Davor Bernardić, izgleda, ipak neće ostati na čelu SDP-a nakon velike pobune koja se podigla protiv njega. Prema informacijama i od nekih njegovih bliskih suradnika, svi su shvatili da se stranka neće oporaviti ako on ostane predsjednik.
U ovom trenutku smišljaju strategiju kako najbezbolnije osigurati tranziciju i nove unutarstranačke izbore, na kojima se SDP-ovci mogu nadati da će izabrati karizmatičnijeg i sposobnijeg lidera prije izbora za Europski parlament, koji će biti veliki test stranke. Zasad traju pregovori o tome kako osigurati da Bernardić sam podnese ostavku kao najelegantniji način. U tom slučaju trebao bi preuzeti privremeno stranku Zlatko Komadina dok se ne provedu novi izbori.
Ako Bernardić ne odstupi, onda ostaje još traženje većine na glavnom odboru. No svako novo lobiranje i prepucavanje pokazuje da su i građani sve apatičniji prema socijaldemokratima, a njihov rejting malo po malo opada. Zato i pokušaj da se osigura miran prelazak i novi izbori bez Bernardića. Jasne su podjele u stranci, ali sad više nema baš pitanja jeste li za odlazak ili ostanak Bere nego su razmimoilaženja u tome kako ga najbezbolnije maknuti.
Bernardićev krug suradnika je pokazao da još imaju snagu kad većina u predsjedništvu ipak nije stala uz Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića, Vedrana Babića i Bojana Ostojića, koji su poveli "puč". Način na koji su to odradili ne sviđa se suprotnoj strani Berinih suradnika jer smatraju da nije moguće rušiti predsjednika stranke potpisima i pismima. Niti Bernardića niti ijednog drugog.
Ali ipak je nemoguće ignorirati činjenicu da je 90 SDP-ovaca na funkcijama potpisalo zahtjev za odlazak šefa stranke. Tu su čak 23 saborska zastupnika, tj. dvije trećine. Teško je zamisliti uopće kako bi SDP kao stranka mogao funkcionirati i prezentirati jedinstvene politike kad nema jedinstva u klubu zastupnika. Među potpisnicima je i niz lokalnih dužnosnika, pa vrh stranke gubi i potporu na terenu za izbore. Niti jedna tako podijeljena stranka ne bi mogla računati na izborne pobjede u takvoj situaciji.
Opcija da se svi nezadovoljnici izbace i da Bernardić provede čistku ne dolazi u obzir. Niti Bernardić ima takvu snagu i većinu da bi mogao tu čistku provesti. U sasvim je drukčijoj situaciji bio Zoran Milanović, koji se s vremenom rješavao jednog po jednog nezadovoljnika ili ih gurao na stranačke margine. Bernardić to ne može učiniti. On nije na vlasti, kao što je bio Zoran Milanović, pa nema funkcije za dijeljenje i kupovanje privrženosti.
Navodno su i Berini suradnici već ranije shvatili da su odigrali na pogrešnu kartu, a Zlatko Komadina ga je otvoreno nazvao "roba s greškom". Zato više uopće nije pitanje hoće li Bero otići nego jedino kad će i kako otići.
No s njegovim odlaskom u stranci se možda smire strasti, ali neki antagonizmi će ostati. Dvije struje koje nisu složne o načina micanja i dalje će biti suprotstavljene. Pitanje je i tko će biti kandidati za novog šefa stranke. Oni koji su doveli Beru i koji imaju većinu u glavnom odboru i predsjedništvu sigurno neće tako lako dopustiti da netko od pučista dođe u predsjedničku fotelju. Peđa Grbin ili Siniša Hajdaš Dončić zato nemaju sigurne izglede, koliko god se stvarao taj dojam u javnosti.
Nova teška unutarstranačka kampanja samo će otvoriti stare, ali i nove rane u stranci. Idealno bi, kažu unutar stranke, bilo kad bi uspjeli provesti mirno prijelazno razdoblje do izbora, a na njima za predsjednika izabrati nekoga tko će smiriti podjele. I onda ostvariti dobar rezultat na izborima za EU parlament sljedeće godine.
A što će biti s 38-godišnjim Bernardićem, koji se povukao iz javnosti otkad traju napadi na njega? Može ostati još saborski zastupnik do kraja ovog mandata. Njegov utjecaj će sigurno biti marginaliziran, osim ako ne uspije odlazak uvjetovati i nekom budućom funkcijom.
