Bivši borci ISIL-a – napuštaju ga jer nema ničeg od onog što im je obećano

Puno se govorilo i pisalo o mladićima i djevojkama koji odlaze u islamsku državu i puno se zna o njihovim motivima, kako su tamo došli i zbog čega. 

No, gotovo ništa ne znamo o onima koji su odlučili napustiti islamsku državu, o tzv. izdajnicima kojima se nije svidjelo što su vidjeli kad su tamo došli, pa su napustili svoje suborce i islamsku državu.

Kako donosi CNN, upravo bi njihove priče mogle biti ključne kako bi se zaustavio odlazak stranih boraca u islamsku državu i prokazale njihove laži i licemjerje.

Do sada je svoju priču o odlasku iz islamske države ipričalo 58 bivših boraca, koji su redom svi priznali kako su tek kad su tamo stigli shvatili da su bili prevareni.

DPA/PIXSELL

Broj onih koji odlaze sve je veći, a od njih 58 gotovo dvije trećine otišlo je ove godine, a čak trećina ih otišla tijekom ljetnih mjeseci.

Njihova su iskustva različita. Neki među njima su počinili zločine. U jednom su trenutku bili entuzijastične pristalice najnasilnije i najzlokobnije totalitarne organizacije u modernoj povijesti. No, svi oni koji su je napustili sada su njezini najgori neprijatelji.

Iako su svi imali različite razloge zbog kojih su otišli, većina je kritizirala razmjere borbe protiv sunitskih pobunjenika. Kako su ispričali bivši borci, svrgavanje Asadovog režima uopće nije prioritet i ništa se nije napravilo kako bi se pomoglo sunitima. 

Bivše pristaše najviše su šokirale međusobne svađe među džihadistima i na to su trošili užasno puno vremena. 

"Stalno su se svađali među sobom, a vođe su konstantno opsjedunute sa špijunima i izdajicama. To nije džihad zbog koje smo se došli boriti u Siriju i Irak", ispričao je jedan od njih.

Druga stvar koja se bivšim pripadnicima islamske države nije svidjela je brutalnost koju su vidjeli. Mnogi od njih su posvjedočili o zločinima i ubojstvima nedužnih civila. Spomenuli su kako su taoce ubijali napamet, bez nekog razloga, kako su sistematski ugnjetavali stanovnike sela i gradova koje su osvajali, te ubijali vlastite članove.

Treća stvar je korupcija. Mnogi nisu vjerovali da korupcija u islamskoj državi uopće postoji, ali vrlo brzo su na vidjelo izašle povlastice u kojima uživaju pojedine vođe i samoprozvani emiri. Isto tako, domaći borci su se bunili zbog privilegija koje su imali strani borci. 

Svi su bili spremni prihvatiti i tolerirati poteškoće rata, ali nisu nikako htjeli prihvatiti nejednakost i rasizam.

"To nije sveti rat", rekao je bivši borac iz Indije, kojeg su prisilili da pere WC-e zbog boje svoje kože.

Twitter/ Die Welt

Četvrta stvar zbog koje su otišli je život u islamskoj državi. Razočarali su se nakon što su vidjeli kakve stroge i bolesne zakone postavljaju u državi. Zanimljivo je da su se zbog toga najviše bunili oni koji su se došli boriti iz sebičnih razloga – oni koji su brzo shvatili da ništa od luksuznih stvari koje su im obećavali, aute i kuće neće dobiti.

Ostalima se nisu ispunila očekivanja u borbama. Nadali su se velikoj akciji i junačkim djelima, a na kraju su ih, prema njihovim riječima, dočekale dosadne i glupe dužnosti, neki su se žalili da nisu dovoljno sudjelovali u borbama, dok su neki bili razočarani jer su ih koristili samo zato da drugim borcima nose oružje.

Ove su priče jako važne. Priče onih koji su otišli razbijaju sliku o džihadistima islamske države kao o složnoj zajednici, te ih ustvari prikazuje kao totalno kontradiktornu skupinu punu licemjerja i svađa.

Njihove bi priče mogle druge obeshrabriti da se pridruže islamskoj državi, pa prema riječima nekih stručnjaka, vlade u njihovim matičnim državama bi ih trebale više štiti kako bi još više njih ispričali svoju priču i još puno puta ponovili: ISIL ne štiti muslimane, on ih ubija!