Iračka pokrajina Niniva pamti povijest dugu skoro 5000 godina. U tako dugoj povijesti možda i najgori događaj zbio se u srpnju 2014. kada je ISIL ovladao i glavnim gradom Mosulom i provincijom u kojoj je stao praktično istrebljivati manjinske Jezide. Javne najbrutalnije egzekucije, uzimanje robova, silovanja i uništavanje neprocjenjivih arheoloških spomenika postali su svakodnevnica tog pakla. U njemu su, međutim, neki i preživjeli.
CNN je tako napravio reportažu o obiteljima koje su odlučile ostati u jednom od manjih gradova, da bi naposljetku ISIL-u poslužile kao ljudski štit u trenucima kad su vladine snage i različite milicije stigli u oslobađanje njihovog mjesta. Abu Israa s obitelji je danas u izbjegličkom logoru Digba i tražio je da mu se zaštiti identitet jer ima još rodbine koja je na područjima pod okupacijom ISIL-a.
"Ne želim izgubiti više nego što već jesam", objasnio je. Rekao je da je su ISIL-ovci isprva obećaoi da će paziti na njihovu sigurnost i da ih neće maltretirati. No, to se promijenilo već za nekoliko dana. Lako za to što je jednom morao platiti 40 dolara kazne jer bradu, koja je postala obavezna, nije pustio dovoljno dugu. Svoju 12-godišnju kći na jedvite jade je spasio od bičevanja zato što su je vidjeli kako bez nikaba ide u kupaonicu u dvorištu obiteljske kuće.
"Znate, ono su od svega radili vjersko pitanje, ali to veze nema s islamom", rekao je. Radio je kao pomoćnik otorinolaringologu u jednoj bolnici u 45 kilometara udaljenom Mosulu. Kad je upao ISIL, pokušao je prestati raditi, ali mu nisu dopustili, iako si više nije mogao priuštiti putne troškove jer više nije dobijao redovitu plaću.
"Rekao sam im: 'Ali ja nemam novca da bih si mogao dopustiti raditi besplatno.' A oni su odgovorili: 'To je tvoj problem. Trebalo bi ti biti dovoljno to što radiš za Boga'", kazao je Israa za CNN o trenucima kad su mu zaprijetili da mu odrežu glavu. Militant mu je rekao: "Nabit ću ti glavu na vrata bolnice tako da svatko tko dođe pita zašto je ubijen taj čovjek. I znat će da je to zato što je odbio raditi za nas, jer je bio nevjernik."
Abu Israa je potom drhtavim glasom opisao kako su ih jednog dana okupili i prisilili gledati masovno pogubljenje onih koji su im se usudili suprotstaviti. "Klali su ih kao ovce", rekao je. Sljedeći dan je vidio nekoliko tijela kako vise s električnih stupova. ISIL ih je povješao kao upozorenje što će se dogoditi onima koji pokušaju pobjeći iz područja pod njihovom okupacijom.
Ispričao je i to kako su ISIL-ovci na kontrolnim punktovima ostavljali 10-godišnje dječake da kontroliraju promet umjesto njih kako bi dječake, a ne njih, pobili bombarderi koji bi se mogli iznenada pojaviti. I tako sve do posljednjih dana života pod ISIL-om. Kad su se borbe približile, jer ISIL se povlačio, militanti su ih sve okupili u središtu gradića.
Potrpali su po pet obitelji u po jednu kuću u dijelu grada koji je bio prvi na udaru osloboditelja. Čekali su da borbe prođu. Živjeli su na kruhu i čaju, da bi u jednom trenutku njegova kći skočila do prozora nešto pogledati. Njegov brat skočio je zaštititi je i uto ga je pogodio zalutali metak. "Zgrabio sam ga i vukao prema vojnicima, dok je moja žena vrištala da smo civili, a ne ISIL-ovci jer smo imali bradurine i izgledali krajnje neuredno", kazao je Israa. Brat mu je, kaže, umro na rukama.
