Theresa May ovaj je tjedan trebala izvesti Veliku Britaniju iz Europske Unije. Umjesto toga, država je "ostala na mjestu", a premijerka je najavila vlastiti odlazak. Nakon što je preživjela mjesece kritika oko toga kako je "hendlala" Brexit pregovore, u kojima je Velika Britanija tražila produljenje roka koji je bio 29. ožujak, odlučila je obećati svojim konzervativnim zastupnicima da će odstupiti ako Velika Britanija napokon formalno napusti EU, time predavši sljedeću, krucijalnu fazu pregovora, o odnosima otoka i kontinenta, svom nasljedniku.
Nakon tjedana kaosa, proteklih je nekoliko dana dalo naslutiti da je Britanija možda "napipala" neki put prema rješenju krize. Žrtva Therese May je tu kako bi uvjerila buntovne Torijevce da glasaju za njezin nepopularni Brexit dogovor. Parlament radi i na svom "planu B", o Brexitu i kako bi on izgledao u slučaju da Mayina većina ne uspije.
No u stvarnosti odlazak premijerke ni na koji način ne pomaže zemlji ada postigne dogovor. Dapače, možda dodatno pojačava probleme.
Njezina najava dolazi nakon tjedana, ako ne i mjeseci natezanja. Premijerka koja je prije dvije godine djelovala gotovo nepobjedivo polagano je iscijeđena svakog autoriteta, počevši od sudbonosnog gubitka većine na izborima 2017. koje su mislili da će "rasturiti". Njezin je nepopularni, piše Economist, Brexit sporazum sada po treći puta srušen u Parlamentu i to rušeći rekorde kada su u pitanju glasovi. Nema nikakvih domaćih uspjeha, jedva kontrolira kabinet, a kamoli svoju stranku. Iako su joj dodijeljene loše karte, očajno ih je odigrala.
Velika je Britanija u takvom kaosu da čak ne može pomoći niti to da se riješe bespomoćne premijerke, čak niti to nije neki korak unaprijed. Usprkos njezinoj ponudi, očajničkom pokušaju da je podrže svi Torijevci, njezin je prijedlog nepromijenjen i nevoljen. Male su šanse da će ovaj kamikaze potez uroditi plodom. Žestoki "Brexiteri", uključujući Borisa Johnsona i Jacob Ress-Mogga, koji su dugo kritizirali i gazili Mayin sporazum, sada shvaćaju da je neka alternativa koju "kuha" Parlament nešto što bi zemlju držalo još bliže EU. Njezino obećanje da će dati ostavku daje im izgovor da naprave "u" zavoj. Ali i sada prevaga nije na njezinoj strani. Desetak zastupnika iz Sjeverne Irske i nekoliko tvrdih Torijevaca naprosto ne popuštaju. Postoji limit koliko puta May može biti poražena prije no što dogovor naprosto umre.
Još jednostavniji razlog zašto odlazak May ne rješava Brexit jest zato jer ostavlja razlike u parlamentu veće no ikada. I da je dovoljno zastupnika voljno začepiti nos i odjedanput se složiti oko dogovora, to nije zato jer su se napokon dogovorili oko smjera, već zato jer svaka frakcija smatra da, kad May ode, ima šanse kontrolirati sljedeću fazu pregovora. Žestoki Brexiteri žele pokazati kako se može poraziti EU i poniziti Brisel, a pro EU ekipa, ližući rane, želi što mekši Brexit. Obje strane misle da imaju šanse za pobjedu ako se dovoljno potrude, a odlazak May bi im samo dao poticaja. To je fantazija koja riskira da se Britanija vrati na početak debate o Brexitu.
Najpozitivnije vijesti od ovog tjedna su da je Parlament počeo s potragom kako izaći iz ove deluzije. Parlament je počeo debatirati niz realističnih Brexit opcija prije no što glasa o njima. Nakon dvije godine fantaziranja o tome kako će život van EU biti - "nema negativnih stvari, samo dobitaka", kako su prva tri britanska tajnika za Brexit tvrdila, Parlament je počeo shvaćati da će se nečega, zaista, morati i odreći.
Restrikcije imigracije znači napuštanje jedinstvenog tržišta, razlike u regulatornim zakonima označavaju barijere trgovini. Otvorene granice u Sjevernoj Irskoj znače neovisnu trgovinsku politiku. Ovotjedna događanja pokazuju da postoji želja da se nađe kompromis koji će zastupnici zaista podržati.
Ništa od toga i dalje nije urodilo čistom većinom, a možda nikada i neće. No, ne treba ih još otpisati. Veliki broj zastupnika smatra da se mora doći do nekakvog dogovora, pa makar to bio referendumsko glasanje. Ideja o carinskoj zajednici nije prošla radi samo osam glasova. Problem je, ako May ostane tu gdje jest jer njezin prijedlog ne prođe, kao što Downing Street sugerira, May bi mogla biti prepreka Brexitu "skuhanom" u Parlamentu. S druge strane, ako ode, tko zna što će gurati novi premijer.
I time dolazimo do posljednjeg razloga zašto bi njezin odlazak mogao zakomplicirati Brexit: Mandat njezinog nasljednika. Novo instalirani lider bi vjerojatno htio slijediti neki svoj smjer, umjesto sa sluša naputke zastupnika. Novog premijer bi izabralo 120.000 članova konzervativne stranke, koji su bjelji, stariji i bogatiji te nabrijaniji na tvrdi Brexit negoli država koja bira Parlament. Novi lider ne bi reflektirao mišljenja 17.4 milijuna koji su glasali za odlazak, a kamoli 16.1 milijuna koji su glasali za ostanak. Zašto bi se situacija u Parlamentu promijenila.
Kako god na to gledali odlazak Therese May ostavlja Brexit nesigurnim i krhkim kakav je do sada i bio. Sve opcije, uključujući i izbacivanje bez dogovora, odgađanje ili povlačenje Brexita - i dalje su opcija.
Zato i jest bolji način, i možda jedini način, složiti se oko Brexita i progurati desetke zakona koji su potrebni da Parlament postigne kompromis o planu i da ga zemlja potvrdi u referendumu. Stabilna većina u Parlamentu koja glasa za istu stvar je od esencijalne važnosti za sljedeću fazu. Ako je May protiv takvog plana, njezin jer odlazak neminovan, ali ne i dovoljan.
