Rupetina od tri metra koja je u četvrtak ujutro osvanula na pješačkom Savskom mostu u Zagrebu tek je još jedan dokaz Bandićevog sumanutog gospodarenja glavnim hrvatskim gradom koje traje već skoro dva desetljeća. O adaptaciji ovog mosta bajao je Bandić još od 2014. No tri godine se nije događalo ništa sve do 2016. kad su stanovnici Kajzerice, koji svaki dan koriste taj most, upozorili da već godinama preskaču rupe kroz koje se vidi Sava.
„Moram vidjeti s Dinkom Bilićem, pročelnikom gradskog Ureda za prostorno uređenje, koliko imamo novca da već ove godine napravimo barem nešto“, skrenuo je tada Bandić priču kao da o njemu i njegovoj volji ništa ne ovisi. I novac se pronašao. Vrijednost investicije ostala je nepoznata, ali se promjena vidjela. Umjesto da se prione temeljitoj obnovi, Bandićevi su 'stručnjaci' zavarili preko rupa nekoliko hrđavih željeznih ploča.
A onda se Bandić godinu dana kasnije, u proljeće 2017., pohvalio da je preuredio most. Promjena se opet vidjela. Nekoliko drvenih klupa okrenutih prema biciklističkoj stazi umjesto prema Savi, tri svježe iscrtane linije koje razdvajaju dvosmjernu biciklističku stazu, i nekoliko betonskih tegli s cvijećem koje je postavila gradska tvrtka Zrinjevac, vjerojatno za masne pare. I to je bilo to. Ali je Bandić tom prilikom priči pridodao i nekoliko svojih somnambulnih fantazija:
„Napravit ćemo na južnom nasipu bine za razna koncertna događanja. Bit će kao u Londonu“, ispalio je s lakoćom iskusnog opsjenara. I tako je završio priču s mostom koji ovdje stoji od 1892. i koji je obnovljen 1938. prema projektu inž. Milivoja Frkovića i koji je – zna li to Bandić –zaštićeno kulturno dobro jer je ovaj most prva takva čelično-armiranobetonska konstrukcija u jugoistočnoj Europi.
No, ni tu nije kraj. Samo godinu dana nakon nakaradnog krpanja pješačkog Savskog mosta, Bandić je krenuo u novi pothvat – izgradnju Zagreba na Savi. Ovaj put Dinko Bilić, pročelnik gradskog Ureda za prostorno uređenje i čovjek zadužen za financiranje Bandićevih mokrih snova o bazenima i otvorenim kinima uz Savu, pronašao je nešto više novca nego li za preuređenje zaštićenog kulturnog dobra. Projekt Bandićevih Potemkinovih sela trebao je Zagrepčane koštati 20.000.000 kuna. Teška mehanizacija počela je orati savski nasip i guliti s njega travnate površine, dok su Zagrepčani po tko zna koji put stojički promatrali bacanje svog novca u vodu. Jer upravo taj dio nasipa Sava poplavi pri svakoj osrednje jakoj kiši koja padne negdje u Sloveniji. No, čak je i ovu ideju Bandić pokrao od svog nekad omiljenog arhitekta Branka Silađina. I sam Silađin u jednom razgovoru za portal express.hr prisjetio se kako je trebalo izgledati kompletno preuređenje pješačkog mosta za koje je on još 2015. godine napravio i skice. Silađin se prisjetio:
„I tu je interesantna jedna anegdota. Živo zainteresiran za priču o otkriću Save, a ne odlasku Zagreba na Savu, Bandić mi je dogovorio jedno jutro u 6 sati sastanak na Savskome mostu. Beznadno je padala kiša i bilo je vrlo hladno. Pregledali smo most i cijelo okruženje, ispričao sam mu priču o potrebi, pa i nužnosti uređenja Savskog trga, obnove starog kupališta, otvorenih i širokih mogućnosti korištenja inundacionih površina za rekreacijske svrhe, ali i manifestacije i aktivnosti mladih. Odveo sam ga na južnu obalu i uputio ga na potencijale mogućeg formiranja Turopoljskog trga s primjerenim servisnim sadržajima, nužnom aktiviranju južnog nasipa, kao i velike pozornice gledališta na inundacijskoj livadi. Počeo je i sam projektirati. Vidio je Ivanjske krijesove, bazene..., i rekao mi: 'Riši!'. Nacrtao sam oba trga i to mi nikad nije plaćeno, kao uostalom i niz drugih projekata. Nestali su negdje, da bi se u zadnje vrijeme pojavile vijesti o realizaciji obnove pješačkog mosta, a jučer doživjeh uistinu pravi šok vidjevši rezultate 'privremenog' uređenja koje upućuje na suštinsko nerazumijevanje teme i zadatka. Naime, postavljene su klupe na pješačke rubne hodnike orijentirane prema središnjoj biciklističkoj stazi. Sjedač gleda biciklističke guze, leđima okrenut vodi i Savi!!? Treba li riječi?“, zgražao se Branko Silađin koji nije ni u primisli imao nikakve bazene.
I tako, iz jedne usputne ranojutarnje šetnje Savskim mostom otprije četiri godine, Bandić je počeo realizirati za naših 20.000.000 kuna svoju diletantsku ideju o gradnji bazena i kina na savskom nasipu koji potone pod vodu nakon svake malo jače kiše.
No, Zagrepčani su već naviknuli da Bandić donosi sasvim svojevoljno sve odluke kojih se ne bi posramio ni karikaturalni sad već bivši kazahstanski diktator Nursultan Nazarbajev koji je i glavni grad Astanu preimenovao u Nursultan.
Još se svi sjećaju kako je prošlo ljeto Bandić odlučio divovski križ s Hipodroma preseliti 200 metara sjevernije, na savski nasip. Ovaj pothvat koštao je Zagrepčane oko milijun kuna, a kako je tad rekao, naredio je radove na zahtjev Zagrebačke nadbiskupije. Šest mjeseci kasnije postalo je jasno da je i to bila još jedna Bandićeva prijesna laž.
Čak i da se to jednog dana dogodi, pitanje je kojim će to mostovima Zagrepčani prelaziti Savu? Prošle godine, pritisnut novinarskim upitima o stanju zagrebačkih mostova, i nakon što je IGH izradio studiju s poraznim rezultatima o njihovoj derutnosti, zagrebački je Nazarbajev ispalio da će za 100 milijuna kuna preurediti sve mostove u Zagrebu. Ali ne odmah,nego u idućih 15 godina.
Ako se zna da je zagrebački proračun oko 9 milijardi kuna, onda je to kap u moru. U 20 godina koliko je na vlasti zagrebački diktator i opsjenar mogao je ne samo preurediti stare, nego i izgraditi još barem dva tako neophodna prijelaza preko Save. Ali novca u Zagrebu zapravo nema. Zagreb podiže kredit u iznosu od 50 milijuna eura da bi izgradio jednu od najskupljih žičara u Europi, skuplju čak i od one u Švicarskoj koja vodi na 3338 metara visoki vrh Matterhorn. Već sad bi se mogli kladiti da će do dovršetka radova troškovi narasti barem za još nekoliko milijuna eura.
Novac Zagrepčana curi na sve strane. Bandić se s njim razbacuje prema vlastitom nahođenju već 20 godina. Iscurili su tako deseci milijardi kuna i jednog dana kad Bandić ode u ropotarnicu povijesti, tek tad će isplivati sve strahote njegove 20-godišnje diktature. Nažalost to se neće dogoditi sve dok HDZ-u trebaju njegove ruke u Saboru. Unatoč brojnim kaznenim prijavama i sudskim procesima, Bandić zato i dalje mahnita Zagrebom, razbacuje se našim novcem poput pijanog milijardera, traži smjene ministara, obilato nagrađuje svoje poslušnike, kočijaški psuje podređene, zapošljava rodbinu i gleda nas cinično u oči uvjeren da mu nitko ništa ne može.
