudbina zadesiti i pomoćni odvodni kanal.
Po prvi put u gotovo pedeset godina od izgradnje brane, čak i pomoćni odvod postao je ugrožen. Voda se počela prelijevati preko devet metara visokog zida pomoćnog kanala, a službe su zabrinute da bi voda mogla potkopati temelje zida. Sruši li se taj zid, gotovo nezamislive količine vode bi se izlile i doslovno potopile nebrojena naselja. Zbog toga su lokalne vlasti naredile evakuaciju 180.000 stanovnika nizvodno niz rijeku Feather.
Trenutačno stanje je "kritično, ali stabilno". Zasad brana i pomoćni odvodi funkcioniraju, a nasipi nizvodno mogu izdržati trenutačni pritisak vode. Evakuacija građana je nastavljena, zato što bilo kakva pukotina u sustavu obrane od poplava znači gotovo sigurnu smrt tisućama ljudi nizvodno od brane.
Međutim, koliko god pucanje brane Oroville bilo zastrašujuće, daleko najveća katastrofa nakon pucanja brane dogodila se sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to u Kini. Brana Banqiao puknula je i procjenjuje se da je 26.000 ljudi izgubilo živote u plimnom valu širokom desetak kilometara koji je uništavao sve pred sobom.
Evakuirano je oko 11 milijuna ljudi, a o panici kineskih vlasti najbolje govori činjenica da su zračnim udarima uništavali neke brane kako bi usmjerili rušilački tok vode. Val je gotovo potpuno uništio infrastrukturu u središnjoj Kini, a nedostatak medicinske pomoći ubio je još gotovo 150.000 ljudi.
U godinama nakon katastrofalnih poplava, kineske vlasti pomno su razmišljale kako graditi novu branu. Tek krajem 1986. godine počela je gradnja nove brane koja je sada visoka 50 metara, a duga gotovo četiri kilometra.
