Godine 2002., nakon vožnje u alkoholiziranom stanju, bijega s mjesta nesreće i pokušaja podmićivanja policajca, Ivica Račan prisilio je Milana Bandića da podnese ostavku. Na toj ga je dužnosti zamijenila stranačka kolegica Vlasta Pavić.
U iduće tri godine Bandić je s pozicije dogradonačelnika, koju mu je Račan kompromisno udijelio, konstantno potkopavao njezin autoritet, radio joj iza leđa, širio klevete, čak je i javno vrijeđao i napadao. Uglavnom, činio je sve kako bi se što prije ponovno dočepao gradonačelničke fotelje.
Sada nešto slično radi i svojoj zamjenici Sandri Švaljek. Otkako je završio u pritvoru, a potom mu sud zabranio obnašanje gradonačelničke dužnosti, Bandić je u kampanji za što brži povratak tamo odakle može kontrolirati metropolu, upravljati novcem, projektima, natječajima, kumovima i prijateljima. Poput letećeg Holandeza pluta zagrebačkim ulicama, pazeći da ne nabasa na nekog od 178 ljudi s kojima ne smije kontaktirati kako ne bi utjecao na svjedoke, a ovog tjedna krenuo je u otvoreni napad.
Miješajući lonac graha, novinarima je najavio da će podnijeti ostavku kako bi isprovocirao prijevremene izbore za gradonačelnika i spriječio Sandru Švaljek da odradi mandat do kraja. Kaže da ona radi dobro, ali da bi on radio bolje. Uz karakteristični dodatak: “Ja bih se pojavio u javnosti dvadeset puta dnevno. Sad smo sretni ako vidimo Švaljek dva puta tjedno”.
Nisi, dakle, radio, ako te nitko nije vidio, što je parola koje se Bandić držao sve ove godine. A sada ga muči to što je Švaljek nevidljiva, a Zagreb funkcionira. Kao što je funkcionirao u vrijeme Vlaste Pavić. A to je nešto što Bandić ne može podnijeti. Zagreb je njegov posjed, njegov izvor moći i utjecaja.
On se poistovjećuje sa Zagrebom, kao što se Zagreb poistovjećuje s njegovim mandatom. I tu međusobnu vezu, koja je prešla u iluziju, pa čak i fiksaciju, teško je prekinuti. Podsjećanje na 2002. godinu zanimljivo je i zbog činjenice da se Bandić uspio vratiti u politiku čak i nakon skandala koji bi uništio svakog drugog političara.
Barem u nekoj uređenoj zemlji, s kriterijima odgovornosti. Sada se vraća u politiku nakon uhićenja, debelog optužnog prijedloga, otkrića o imovini i stanovima, stotina svjedoka protiv njega... I koliko god to zvučalo nevjerojatno, moglo bi se dogoditi da Bandić opet kandidira za dužnost čije mu je obavljanje zabranjeno.
Ako pobijedi, kako će biti gradonačelnik? I što će govoriti u kampanji: glasajte za mene, iako mi sud ne dopušta da obavljam posao za koji me birate? Ako ništa drugo, Bandić se i dalje drži poslovice da nije još propao onaj tko se oslonio na kriterije hrvatskih birača.
