Dana 8. studenog 1895., njemački profesor fizike Wilhelm Röntgen slučajno je otkrio rendgenske zrake dok je eksperimentirao s Lenardovim i Crookesovim cijevima, nakon čega je započeo njihovo proučavanje. Napisao je prvi izvještaj pod naslovom "O novoj vrsti zraka: Preliminarno priopćenje", koji je 28. prosinca 1895. predao časopisu Fizičko-medicinskog društva u Würzburgu. To je bio prvi znanstveni rad ikada napisan o rendgenskim zrakama. Röntgen je ovu vrstu zračenja nazvao "X", kako bi označio da se radi o nepoznatoj vrsti zračenja. U nekim se ranim tekstovima spominju i kao "Chi-zrake", jer su neki znak "X" pogrešno protumačili kao veliko grčko slovo Chi (Χ).
Röntgen je otkrio medicinsku primjenu rendgenskih zraka kada je napravio snimku ruke svoje supruge na fotografskoj ploči izloženoj rendgenskom zračenju. Ta snimka postala je prva fotografija dijela ljudskog tijela snimljena rendgenskim zrakama. Kada je njegova supruga vidjela sliku svojih kostiju i prstena na prstu, navodno je rekla: „Vidjela sam svoju smrt.“ Otkriće rendgenskih zraka izazvalo je ogromno zanimanje i uzbuđenje širom svijeta.
S masovnim eksperimentiranjem s rendgenskim zrakama nakon njihova otkrića 1895. godine, koje su provodili znanstvenici, liječnici i izumitelji, u tehničkim časopisima tog vremena počele su se pojavljivati brojne priče o opeklinama, opadanju kose i drugim ozbiljnim posljedicama.
U kolovozu 1896., H. D. Hawks, diplomant Columbia Collegea, zadobio je teške opekline ruke i prsa tijekom rendgenske demonstracije. Vijest je objavljena u časopisu Electrical Review i potaknula niz drugih prijava problema povezanih s rendgenskim zračenjem. Mnogi eksperimentatori, uključujući Elihua Thomsona iz Edisonova laboratorija, Williama J. Mortona i Nikolu Teslu, također su prijavili opekline. Thomson je namjerno izlagao prst rendgenskom zračenju kroz duže razdoblje i pretrpio bol, oticanje i mjehure. Neki su štetne učinke pokušali pripisati ultraljubičastim zrakama ili (prema Tesli) ozonu. Mnogi su liječnici, međutim, tvrdili da rendgenske zrake nemaju nikakvih negativnih učinaka.
Dana 3. kolovoza 1905. u San Franciscu, pionirka rendgenskog zračenja Elizabeth Fleischman umrla je od posljedica zračenja. Britanski liječnik Hall-Edwards razvio je oblik raka tada poznat kao “rendgenski dermatitis”. Do 1904. bolest je toliko napredovala da je počeo javno govoriti i pisati o opasnostima rendgenskog zračenja. Godine 1908. morao je amputirati lijevu ruku do lakta, a ubrzo nakon toga i četiri prsta na desnoj ruci, ostavivši si samo palac. Umro je od raka 1926. godine. Njegova lijeva ruka danas se čuva na Sveučilištu u Birminghamu. Iz tog perioda datira i makabrična fotografija jednog rendgenskog tehničara iz bolnice Royal London iz oko 1900. godine. Na fotografiji se vidi ruka koja izgleda kao da ju je izjela kuga ili lepra.
Naime, u to vrijeme kada opasnosti radijacije još nisu bile poznate, tehničari su svakog jutra provjeravali uređaje tako da su snimali vlastitu ruku. Nakon duljeg vremena ruka bi im izgledala ovako. Godine 1900. rizici izlaganja zračenju još nisu bili poznati. Ljudi su vjerovali da je bezopasno. Zapravo, rendgenski uređaji bili su toliko novi i fascinantni da su ih neki čak izrađivali kod kuće iz zabave.
