Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu je u kolovozu jedno od posjećenijih hodočasničkih mjesta u Hrvatskoj. Specifično je po tome što je ludbreška crkva istovremeno i Zavjetna kapela Hrvatskog sabora, gdje se jednom godišnje okupi jedan dio hrvatskog političkog vrha, što valjda predsjedniku Hrvatskog sabora ili njegovim emisarima daje za pravo da se s par prigodnih riječi obrate vjernicima i hodočasnicima.
Svoj prigodni nagovor duhovnog karaktera na euharistijskom slavlju u sklopu svečanosti "Dani ludbreške Svete Nedjelje ove je godine održao potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, inače član ugledne viteške družine Svetog jeruzalemskog groba. Otkako je Reiner primio vitešku titulu, riječ "vitez" se u hrvatskoj javnosti koristi nažalost samo u derogativnom smislu. Sve do Reinerova već spomenutog kićenja viteškim ordenima, riječ "vitez" je zvučala gordo, hrabro, pravično.
Danas vitešku titulu u Hrvatskoj nosi čovjek kojem je prvi potez po zauzimanju državne pozicije bilo korištenje službenog vozila (s rotacijom) kako bi što brže i sa što manje stresa zaobišao gužve na granici i na vrijeme se dočepao snijega u jednom mondenom austrijskom skijalištu. Reiner je pripadnik socijalističke generacije medicinara koji su svoje profitabilno utočište pronašli u politici, odakle se navodno bore da mladi medicinari ne moraju svoje utočište pronalaziti u inozemstvu.
Jedna urbana legenda kaže da kad se god akademik i vitez Željko Reiner pojavi u medijima, dva autobusa prepuna mladih Hrvata krenu za Njemačku. Sve u svemu, Reiner je održao toliko dobru propovijed da se i službeni predvoditelj misnog slavlja biskup Tomo Vukšić počeo pribojavati za svoje radno mjesto.
Hrvatski vitez bez oklopa i prijeko potrebne doze samokritičnosti naglasio je kako mnogi u Hrvatskoj žele stvari ocrtati i prikazati težim nego što u stvarnosti jesu, te kako se hrvatskom narodu "serviraju" samo negativnosti. Istaknuo kako je danas više nego ikad, važna ljubav jednih prema drugima, pa i prema onima s kojima se ne slažemo. Nadamo se da to vrijedi i za njegov odnos s Ivanom Pernarom u Hrvatskom saboru. Dodao je kako danas mnogi žele oduzeti nadu, no, kazao je, tome se hrvatski narod treba oduprijeti.
Naglasio je da radom, nadom u bolje sutra i ljubavlju možemo pobijediti one koji sve samo kritiziraju, a ne nude nikakva rješenja ili su rješenja koja nude potpuno nerealna i neostvariva. "Takvih demagoga i populista ima, nažalost, sve više, i mnogi podliježu njihovim riječima koje nerijetko zamamno zvuče" - reče demagog i populist i ostade živ.
Na koncu svog duhovnog nagovora poručio je okupljenima i cijeloj hrvatskoj javnosti: "Neka nam svima na prvom mjestu bude ono što najviše muči većinu hrvatskih građana – socijalna sigurnost i sigurna budućnost naše djece i naših unuka, ali i izlaza iz vrijednosne krize u kojoj se nalazimo, a koja je obilježena relativizacijom svega."
Korupcija i kriminal razaraju hrvatsko društvo uzduž i poprijeko, u državi najbolje prolaze partijski uhljebi i lopovi, a Željku Reineru smeta što se ne ističu lijepe stvari. Koje? Na stranu to što je Reinerov govor o ljubavi i nadi bio prazan i satkan od floskula, cijelo ovo Potemkinovo selo u Ludbregu u režiji vladajuće političke elite i Katoličke crkve je ruganje hrvatskom društvu i narodu. Prošle godine je sličan govor održao i Jandroković.
Meni je apsurdno da jedna politička institucija bude pokrovitelj jedne duhovno-religijske svečanosti. Još mi je apsurdnije da duhovne nagovore, propovijedi i kvazi-motivacijske govore o stanju u Hrvatskoj drže osobe koje su prešutno odobravale kriminal pod pokroviteljstvom omiljene im partije te koje još uvijek aktivno sudjeluju u nastavku uništavanja navodno voljene im Hrvatske.
Tko s određenom dozom kritičnosti promatra religijsku sliku Hrvatske, primijetit će mnoštvo njezinih vrlina kao što su proturječnost, manipulacije i licemjerje. No to kao da više nikome i ne smeta. Sve je jasnije da se u Hrvatskoj više stradava zbog mišljenja, zbog ideološkog protivljenja i kritike političke religije, nego zbog sijanja mržnje, nanošenja socijalnih nepravdi, enormnih ekonomskih malverzacija, zbog pedofilije, notornih laži i klevete.
Konzumirati sadržaj iz (pra)starih konzervi je štetno i opasno po zdravlje. Jedan dio Crkve u Hrvatskoj je konzerva. I to poprilično stara konzerva. Silom prilika pratim sve što se događa u i oko Crkve, što često zna dovesti do rasprava s određenim simpatizerima ove u svijetu univerzalne, ali u Hrvatskoj nekako ograničene i šovinističke zajednice. S takvima je jako teško razgovarati. Zabetonirani su u svom vremenu i prostoru.
I ne pomišljaju pokušati razmišljati drugačije od naučenog ili pak vidjeti kako izgleda svijet izvan njihova "obiteljaškog", "hrvatskog" rova. To je životni grijeh. No da se samo vratim na početak ovog teksta: smatram da nam, pored svih problema i nedaća, Reinerov duhovni nagovor u Ludbregu predstavlja najmanji problem. Uostalom, bolje da propovijeda Reiner nego, primjerice, biskup Vlado Košić. Manja je šteta.
