U svojem posljednjem telefonskom pozivu kući, marinac Gregory Buckley Jr. rekao je ocu što ga muči: naime sa svojeg ležaja, na jugu Afganistana, mogao je čuti kako afganistanski policajci zlostavljaju dječake koje su doveli u bazu.
"Po noći ih čujemo kako vrište, ali ne smijemo ništa učiniti", prisjeća se Gregory Buckley Sr. što mu je ispričao sin 2012. godine prije nego je ubijen u bazi. Otac je sinu poručio neka se obrati nadređenima, no "sin mi je rekao da su mu nadređeni rekli da okrene glavu na drugu stranu, jer je tu riječ o njihovoj kulturi".
Objesno seksualno zlostavljanje djece već je dugo problem u Afganistanu, posebno među naoružanim zapovjednicima koji dominiraju ruralnim područjima i mogu zlostavljati ondašnju populaciju.
Ta praksa ima i ime i zove se 'bacha bazi' (u doslovnom prijevodu: igra s dječacima), a američkim vojnicima i marincima je zapovjeđeno da se ne miješaju, čak ni kad njihovi afganistanski saveznici zlostavljaju dječake u vojnoj bazi.
Odluka je donesena kad su američke snage počele regrutirati i organizirati afganistansku miliciju koja je trebala čuvati teritorij od talibana. Ali vojnike i marince počela je sve više mučiti činjenica što umjesto da iskorijene pedofiliju, oni su joj u nekim slučajevima i pogodovali, jer su na zapovjednička mjesta postavili pedofile koji su tek nakon dolaska na vlast počeli sa zlostavljanjem djece.
"Razlog zašto smo došli ovdje je upravo zato što smo čuli kakve užasne stvari talibani rade stanovnicima i kako im oduzimaju ljudska prava", kaže bivši zapovjednik specijalnih postrojbi Dan Quinn, koji je pretukao zapovjednika koji je imao potporu SAD-a, a koji je uz krevet držao okovanog dječaka koji mu je služio kao seksualni rob.
"Mi smo na kraju dali vlast ljudima koji čine gore stvari od talibana - rekli su mi stariji stanovnici sela", dodaje Quinn.
Politika da se vojnicima daju upute da ignoriraju seksualno zlostavljanje djece koje čine njihovi afganistanski saveznici, dio je novog nadzora, a posebno izlazi na vidjelo kad vojnici, poput Quinna, završe pred vojnim sudom zbog neposluha.
Nakon što je pretukao Afganistanca, Quinn je povučen iz Afganistana, nakon čega je napustio vojsku. Četiri godine poslije, vojska pokušava prisilno umiroviti i zapovjednika Charlesa Martlanda, člana posebnih postrojbi koji se pridružio Quinnu dok je tukao zapovjednika.
"Vojska tvrdi da su Martland i drugi trebali okrenuti glavu u drugom smjeru, što ja smatram besmislicom", kaže Duncan Hunter, kalifornijski republikanac koji pokušava spasiti Martlandovu karijeru.
Glasnogovornik američke vojske, Brian Tribus, o američkoj vojnoj politici rekao je sljedeće: "Općenito, navodi o seksualnom zlostavljanju djece koje čini afganistanska milicija ili policija spadaju pod afganistanski kazneni zakon. Ne postoji potreba da američko vojno osoblje prijavljuje takve zločine, a jedini izuzetak je kad bi se silovanje koristilo kao oblik ratovanja".
Cilj takve politike nesudjelovanja jest održavanje dobrih odnosa s afganistanskom policijom i vojskom koju je SAD trenirao u borbi protiv talibana. Njome se, uz to, odražava nevoljkost da se nameću kulturne vrijednosti u zemlji koja je puna pedofilije, posebno među moćnicima čiji se društveni status često dokazuje okruženošću s mnoštvom tinejdžera.
Neki vojnici pak smatraju da ta politika ima smisla, čak i ako im se osobno ne sviđa. "Veća slika je bila da se borimo protiv talibana, a ne da zaustavimo zlostavljanje", izjavio je jedan bivši marinac stav kojeg mnogi dijele.
Seljaci, bez ikakve zaštite, najviše pate
Budući da američka politika tretira seksualno zlostavljanje djece kao kulturni problem, seljaci, čija djeca trpe, više ne gledaju blagonaklono na marince.
Čak i ako bi se nešto poduzelo protiv zlostavljača, riječ bi bila o smiješnim kaznama. Tako je jedan afganistanski zapovjednik, nakon silovanja 14-godišnje djevojčice koju je uočio dok je radila u polju, za kaznu proveo jedan dan u zatvoru nakon čega su djevojčicu prisilili da se uda za njega.
Kad je Quinn upitao svojeg nadređenog što su još u tom slučaju mogli učiniti, ovaj mu je odgovorio: "Ništa!". "Bili smo pohvaljeni (jer smo slučaj uputili lokalnoj vlasti), a zločinac se izvukao nakon silovanja 14-godišnjakinje."
Quinn je nakon svakog slučaja imao običaj okupiti afganistanske vojnike i policajce i održati im predavanje o ljudskim pravima. No to im nije puno značilo, jer bi i nakon toga trošili novce na dječake, a jedan od zapovjednika koje je podučavao ubio je 12-godišnju kći, pod krinkom tzv. 'ubojstva iz časti', jer je poljubila dječaka. "I nije bilo nikakvih posljedica", prisjeća se Quinn.
2011. godine u američku bazu je došla vidljivo pretučena žena sa sinom koji je šepao. Jedan od afganistanskih zapovjednika, Abdul Rahman, oteo je dječaka i prisilio ga da mu postane seksualni rob, te ga je prikovao u krevet, objasnila je žena.
Kad je ona došla moliti da joj puste sina, pretučena je. Iako je sin nakon nekog vremena pušten na slobodu, žena se bojala da bi se ista stvar mogla ponoviti budući da je njezin sin bio "zgodan dječak i predstavljao je statusni simbol".
Sutradan, kad se vratio u bazu, Quinn je pozvao Rahmana, koji je potvrdio da je sve istina, ali ga i upozorio da se ne miješa u to. Kad mu je Quinn rekao da treba pripaziti na ponašanje, jer radi s američkim snagama, te ljudi više očekuju od njega, ovaj se samo nasmijao.
"Tad sam ga bacio na pod. To sam učinio kako bi shvatio moju poruku da, ako se vrati dječaku, nećemo tolerirati takvo ponašanje", rekao je Quinn, kojem se tad pridružio Martland.
Postoji neslaganje u vezi toga koliko je tom prigodom ozlijeđen Rahman, iako Quinn tvrdi da nije bilo riječ o teškom ranjavanju, što je potvrdio i afganistanski službenik koji se odmah nakon toga vidio s Rahmanom.
Rahman je prije dvije godine ubijen tijekom zasjede na talibane, a nakon svega, njegov brat je izjavio da Abdul nikad nije silovao dječaka, nego je bio žrtva lažnih optužbi koje su osmislili njegovi neprijatelji, piše New York Times.
