Prije 91 godine svijet je napustila jedina dobitnica Nobela Marie Skłodowska-Curie. Rođena kao Maria Skłodowska 7. studenoga 1867. u Varšavi, Poljska, bila je najmlađa od petero djece siromašnih učitelja. Nakon što joj je majka umrla, a otac više nije mogao uzdržavati obitelj, postala je guvernanta te je u slobodno vrijeme čitala i učila kako bi utažila svoju žeđ za znanjem. Tu strast nikada nije izgubila. Tijekom kasnih 1800-ih godina, sveučilišta su rijetko primala žene, većina ih je to zabranjivala. Zbog toga se Curie upisala na „Leteće sveučilište“ u Varšavi. To je bilo patriotsko učilište koje se suprotstavljalo ideologiji tadašnjeg Ruskog Carstva, kojem je Poljska pripadala, podučavajući studente tradicionalnoj poljskoj znanosti i kulturi.
Godine 1891. odlazi u Pariz i započinje studij na Sorboni, gdje je stekla diplome iz fizike i matematičkih znanosti. Godine 1894. upoznala je Pierrea Curieja, profesora na Školi za fiziku, a sljedeće godine su se vjenčali.
Svoja rana istraživanja, zajedno s Pierrom, provodila je u teškim uvjetima, laboratoriji su bili skromno opremljeni, a oboje su morali predavati kako bi zarađivali za život. Otkriće radioaktivnosti Henrija Becquerela 1896. godine nadahnulo je bračni par Curie za briljantna istraživanja i analize koje su dovele do izolacije polonija — nazvanog po zemlji Marijina rođenja — i radija. Curie je razvila metode za izdvajanje radija iz radioaktivnih ostataka u dovoljnim količinama kako bi se mogli proučavati, osobito njihova terapijska svojstva.
Zajedno sa suprugom, 1903. godine dobila je polovicu Nobelove nagrade za fiziku. Postavši prva žena dobitnica Nobelove nagrade, kasnije je postala i prva osoba u povijesti koja je osvojila dvije Nobelove nagrade. Nakon tragične smrti supruga 1906. godine, Marie je imenovana na njegovo mjesto na Sorboni, čime je postala prva profesorica na tom sveučilištu. Samo tri godine ranije, postala je i prva žena u Francuskoj koja je stekla doktorat. Godine 1911. primila je drugu Nobelovu nagradu — ovaj put za kemiju — u znak priznanja za njezin rad na području radioaktivnosti.
Uoči Prvog svjetskog rata, Curie je bila svjetski poznata znanstvenica. Godine 1914. postaje ravnateljica novog Radijskog instituta pri Sorboni, koji se ubrzo razvio u jedan od vodećih centara za nuklearnu fiziku u svijetu. Tijekom rata, zajedno s kćeri Irène, razvila je mobilnu rendgensku postaju. Položila je vozački ispit i osobno vozila vozilo do bojišta kako bi na licu mjesta pregledavala ranjene vojnike. Na njezinu inicijativu, tijekom rata osnovano je oko 200 radioloških centara.
Marie Curie umrla je 4. srpnja 1934. u sanatoriju Sancellemoz u Passyju, Francuska, u dobi od 66 godina. Uzrok smrti bila je aplastična perniciozna anemija, bolest koju je razvila nakon godina izlaganja zračenju tijekom svog rada.
Godine 1995., posmrtni ostaci Marie i Pierrea Curieja preneseni su u pariški Panthéon, mauzolej namijenjen istaknutim francuskim misliocima. Time je Marie postala druga žena kojoj je ukazana ta čast, i prva koja ju je zaslužila vlastitim postignućima. Među svojim zapisima, Curie je ostavila i ovu misao:
„Ništa u životu ne treba se bojati, samo ga treba razumjeti. Sada je vrijeme da razumijemo više, kako bismo se manje bojali.“
