Za one koji izvana gledaju na četverogodišnju bitku, krvoprolića kao da imaju malo ili nikakav uzrok. No najnovije istraživanje jasno je pokazalo tko je glavni zločinac koji stoji iza većine pokolja.
Naime, prema istraživanju Sirijske mreže za ljudska prava (SNHR), u čak 56 slučajeva masakra očito je da je svrha bilo etničko ili sektaško čišćenje. Od ukupnog broja 49 ih je izvršila sirijska vojska ili milicija suradničkih snaga predsjednika Bašara al-Asada čime sirijski predsjednik kao da je pljunuo u lice zapadnjacima kojima redovito tvrdi da njegovi vojnici nikad, ni u kojem slučaju, ne bi namjerno povrijedili njegov narod.
Tri dana prije nego li je Asad u veljači na BBC-u dao izrazito ledeni intervju (u kojem je raspravljao kako rat, nažalost, donosi žrtve), milicija vlade s kojom surađuje upala je u sirijski grad Homs, te je u naselju As-Sabil zaklala tri sunitske obitelji uključujući četvero djece i pet žena.
Neprofitna organizacija koja je objavila ove rezultate osnovana je i registrirana u Velikoj Britaniji 2011. godine nakon što se sve više ljudi počelo buniti protiv Asada. UN je koristio statističke podatke SNHR-a u svojim izvještajima u kojima su analizirali broj žrtava, te se ti podaci smatraju jednim od najpouzdanijih među svim dokumentima o broju žrtava koje osiguravaju nevladine organizacije.
Posebno nasilni prema sunitima
Zadnjih godinu dana je Asad, pokušavajući dobiti političku prednost, učinio mnogo toga kako bi se prikazao kao najveći saveznik zapada u borbi protiv islamskih ekstremista u Siriji i Iraku. Naravno da pritom nigdje nije dodao činjenicu da je od početka pomagao ekstremistima jer je iz zatvora puštao zatvorenike džihadiste, da bi zatim mjesecima izbjegavao ciljati ISIS-ova uporišta u istočnoj Siriji.
Također se ne priča o tome da su gotovo sve sektaške masakre u posljednje četiri godine izveli Asadovi vojnici i militanti koje su mu poslali iranski savjetnici.
SNHR se u svojem izvještaju usredotočio na masakre izvođene po određenom uzroku, točnije one u kojima agresori nisu ubili žrtve tako što su 'samo' pucali u njih, nego su ili masakrirali cijelu obitelj (uključujući djecu i žene) ili zapalili tijela ili ih unakazili, ili ih seksualno zlostavljali. Pokazalo se da su svi ovi zločini bili sektaškog podrijetla i da su gotove sve žrtve bili suniti.
"U većini slučajeva, milicija je okupirala i uništila domove ili ih okupirala... a cilj je bio da se suniti ne mogu vratiti kući", objašnjavaju autori istraživanja. Oni su također istaknuli da je nemoguće da Asadova vlada ne zna za masakare, s obzirom na učestalost i broj žrtava koje bi ostavili za sobom. "Sirijska vlast nikad nije nikoga optužila za te zločine", napisali su autori.
Od sredine 2013. godine, SNHR je naveo da su ISIS ili Daesh (kako Islamska država sama sebe proziva), Al Qaedin ogranak Jabhat al-Nusra, kurdske snage YPG i neki drugi naoružani protivnici Asada također izvodili sektaška ili etnički uzrokovana ubojstva. SNHR je dokumentirao četiri masakra u koje su bila uključene razne pobunjeničke skupine, ISIS i al-Nusra, a u kojima je ubijeno 178 civila, uključujući 26 djece i 72 žene.
ISIS je još počinio masakr u kojem je ubijeno 58 ljudi, dok je YPG počinio tri masakra s ciljem etničkog čišćenja u kojima je živote izgubilo stotinjak ljudi. Službenici YPG-a su, naravno, zanijekali ove optužbe.
U istraživanja doduše nisu uključena masovna pogubljenja u kojima je ISIS oduzeo živote bar 250 sirijskih vojnika prošlog kolovoza u Al-Raki - nakon čega su islamski ekstremisti osvojili titulu najbrutalnije terorističke skupine na svijetu.
SNHR-ovo istraživanje ostalo je u tehničkim parametrima, jedino što se usredotočilo na civilne žrtve, te je uzelo u obzir isključivo masakre u kojima su ljudi bili ciljani zbog svoje povezanosti s određenom religijom ili etničkom skupinom.
Jedno od najranijih Asadovih maskara, obuhvaćenog istraživanjem, dogodilo se u az-Zahraa naselju u Homsu 6. prosinca 2011. godine kad je lokalna milicija okupila članove manjinske Asadove sekte Alawi, koji čine ogranak šijita. 19 osoba su doveli na glavni trg i mučili ih sve dok im patnje nisu završili ubojstvima.
Homs, koji je strateški smješten blizu libanonske granice, pretrpio je više nego dovoljno masakara koje su počinili Asadovi istomišljenici. U proljeće 2012. godine dogodila se serija ubojstava na tri područja. Jedno se tako dogodilo u Az-Zaitoun naselju, te je uključivalo vladine snage i članove zloglasne šahibe milicije (pripadnike Alawija posebno odane režimu).
Prvo je došlo do opsade, nakon čega su u kuće nahrupili napadači koji su cijelim putem silovali i ubijali. Mrtva tijela su spaljivali, leševe unakazivali, a SNHR je naveo da je tom prigodom ubijeno 224 osobe, uključujući 44 djece i 48 žena.
Ostatak teksta pročitajte u Daily Beastu.
