Litva i Rumunjska prekršile su zakon o ljudskim pravima u slučaju dvojice osumnjičenih terorista Al Qaide time što su dozvolile njihovo mučenje kojeg je CIA provodila u svojim tajnim zatvorima u Europi. Abu Zubaydaha i Abd al-Rahim al-Nashirija uhitile su američke snage nakon napada u SAD-u, krajem 2001. godine. U terorističkim napadima 11. rujna 2001. godine ubijeno je gotovo 3000 ljudi. Zubaydah i al-Nashiri sada su u zatvoru u Guantanamo Bay.
No, kako stoji u presudi Europskog suda za ljudska prava, Rumunjska i Litva, bile su zemlje domaćini CIA-ih zatvora u kojima su mučeni zatvorenici, osumnjičenin za terorizam. U takvom zatvoru od 2003. do 2005. godine je Abd al-Nashiri bio izložen "ekstremno strogom zatvorskom režimu". U presudi stoji kako je bio izložen "neljudskom tretmanu...kojeg je omogućila Rumunjska u suradnji sa CIA-om", piše BBC.
Ista je presuda stigla i za Litvu, u slučaju Abu Zubaydaha. CIA-in zatvor u Litvi bio je u pogonu od 2005. do 2006. godine. Prilikom presude citirani su i dokumenti CIA-e, po kojima su osumnjičeni bili izloženi mučenju, zatvaranju u samici, povezivanju očiju, kontinuiranoj upotrebi okova na nogama, prekomjernom izlaganju buci i svjetlu i sl.
I Litva i Rumunjska omogućile su da CIA transferira osumnjičene u druge zatvore, izlažući ih "predvidljivom ozbiljnom riziku daljnjeg zlostavljanja".
Abu Zubaydah, za kojeg se vjeruje kako je bio glavni regruter Al Qaide u 90-ima, kasnije je postao i glavni organizator koji je povezao Osamu Bin Ladena s članovima ostalih ćelija. Po podacima američkih tajnih službi Abd al-Nashiri vodio je Al Qaidine operacije na području Perzijskog zaljeva.
Sumnja na tajne zatvore prisutna godinama
O CIA-im tajnim zatvorima u europskim zemljama nagađalo se godinama, a neka od prvih izvješća, koja su istražila sumnju, objavljena su prije desetak godina. Razvoj takvih lokacija opravdavao se velikom potrebom SAD da zaustavi moguće terorističke napade, posebno da spriječi da se ikada više ponovi onaj napad od 11. rujna 2001. godine.
Na tom su im putu pomagali i njihovi europski saveznici, pisao je The Guardian. NATO je tako potpisao sporazum sa SAD-om koji je omogućio CIA-i da koristi civilne zrakoplove za vrijeme tzv. izvanrednih izručenja kako bi slobodno mogli putovati zračnim prostorom njihovih članica.
U jednom od prvih izvješća upravo taj sporazum upotrebljen je kao dokaz o postojanju niza ilegalnih aktivnosti na tom području. Logističku pomoć CIA-i pružali su i Britanci, a po pisanju Guardiana krajem 2005. godine niz CIA-ih zrakoplova koristio je britanske civilne i vojne aerodrome.
Istraga europskog vijeća pokazala je podatke i o velikom broju otetih s različitih lokacija diljem svijeta koji su poslije transferirani u zemlje gdje su se provodila ispitivanja. Tada ipak nije bilo dovoljno dokaza koji bi potvrdili postojanje tajnih zatvora u Poljskoj i Rumunjskoj, tijekom 2003. - 2005. godine koje je vodila CIA.
Švicarski senator Dick Marty koji je tada vodio istragu rekao je kako je zatvore "direktno i ekskluzivno vodila CIA". No to je bilo moguće jedino i isključivo zbog "suradnje s nizom različitih institucija iz američkih savezničkih država". Službenici u Poljskoj i Rumunjskoj opetovano su nijekali postojanje CIA-ih zatvora na tim područjima ili prisustvo zatvorenika pod američkim nadzorom.
Tajni 'black site' zatvori bili su centar mučenja i zlostavljanja zatvorenika viskog profila
CIA 'black site' zatvori 'preko mora' obavijeni su velom strašnih mučenja i zlostavljanja zatvorenika. Potreba za njima pokazala se, posebno nakon terorističkih napada. Takve zatvore CIA je koristila za oštro ispitivanje zatvorenika i to upotrebljavajući strašne metode mučenja kao što je kontroverzna i oštra ispitivačka tehnika 'waterboard'.
Lokacije takvih zatvora, koji su se nalazili u osam zemalja, bile su tajne a informacije o njima imala je samo šačica ljudi, predsjednik SAD-a i nekoliko drugih službenika, piše The Washington Post.
Nakon trogodišnje istrage koju je proveo Senate intelligence committee, tijekom 2012. godine, otkriveno je kako zatvorenici koji su mučeni u takvim zatvorima "nisu pomogli CA-i da pronađe Osamu bin Ladena" i "najčešće su bili kontraproduktivni u široj kampanji protiv al Qaide.
U tim kontroverznim zatvorima često su boravili zatvorenici koji tamo ne bi trebali biti. Najmanje njih 26 zarobljeno je bilo zbog pogreške u identificiranju "i zapravo nisu ispunjavali standarde zatvaranja". Od 119 osumnjičenih koji su bili zatvoreni, 39 je bilo izloženo oštrim tehnikama ispitivanja. Ispitivanje sedam zatvorenika nije dovelo do nikakvih informacija, a tri zatvorenika bila su izložen tehnici 'waterboardinga'.
Takva mjesta najčešće su bili tajni i visokim dužnosnicima SAD-a. U jednom je slučaju, interni CIA-in dokument pokazao je instrukcije da se informacije o zatvorima drže tajnim i pred tadašnjim glavnim državnim tajnikom Colin L. Powellom iz straha kako bi on mogao "otkriti tajnu ako ga se brifira o tome što se tamo događa".
Program je autorizirao bivši američki predsjednik George W. Bush koji je 2006. godine objavio transfer zatvorenika visokog ranga iz zatvora preko mora u Guantanamo. Sljedeće godine, Bush je naredio CIA-i da pojača svoje metode ispitivanja. Jedan od prvih i najvažnijih takvih zatvora bio je u Poljskoj. Dogovor težak 15 milijuna dolara CIA je sklopila sa poljskom obavještajnom službom kako bi sagradili i osigurali lokaciju poznatu pod nazivom Quartz.
Smještaj nije bio nimalo reprezentativan, vila dvokatnica mogla je primiti samo nekolicinu zatvorenika. Sobe su pretvorene u ćelije, a postojala je i soba u kojoj su zatvorenici, ako bi surađivali, mogli voziti bicikl ili koristiti traku za trčanje.
Dio senatorskog izvješća pokazao je i niz detalja oštrih tehnika ispitivanja. I sve je krenulo s njihovim prvim zatvorenikom Abu Zubaidom i nastavilo se s nizom drugih. Te oštre tehnike koristili su danima ili tjednima. Tehnike ispitivanja kao što su šamaranje i posebno 'wallings' (udaranje zatvorenika u zid) kombinirano je uz ostale tehnike, kao što je uskraćivanje sna i sl.
Izvješća zapravo ne potvrđuju CIA-in pristup, na kojeg su se stalno pozivali, otvorenog i ne prijetećeg ispitivanja zatvorenika, kao su ga nazivali. Također ne potvrđuju ni njihove izjave kako su ispitivanje započinjali "blagim prinudnih tehnikama" a pojačavali su ih samo ako je bilo potrebno.
CIA tvrdi kako je program ispitivanja pomogao u prikupljanju "dokaza koji su pomogli u otklanjanju potencijalnih napada protiv SAD-a"
"Naše izvješće pokazuje kako su ispitivanja zatočenika s tajnim tehnikama dovela do niza podataka koji su pomogli u sprečavanju novih napada, zarobljavanja terorista i spašavanja života", izjavio je tadašnji ravnatelj CIA-e John Brennan.
"Informacije tada dobivene bile su presudne za naše razumijevanje Al-Qaide a pomažu našim naporima protiv terorizma i danas", naglasio je.
