Još od izbijanja prvih nemira u Libiji koji su ubrzo doveli i do građanskog rata u toj zemlji, UN je u veljači 2011. godine odredio da se imaju zamrznuti svi bankovni računi diljem svijeta koji pripadaju vladi Muammara Gaddafija. Autoritarni režim Gaddafija ubrzo je pao, on je ubijen u svjetini koja ga se dočepala, a zemlja je upala u stanje vojne i političke više ili manje anarhije. UN-ove sankcije stoga su i dalje na snazi. No, belgijsko ministarstvo pravosuđa upravo je otvorilo istragu o tome gdje je nestalo čak pet milijardi eura na ime kamata i dividendi što su tijekom svih tih godina isplaćivane sa zamrznutih libijskih računa.
Reuters, pozivajući se na javnu državnu televiziju RTBF, navodi da postoji ozbiljna sumnja da je ogroman novac isplaćivan možda i militantnim grupama od kojih su neke, zbog teških krvoprolića i mučenja ljudi, optužene za najgora kršenja ljudskih prava. Preciznije, riječ je o militantima koje se optužuje za terorizam, ubijanja, mučenja i krijumčarenje ljudima. Danas se smatra da je u Belgiji deponirano oko 16 milijardi eura libijskog novca na zamrznutim računima.
Kao onoga tko je dopustio da se isplaćuju kamate na taj novac belgijski Zeleni, flamanski nacionalistički VB, kršćanski demokrati i socijalisti optužili su aktualnog ministra vanjskih poslova Didiera Reyndersa koji je od 2008. do 2011. bio ministar financija u vladi Hermana van Rompuya. Posebno je oštar belgijski parlamentarac Zelenih Georges Gilkinet koji je Reyndersa optužio da je odobrio isplatu najmanje nekoliko desetaka milijuna eura iz Euroclear Bank, u kojoj je zamrznut daleko najveći dio, 12,8 milijardi eura, prema računima u Luksemburgu i nekim zaljevskim monarhijama. No, on to niječe.
"Ministarstvo financija napustio sam 6. prosinca 2011. godine. Više nisam bio u uredu i odluku je donio netko od mojih nasljednika", branio se Reynders za RTBF.
Ipak, belgijskim novinarima koji su ga zaskočili rekao je da bi kamate na zamrznuta sredstva Libije u bankama u Belgiji, mogle iznositi "nekoliko stotina tisuća eura", što je desetke tisuća puta manje od iznosa koji u Belgiji upravo istražuje ministarstvo pravosuđa. Uopće je čudno da je do istrage došlo ovako kasno. Još u veljači Politico je pisao o svojoj istrazi o "regularnim isplatama dividendi, prihoda na obveznice i kamate" na osnovi 16 milijardi eura libijskog novca po belgijskim bankama.
Politico je uspio doći do niza dokumenata odvjetnika, banaka, e-mailova, te je uz nekoliko desetaka intervjua locirao u čemu je problem. Riječ je, kako je navodio, bila o pravnoj rupi o rješenju o sankcijama, odnosno o zamrzavanju bogatstva koje, ako i nije sigurno tko je zapravo legalna vlast u Libiji, pripada narodu Libije. Logika je, naime, ta da su zamrznute glavnice, ali ne i prihodi od njih, koliko god to bilo suludo. Politico je tada otkrio i to da je "zaljevska zemlja" o kojoj sada javlja RTBF da su prema njoj i Luksemburgu isplaćivane milijarde, kraljevina Bahrain.
Osim niza manjih militantnih skupina, gorih ili manje gadnih, u Libiji je danas dvovlašće. U Tripoliju je središnja vlada koju priznaje UN, dok je u istočnom gradu na moru, Tobruku, vlada koju podupire libijska vojska koja je s druge strane manje "opterećena" islamističkim elementima. Suština problema je u tome što je pravni vlasnik libijskih sredstava tijelo Libijska investicijska uprava (LIA) koju je Gaddafi osnovao još 2006. kako bi preko njega diljem svijeta investirao bogatstva zarađena prodajom nafte.
Kvaka je u tome da su sankcije nad 67 milijardi dolara vrijednosti pod LIA-om uvedene još u ožujku 2011. Gaddafi je ubijen u listopadu te godine. A čak niti danas nije jasno tko danas vodi LIA-u, tko doista ima ovlasti i doista raspolaže njenim milijardama. Politiko navodi da je vlada u Tobruku kao direktora LIA-e imenovala Alija Shamekha, čovjeka koji je ranije vodio libijske naftne poslove.
Nasuprot njemu, u Tripoliju se čak dvojica spore oko nadzora nad LIA-om; Abdul Magid Breish koji je, indikativno, 20 godina vodio Arab Banking Corporation u Bahrainu, čiji je većinski vlasnik Libijska centralna banka, te Ali Hassan Mahmoud, dugogodišnji istaknuti službenik LIA-e. Kakav je tek nered vladao tijekom sedam godina rata u Libiji, kada je kaos znao biti i neusporedivo gori, može se samo nagađati. Odatle i sumnje da su ogromni iznosi možda završavali u rukama terorista i brutalnih kriminalnih skupina.
Po kojoj logici se ikome išta isplaćivalo, Politicu je na upit početkom ove godine odgovorio Alexandre De Geest, jedan od šefova u ministarstvu financija Belgije.
"Od 16. rujna 2011. godine kamate ili bilo koji drugi prihodi od zamrznutih sredstava četiri navedena libijska entiteta, nisu zamrznuti. To je dogovoreno tijekom sastanka RELEX-a 20. listopada 2011.", odgovorio im je.
Iz toga je on zaključio, a na to se poziva i sadašnji ministar vanjskih poslova Belgije, odnosno bivši ministar financija, da Belgija u skladu s tom odlukom tijela financijskih vlasti EU-a, nije niti bila u poziciji donositi ikakvu odluku, da je morala postupati po toj odluci. Samo, posljedica toga je bila da su s jedne strane osigurali da do novca ne dolazi diktatura koja je ionako srušena, ali je mogla doći bilo koja od čak četiri glavne frakcije u klaonici i bezvlašću koje je uslijedilo u Libiji. Breish je potom za Politico objasnio što je dovoljno učiniti za doći do tog novca danas.
"Ako netko pristupi, recimo, ABC Bahrain, bilo da je riječ o LIA iz Tripolija ili LIA iz Tobruka, ili bilo tko tko kaže: 'Ja sam direktor LIA' i traži novac od dividendi da mu se isplati u treću banku, trebali bi mu reći da postoji problem s autorizacijom. Samo, pojedini službenici mogli su odobravati zahtjeve iz ovog ili onog LIA", kazao je.
Za banku iz Luksemburga u koji je išao dio novca rekao je da je riječ o HSBC-u. Danas je napokon taj slučaj došao i do političkih razina u Belgiji, čije se ministarstvo pravosuđa konačno uključilo u priču, i to istragom. Filip Dewinter iz VP-a kaže da je riječ o takvom slučaju u kojem se o legalnosti ili ilegalnosti takvih isplata moraju očitovati tijeka EU-a i UN-a. On ne može doći sebi kako je uopće došlo da netko na takav način ide tumačiti, zapravo relativizirati sankcije UN-a.
"Zašto je uopće postalo moguće odmrznuti stotine milijuna i poslati ih tajnovitim libijskim organizacijama koje su kontrolirali gospodari rata? Je li taj novac iskorišten za kupnju oružja? Ili za financiranje terorizma u Europi?", postavio je niz pitanja.
Danas je uopće vrlo teško ući u trag koliko libijske državne imovine ima po Europi. Poznato je da je Gaddafi novac ulagao i u građevinu, u nogometne klubove u Italiji, razne druge poslove. Konkretno, Juventus, UniCredit Bank, Fiat, talijanski naftaš ENI... Dio te priče rasvijetlio se tako što je belgijski princ Laurent, mlađi brat kralja Phillipea, krenuo tražiti povrat novca na ime jednostranog povlačenja vlade Libije iz dogovorenog posla. Princ Laurent je vrlo aktivni ekološki aktivist.
Stoga je prije pada Gaddafija prikupio 70 milijuna eura kako bi 200 radnika tijekom 20 godina radilo na "zelenom pojasu", na obrambenim pošumljenim područjima za zaštitu gradova Tripoli, Benghazi i Al Bayda od nadiruće pustinje. Samo, kako je Gaddafi zbačen, potom i ubijen, posao je ostao nedovršen i princ Laurent je tražio povrat sredstava. U pravosudnom postupku sudac Michel Claisse identificirao je 16 milijardi eura u imovini u Euroclear Bank, i to pet milijardi u gotovini, te 11 milijardi u raznim vrijednosnim papirima.
Kamate su do danas dosegle oko tri milijarde eura, a Euroclear ne otkriva kome su isplaćivane. 300 milijuna dolara locirano je u nekom trenutku u HSBC u Luksemburgu. Princ Laurent je nastavio slijediti trag prema Perzijskom zaljevu i podružnici HSBC-a u Hong Kongu. Čak i danas, kada se Libija već neko vrijeme očito konsolidira, riječ je o očito disfunkcionalnoj državi u kojoj su još uvijek na djelu, među ostalima, vrlo opasne islamističke skupine, sve do takvih kao što je ISIL i razne salafističke militantne skupine.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Licemjerna, pohlepna i podla Europa - kolijevka zla. Jedan dan im je prijatelj (dok im daje milijarde) i dočekuju ga s osmijehom, a drugi dan je diktator (kad pita za svoje pare). Nikakvo čudo da su milijarde nestale. One su ... prikaži još! i bile povod još jednog prljavog rata koji je potekao od Francuza i Europe.