Vijesti kažu da je u posljednjih nekoliko tjedana u gradu Sirteu na mediteranskoj obali Libije pohvatano osam ISIL-ovaca. Bila je riječ o pritajenoj skupini militanata koji su u tom ratom teško razrušenom gradu pritajeni čekali svoj trenutak za krenuti u akciju. U gradu i inače, nije nikakva tajna, postoji nekoliko terorističkih ćelija, a južnije u pustinji nalaze se ISIL-ove baze s militantima i oružjem.
Razlog zašto se u pustinji ISIL-ovci u Libiji više ne moraju posebno skrivati kao ranije, jest to što skupine militanata koje su surađivale s američkim protuterorističkim snagama tamo više ne patroliraju. Građanski rat u Libiji, koji traje još od svrgavanja Muamara Gadafija 2011. i njegovog zarobljavanja i ubojstva upravo u Sirteu u listopadu te godine, odavno je već jasno da je nakon jedne od faza kroz koje je prolazio, ušao u tu fazu da je postao odlična prilika da se tamo ukorijeni i ISIL.
Trenutno je stanje u Libiji takvo da dio milicija koje napadaju ISIL, istodobno trpe udare iz zraka snaga feldmaršala, odnosno gospodara rata kako ga zapadne vlade nazivaju, Khalife Haftara. Haftar je inače politički najmoćnija osoba onoga što se naziva vladom iz Tobruka, koja se pak bori protiv vlade iz Tripolija koja uživa priznanje UN-a.
Prije nekoliko mjeseci ionako mala skupina vojnika SAD-a napustila je Libiju. Tim povodom Washington Post porazgovarao je sa zapovjednikom Sirtea generalom Nasom Abdullahom.
"Prije smo pratili što se događa na jugu", rekao je, misleći na ISIL-ove oružane skupine u pustinji, "ali sada tamo više ne možemo. Inače će nas bombardirati avioni."
Ono što opisuje WP može djelovati pomalo konfuzno. Sirte je uoči izbijanja oružane pobune protiv vlasti Gadafija bio dragulj Libije. Gadafi je rođen 1942. u Qasr Abuu Hadiju, gradiću u okolici Sirtea i dok je on bio na vlasti, Sirte je, kao njegov zavičaj, bio u posebno povoljnom položaju. Grad od oko 150.000 stanovnika imao je odličnu infrastrukturu, naprednu ekonomiju, dobrostojeće stanovništvo. Nije slučajno da je Gadafi s pratnjom u jesen 2011. iz Tripolija bježao upravo u Sirte.
Računao je da će u tom gradu biti okružen lojalnim stanovništvom, u čemu je bio čak i u pravu. No, uz pomoć udara NATO-ovih aviona, pobunjenici su nakon nekoliko tjedana opsade slomili obranu i zarobili Gadafija. Grad je bio neprepoznatljiv. Ipak, do proljeća 2012. u grad se vratilo čak 70 posto stanovnika. Ispalo je, međutim, da je grad pao u ruke militanata s jedne strane al Kaide, s druge ISIL-a, što je dovelo do njihove bitke u proljeće 2015. i pobjede ISIL-a.
Tek u proljeće 2016. snage odane vladi iz Tripolija uspijevaju protjerati ISIL iz Sirtea i otada je, što se tog grada tiče, stanje kakvo je danas. S istoka i juga pred gradom su danas samo nekoliko kilometara udaljene snage samoproglašene vlade iz Tobruka, a ironijom tog katastrofalnog građanskog rata, zahvaljujući tom građanskom sukobu na političkoj relaciji Tripoli-Tobruk, ISIL-ovce stacionirane nešto južnije u pustinji, trenutno nema nitko snage pohvatati i poraziti.
Vidjelo se to već od proljeća ove godine otkako su Haftarove snage s istoka Libije krenule u proboj prema Tripoliju na zapadu. ISIL-ovci su uhvatili trenutke predaha i otada u devet navrata izveli napade po gradovima uokolo, kao i na naftna postrojenja, odnosno na mete za koje su vidjeli da ih snage odane bilo Tripoliju, bilo Tobruku u tom trenutku nisu branile dovoljno čvrsto. Zbog tih ISIL-ovih napada SAD je tijekom rujna aktivirao napade dronovima na pozicije ISIL-a.
Prvi napadi vrlo je vjerojatno da su ISIL-ovce uhvatili na krivoj nozi, jer su u međuvremenu uživali čak 10 mjeseci mira. Kada se pogledaju ISIL-ove žrtve u tim napadima, broj im se može činiti smiješno malen. Dronovi su pobili 43 ISIL-ovca, što američke vojne snage procjenjuju na čak jednu trećinu ISIL-ovih snaga. Pretpostavlja se da je preostalo još oko 100 ISIL-ovaca. Ovako male brojke militanata, i to još u tako brutalnom ratu kao što je ovaj u Libiji, mogu se činiti smiješnima.
No, opasnost je i dalje ogromna, posebno u sadašnjem trenutku. Na svom vrhuncu u Libiji, ISIL je imao čak 5000 militanata, u to je vrijeme držao pod svojom kontrolom, i poslovično provodio brutalnu tiraniju u jednom takvom gradu kao što je Sirte, a kontrolirao je i neka naftna područja. ISIL je čvrsto držao čak 200 kilometara obale Libije na Mediteranu. Činilo se da će se dogoditi isto ono što se dogodilo u Siriji.
I u Libiji su među ISIL-ovim militantima vrlo brojni bili ljudi odani Abu Bakru al Baghdadiju iz inozemstva; iz Tunisa, Egipta, Zapadne Afrike i Sudana. Vojne snage koje su desetkovale takav ISIL uglavnom su bile one odane vladi iz Tripolija.
Ali sada, tri četvrtine tih snaga grčevito brani Tripoli od napredovanja vojske vlade iz Tobruka. ISIL je dobio priliku za predah i nitko nije naivan da ne vidi, kao što se dogodilo i u Siriji, da taj teroristički pokret lako može vrbovati nove militante, ili iz inozemstva ili iz same Libije, posebno iz redova milicija koje su bile ili su još uvijek salafistički orijentirane, odnosno bliske al Kaidi.
"Nitko nam ništa ne govori niti čini", potužio se za WP general Mohammed Haddad, visoki časnik vlade iz Tripolija. Na umu je imao ogorčenost međunarodnom zajednicom. "Za nismo na ispravnoj strani u ovom ratu? Mi smo se borili protiv ISIL-a u Sirte-u. A sada nas napada Haftar."
On kaže da njegove snage imaju dojam da ih "Amerikanci ne podupiru baš 100 posto". Bio je, rekao je, šokiran kad je vidio da su, s upadom Haftarovih snaga u predgrađa Tripolija, američke snage naprosto evakuirale svoje postrojbe skupa s avionima iz Libije, zbog sigurnosne situacije koja se pogoršala.
Otkako je ISIL poražen u Sirteu, grad se polako oporavlja. A za izgraditi ima jako puno. Kao što je bio slučaj s Mosulom u Iraku i Raqqaom u Siriji, i Sirte je užasno stradao u bombardiranjima američkih F-16 dok su milicije vlade iz Tripolija u strašnim uličnim borbama s ogromnim žrtvama polako napredovale kroz Sirte.
Kompletno je porušeno nekoliko četvrti, grad više nije niti sjena onoga što je bio do prije samo nekoliko godina, ali građanima, onima koji nisu stigli pobjeći pred ISIL-om, ne prijeti teror javnih pogubljenja nožem ili mačem i mučenja. U gradu danas opet radi sveučilište i deseci škola. No, strah od ISIL-a prisutan je i dalje. I to ne samo zbog Abu Bakrovih džihadista u pustinji, nego i zbog onih ISIL-ovaca koji su se uspjeli prikriti među civilima u gradu.
U kampovima južno od grada ISIL, navode američki i libijski dužnosnici, polako prikuplja snagu. Otima cisterne s gorivom i zarađuje na krijumčarenju ljudi iz afričkih zemalja poharanih ratovima i siromaštvom još južnije od Libije, na sjever prema Sredozemnom moru. Organizacija se čak navodno toliko osilila da povremeno južno od Sirtea postavlja kontrolne točke na prometnicama. WP navodi da su neki ISIL-ovci čak otišli skroz u Niger kako bi se tamo pridružili ISIL-ovim skupinama koje se odvajaju od tamošnje al Kaide.
Isti scenarij prethodno je svijet vidio i u Iraku i u Siriji i nije na vrijeme reagirao. Njihova brojnost trenutno je dovoljna samo za iznenadne napade i brzi bijeg, te za samoubilačke udare na vojsku ili civile. WP iz svojih izvora navodi i to da je jedan od 10-oro ISIL-ovaca čak bila žena, i to školovana stručnjakinja kod koje su u kući pronašli walki-talkije i koja je prosljeđivala novac ISIL-a određenim spavačima u Sirteu.
