Nakon sinoćnjeg govora Zorana Milanovića u studiju RTL-a svatko je rečeno komentirao na svoj način. Te, ovo je bio poziv Andreju Plenkoviću na veliku koaliciju, što svakako i jest bilo točno, te ovo i ono, no na djelić sekunde nastao je tajac kad je svoje rekao Vladimir Šeks: "Ovo meni nalikuje na oproštajni govor." Što god mislili o Šeksu i svemu onome što je počinio tijekom 90-ih, on je s Antunom Vujićem, kao drugim prekaljenim liscem veteranom hrvatske politike, ovom prilikom pogodio u samo središte. Zoran Milanović tijekom kampanje pokazao se neusporedivo upućeniji u teme koje se direktno odnose na premijersku funkciju nego što je to bio slučaj s Plenkovićem.
U najmanju ruku kao da je novopečeni HDZ-ovac tek jučer pao, ne baš s Marsa, ali da iz Bruxellesa. No, totalni debakl SDP-ove koalicije na izborima naprosto je neumoljiva matematika. Nakon osam mjeseci tijekom kojih je Hrvatska krvarila u torturi skandala kao što su Karamarkovi flertovi s MOL-om, nuklearkom u Finskoj, nakon Crnoje, nakon Hasinih neonacizama, nakon svih onih Mostovih eskapada s one granice redikuloznog, atentata na obrazovnu reformu, udara na zdravstvo, kanadskog farmaceuta treće kategorije kao premijera i čega sve ne, gubitak još 60.000 glasova na lijevom centru ozbiljan je, recimo, poput srčanog udara
Bez obzira na specifičnosti tog poraza kao što je samo šest mandata u 8. izbornoj jedinici gdje SDP pamti vremena i kad je jurišao na čak osam mandata, Milanović je sinoć rekao: "... trebamo se zapitati koliko smo za to odgovorni, da na izbore izlazi deset posto ljudi manje nego na prošlim izborima." To je bilo to. Mnogi u SDP-u, tako i Šeks pored Vujića u studiju, shvatili su to kao Milanovićevu osobnu izlaznu strategiju. Mada, njegova konstatacija da Hrvatskoj u ovom trenutku treba stabilna vlada, da je najvažnija Hrvatska, a ne "našte taštine", bio je otvoreni poziv Plenkoviću na veliku koaliciju. To je, zapravo, i jedna od posljednjih prilika Milanovića da preživi.
Nije ni to baš najnemogućiji scenarij na svijetu, jer u tom slučaju SDP bi si teško mogao priuštiti unutarstranačke izbore u situaciji kad se moraju nositi s provlačenjem kroz minsko polje, na što bi mogao nalikovati život u velikoj koaliciji, a u SDP-u nije ostalo baš nešto previše kadrova koji bi to bili u stanju izvesti. S druge strane, sinoć dok je Milanović sinoć izlazio za govornicu, njegov najuži krug suradnika bio je u stanju kliničke depresije. Možda s izuzetkom samo Ranka Ostojića, eventualno Orsata Miljenića i tu i tamo još ponekog
Iz zvučnika MSU-a gdje se okupila Narodna koalicija treštao je "Hells bells" od AC/DC, izbor koji je zvučao i kao prijetnja i kao proročanstvo onoga tko je taj hard rock hit izabrao kao glazbenu podlogu. SDP je sada u takvoj situaciji da se treba unutar sebe dogovoriti da li se pravilo o unutarstranačkim izborima nakon parlamentarnih izbora odnosi i na redovne i na izvanredne ili samo na redovne izbore. Ali da su stvari apsolutno krenule u određenom smjeru, osim matematike, svjedoči i još nešto. Express je u svom tiskanom izdanju uoči izbora iznio memorandum za veliku smjenu Zorana Milanovića koji je poslao njegov bivši ministar zdravstva Rajko Ostojić.
Ovaj Ostojić nije se na Milanovića nabacivao blatom, mada je jasno da se nekoć dobri prijatelji sada ne vole čak niti toliko da Rajka Ostojića smjesti na neku od izbornih lista. Ostojić je u cirkularnom pismu članovima stranke napisao da "stranka ne smije biti talac jednog čovjeka", što se općenito doživljelo kao poruka Milanoviću, i to motivirana time da jednog dana može reći da je bio prvi koji je pozvao na njegovu smjenu. Spominju se i još neka imena, poput Tonina Picule, pa i Miranda Mrsića. U stranci su, međutim, svjesni da su svi toliko oprezni pred ipak snažnim i snalažljivim Milanovićem, da se ponašaju kao da "pripremaju ražanj kako bi Milanović sam došetao do njega i zavezao se".
Nakon posljednjeg govora predsjednika SDP-a, onog koji se naziva i "oproštajnim", vrlo brzo ćemo vidjeti je li taj trenutak doista i došao.
