Čak 300 milijuna kuna roditeljske naknade za roditelje troje ili više djece, isplaćivat će se, ako bude prema željama gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, iz državne, a ne gradske blagajne, tvrdi Večernji list.
U takvim su ga zahtjevima osnažili, navodno, silni prebjezi u njegovu stranku. Želi Bandić da se to primjenjuje na nivou cijele države, a ne samo Zagreba. Iako se demografija predstavlja (uz iseljavanje) kao broj jedan problem u Hrvata, ovo su potezi koji najbolje ilustriraju kako se njihova taktika može nazvati "prelijevanjem iz šupljeg u prazno".
U Republici Hrvatskoj, spomena radi, ima skoro 90.000 obitelji s troje djece, gotovo 19.000 s četvero djece, 4.500 s petero djece, 1.463 sa šestero djece, 585 sa sedmero djece, 277 sa osmero djece, 118 sa devetero djece i 98 s desetero i više.
"Prisilio" je Bandić i Plenkovića da svim učenicima osigura besplatne knjige, a želi i da ministar Marić "snađe" 60 milijuna kuna za roditelje-odgojitelje - taj status do 15. godine djeteta ima 3500 majki i 450 očeva, a, piše Večernji, protiv toga je istupila jedino Radnička fronta.
Bandić, kao niti ostatak političara, ne vidi i ne razumije (čak neovisno o tome otkuda novac dolazio) da je prvi i temeljni korak ka zdravijoj demografiji osnaživanje pozicije mladih, a posebice žena u društvu. Čak niti 10.000 kuna za pelene, umjesto 3.000 odgovorne neće "natjerati" na rađanje ako uz to nemaju ugovore na neodređeno, riješeno stambeno pitanje, vrtiće, roditeljski dopust za muškarce da se žene lakše vrate u sustav rada i ne "gube" previše na karijeri.
Naknada za novorođenčad, besplatne knjige, mini-kombiji za obitelji s xy djece su flasteri na lipteće rane, kao što je vrijeme i praksa pokazala. Bandićevo izuzimanje grada iz svega toga je samo još jedan dokaz da mu nije suštinski stalo do demografije - vjerojatno će mu postati stalo kada dođe do toga da mu u gradu zaista ostanu samo penzioneri, kumovi i oni koji ovdje ne plaćaju poreze i prireze.
U travnju prošle godine objavljeno je kako 16 stručnjaka radi na petoj po redu nacionalnoj demografskoj strategiji (prve četiri nisu zaživjele).
"Na pitanje čemu izrada sad već pete strategije za demografiju, koji su joj ciljevi i svrha s obzirom na to da stručnjaci ističu da je sve bitno već napisano o demografskim problemima i potrebna je samo politička volja za provođenje ozbiljne demografske politike, a ne pisanje novih strategija, iz Ministarstva smo dobili sljedeći odgovor: “Postojeći strateški dokumenti nisu dovoljni niti dijelom aktualni s obzirom na to da je Nacionalna populacijska politika donesena 2006. i postoji potreba za aktualizacijom ciljeva, mjera i aktivnosti. Strategija treba utvrditi i redefinirati ciljeve, mjere, pokazatelje... stvoriti dugoročne temelje za provedbu strategije kao i usmjerenost na dugoročne demografske i nacionalne interese Hrvatske", pisao je svojedobno Večernji list.
"Kad su se uspostavljali prvi, drugi i treći mirovinski stup, nije postojala ni jedna projekcijska studija što će se događati sa stanovništvom. Ni jedna koncepcija gospodarskog rasta Hrvatske ne može se raditi bez stanovništva kao najvrednijeg potencijala u prostoru i društvu", rekao je svojedobno demograf Stjepan Šterc.
"Novija istraživanja mjera obiteljske politike iz EU pokazuju da mjere kakve se danas prigodničarski nude od strane političkih elita u Hrvatskoj ne postižu značajne rezultate na povećanje broja rođene djece. U Hrvatskoj nemamo niti jedno istraživanje koje bi potvrdilo da je broj rođene djece u korelaciji s populacijskim mjerama, odnosno to se ne može dokazati.
Sjećamo se da su vladajući prije 2/3 god. kad su preuzimali vlast u Hrvatskoj obećavali da će im borba za mlade i demografska problematika biti temeljena zadaća. A danas govore tek o razmatranju demografskih mjera. Ako Vam se iseli preko 300 tisuća ljudi i vi ne reagirate, onda se svi trebamo zapitati što stoji iza toga. Vrlo je moguće da političke elite namjerno ne povlače prave poteze i mjere kako bi se iseljavanje smanjilo", objašnjava doc. dr. sc. Tado Jurić, germanist i politolog s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji se bavi iseljavanjem i demografijom.
"Mjere koje se danas nude (veći dječji doplatak, produljenje rada vrtića i sl.) bi imale efekta da su poduzete prije deset godina, a danas su samo kap na požar. One nisu dakle same po sebi loše, ali ne koriste u ovom momentu u kojem se nalazi hrvatsko društvo i država. Demografske mjere su mjere za zdravo društvo, a hrvatsko društvo je trenutačno duboko bolesno društvo. Demografskim mjerama se ne može spašavati loše postavljen sustav", kaže Jurić.
