Wael Ibrahim napravio je u veljači 2013. kobnu pogrešku zato što mu je uopće palo na pamet da bi u istočnom dijelu Alepa, kojim apsolutno dominiraju sve gori od gorih islamista, mogao prosvjedom tražiti demokraciju.
"Pokušavajući kroz vrata istjerati jednog lošeg čovjeka, otvaraš vrata drugom", složio je tada slogan. Vozača kamiona koji se afirmirao tijekom prvih protuvladinih prosvjeda, nekoliko mjeseci poslije džihadisti su uhvatili, zatočili, stali zlostavljati i nakon toga mu se izgubio svaki trag, objavio je njegovu priču Washington Post.
Mnogi veterani prvotnih građanskih prosvjeda u Siriji iz 2011. danas smatraju da su počinili dvije krupne pogreške; prvu što su naivno smatrali da mogu tolerirati islamiste kako bi srušili predsjednika Bašara al-Asada, ne shvaćajući da će se ovi ubrzo izroditi u izrazito moćnije džihadiste, te da su pogriješili i s time što su uopće krenuli u oružanu borbu, odnosno da su trebali ostati građanska opozicija stranci Baath. To su inače učinile mnoge sirijske političke stranke koje danas imaju zastupnike u sirijskom parlamentu u Damasku.
Otkako je u Siriji nastupilo primirje, na ulicama nekih sirijskih gradova ponovo su se pojavile skupine u međuvremenu skoro sasvim potisnute opozicije koje iznova traže demokratske promjene. Događa im se, međutim, to da se istog trenutka nađu na udaru skupina poput al-Nusre, ogranka al-Kaide u Siriji.
To se prošlog tjedna dogodilo u provinciji Idlib na sjeverozapadu zemlje gdje su džihadisti al-Nusre prvo ugušili prosvjede, da bi onda i Slobodna sirijska vojska, prema nekim izvještajima, morala bježati iz gradova poput Maarata al-Numana jer sama riječ "demokracija" džihadistima zvuči poput psovke.
Slično se dogodilo i prije mjesec dana u gradu Daelu na jugu zemlje. Tamošnji pobunjenici sklopili su sporazum s vladom i Sirijskom vojskom o pomirbi i vraćanju pod okrilje političkog Damaska, što je u Siriji sve češći slučaj, posebno otkako je na snazi primirje.
Na ulice su izašli stanovnici sa zastavama sirijske vlade, ali su ih već nakon samo nekoliko sati stali otimati pripadnici al-Nusre koji su upali u grad. O ISIL-u u središnjem dijelu zemlje da se ne govori.
Što se članka u Washington Postu tiče, u kojem se objašnjava što je krenulo po krivu u Arapskom proljeću u Siriji, Barry Abdullatif, koji je bio među prvima koji su organizirali prosvjede u al-Babu kod Alepa, kaže da je ondašnja aktivistička građanska opozicija danas okupacijom ISIL-a, te da ih iz zraka udaraju ruski bombarderi zato što se među njima nalaze militanti al-Nusre, organizacije koja je, uz još neke, izvan sporazuma o primirju jer ju se vodi kao terorističku skupinu.
"Uopće je čudo da je ostao još bilo tko od umjerenih pobunjenika", rekao je.
Ispočetka su prosvjedi bili mirni, sa zastavama i plakatima, brojčani su rasli, ali onda su počeli dolaziti islamisti koje je Asadova vlada 2011. pustila iz zatvora u okviru programa amnestije. Istodobno su neki umjereniji disidenti ostajali u zatvorima u kojima su, kaže, torture bile jezive. Islamisti su se počeli pojavljivati na prosvjedima s crnim zastavama.
"Rekli smo im da organiziraju vlastite prosvjede ako žele mahati crnim zastavama, što su oni i učinili. No, ljudi su i dalje većinom bili uz nas", rekao je Abdullatif.
Međutim, uto su na prosvjedima počele padati prve žrtve, prosvjednici su uzvratili vlastitim oružjem. Zemlje poput Turske, Saudijske Arabije, Katara i drugih zaljevskih monarhija stale su slati oružje islamistima i stvar se otela kontroli.
Mnogi od intervjuiranih danas se žale na to što ih Zapad, suočen s džihadističkom prijetnjom al-Nusre, ISIL-a i Harakat Ahrar al-Shama, više ne uzima za ozbiljno, nego smatra Asada jedinim dovoljno snažnim i pouzdanim na koga se može oslonoti u borbi protiv islamista.
Američki veleposlanik u Siriji iz tog vremena Robert Ford jedan je od onih koji smatra da su prosvjednici, koji su poslije krenuli u oružanu borbu, napravili pogrešku time što su predugo među sobom tolerirali islamiste.
"Svoju pogrešku s ISIL-om nisu shvatili sve do 2014., a s al-Nusrom se koordiniraju sve do danas", rekao je.
Jedna od Fordovih teza je čak i ta da je sirijski režim 2011. namjerno pustio na slobodu neke od zatočenih islamista kako bi se ovi umiješali među građanske prosvjednike i tako ih kompromitirali. Tome nasuprot stoje događaji poput onoga iz Dere na jugu zemlje sa samog početka rata kada su odlično naoružani islamistički militanti iskrsnuli praktično iz ničega i u jednoj zasjedi pobili mnoštvo sirijskih vojnika. Očito je bilo da su organizirani uvezeni u zemlju.
No, ako Ford i ima pravo, činjenica je da su danas sirijski sekularni, prodemokratski pobunjenici izrazito malobrojni i da je njihov vojni potencijal zanemariv. Istodobno, sve češće neka naselja pod pobunjenicima pristupaju vladinom programu pomirbe i praktično izlaze iz okrilja pobune.
