Vrh Crkve otpočeo je novu ofenzivu protiv unutarnjih neprijatelja. Kako je državni vrh trenutačno popunjen samo jednom strankom, HDZ-om, koja drži Pantovčak, Markov trg, Vrhovni i Ustavni sud, Prisavlje i praktički sva druga tijela vlasti, meta više nisu klasični “komunisti” iz SDP-a nego pretvoreni, oni iz HDZ-a.
Metom je postao vrh te stranke, njegov čelni čovjek Andrej Plenković, njegovi novopečeni liberalni saveznici iz HNS-a, i “duboka država” - navodna nevidljiva superstruktura koja već četvrt stoljeća Hrvatskom vlada iz sjene, a čine je navodni ostaci Udbe i njihovi sateliti, među kojima su tri najistaknutija Franjo Gregurić, Nikica Valentić i Vladimir Šeks... Psihološki, Crkva u biti traži žrtvenog jarca, krivca za sveopću propast. Kako su tradicionalni “usual suspects”, Židovi i “crveni vragovi”, otpali, klerici su dali mašti na volju pa su ih otkrili pod maskama domoljublja.
Nema nikakve sumnje da je to stav vrha Kaptola. Činjenica da stavove koji su široj javnosti smiješni ili ridikulozni izgovaraju dvatri svećenika, biskupa ili kolumnista ne znači da je riječ o marginalnom osobnom stavu. To su važni ljudi Crkve, koji već godinama uživaju podršku elite. Prvi spikerfon desnice, Vlado Košić, sisački je biskup. Drugi važan ideolog je Ivan Miklenić, a ni on nije bilo tko. On je uvodničar Glasa Koncila već godinama. Zna se da uvodnik Glasa Koncila izražava mišljenje Kaptola, to je tako od vremena don Živka Kustića. I Miklenić i Košić imaju izrazito politčku agendu: oni se ponašaju kao klerikalni politbiro, na marginama čijih spisa ili govora se katkad namiriše kakav trag evanđelja, ali to je periferno...
Vlado Košić proteklog je tjedna, kao čarkar s terena, krenuo u sveti rat protiv koalicije HDZ-a i HNS-a. On je Andreja Plenkovića opisao kao političku prostitutku kojoj ni Bog, zbog lijevih skretanja, više ne može pomoći. Iako se ta anatema čini ludorijom, ne treba smetnuti s uma da je zadnji važan politčki Facebook status Vlade Košića politički skrenuo cijelu Hrvatsku jako udesno. Kad se Božo Petrov dogovorio sa Zoranom Milanovićem o koaliciji Mosta i SDP-a, biskup ga je prozvao izdajnikom.
Bilo je to u prosincu 2015. Košić je napisao: - Zapravo se sada pokazuje da to nije most nego mostobran za spašavanje SDP-a, tj. komunista koji su hrvatskom narodu nanijeli najviše zla u njegovoj povijesti. Pa jesu li zato bili potrebni izbori i ova već skoro mjesec i pol dana duga trakavica? Petrov je i nesiguran – čudne li kombinacije: psihijatar i političar! – ali i posve slijep! Onaj je stari lisac, lopina i prevarant, a ovaj naivčina i zapravo – izdajica. Neka nam se Bog smiluje... Kolebljiv i manipulabilan, Božo Petrov pod dojmom tog je posta - vjerojatno ne samo njega - promijenio mišljenje i otkantao lijevu vladu. Petrovu je tad pomogla i Kolinda Grabar Kitarović. A proteklog su tjedna sva tri subjekta, i Miklenić, i Košić, i Kolinda, opleli po Plenkovićevoj vladi...
Ivan Miklenić razvio je u zadnjem Glasu Koncila cijelu kozmogoniju sila zla u antihrvatskoj uroti. U toj jednadžbi uvijek treba riješiti nekoliko nepoznanica, među kojima je najvažnija ona kako dokazati da Hrvatskom drmaju i razaraju je bivši komunisti i udbaši, a iz tog infernalnog društva izuzeti jugoslavenskog komunističkoga generala Franju Tuđmana, čovjeka koji je s Veljkom Kadijevićem i Dušanom Bilandžićem uhitio Andriju Hebranga, potom postao kadrovik JNA, da bi do kraja svojih dana hvalio Josipa Broza i Miroslava Krležu, dvojicu patrijarha komunizma u Hrvatskoj. I tako Tuđmana amnestirati od sheme u kojoj su udbaši najprije zaštitili njega, da bi potom on zaštitio njih. Miklenić te rebuse, u uvodniku u kojem napada koaliciju HDZ-HNS, rješava ovako: - Prvi hrvatski predsjednik preuzeo je vlast i mogao je stvoriti samostalnu Hrvatsku jer je na svoju stranu pridobio većinu kolokvijalno zvanih ‘udbaša’ i bio je prvi i za sada posljednji hrvatski političar koji je, kao što je to u normalnim stabilnim demokratskim državama, upravljao i tajnim službama, bivšima i novostvorenima.
U Miklenićevu ključu to je bila ključna udbaška kontrarevolucija, kojom su zdrave nacionalne snage bačene na svoju polovicu terena, da bi u sljedećem poluvremenu bile prinuđene na totalnu defenzivu. Miklenića činjenica da puč nije uspio nimalo ne smeta: - Poznatim pokušajem puča 1994. u Hrvatskom saboru ta je predsjednikova kontrola bivših tajnih služba uvelike umanjena, a njegovom smrću i dolaskom na vlast lijeve koalicije predvođene SDPom započelo je vrijeme kad vlast otimaju skriveni centri moći, a političari uvelike postaju puke marionete.
U Hrvatskoj se dogodila paradoksalna situacija: kontrolu vlasti preuzeli su skriveni centri moći koji se brinu isključivo za svoje interese, a političke stranke i političari tek su postali izvršitelji tajnih naloga, drugim riječima umjesto da država drži poluge vlasti, sama je postala tek instrument, poluga tih skrivenih centara moći...
Umjesto da se bavi spasom duše, pitanjem grijeha i pokajanja, pitanjem zla u svijetu, tragedijom izbjeglica u kontekstu božje milosti, Ivan Miklenić otima kruh Mirjani Kasapović pa se u nastavku teksta bavi izbornim sustavom kao korijenom zla. Po njemu, izborni sustav je nedemokratski jer omogućuje “šalabahtere” preko kojih otuđene, skrivene elite - Todorić, Gregurić, Manolić, Mesić, Valentić - biraju svoje pijune, a onda ostvaruju svoje antinacionalne ciljeve. Kad bi se u stranke uvelo načelo “jedan čovjek - jedan glas”, i po toj osnovi birala stranačka rukovodstva, ova antinacionalna rabota ne bi mogla uspjeti. Miklenićeva ideja je - recimo to odmah - identična onoj koju je u obrazloženju ostavke izrekao Davor Ivo Stier.
On je krenuo u HDZ-u mijenjati statut kako bi se uvelo načelo “jedan čovjek - jedan glas”, odnosno kako bi se u HDZ i druge stranke uvela demokracija. Ona bi trebala ne samo pomesti Andreja Plenkovića s vrha HDZ-a, nego i zauvijek onemogućiti tip izbora u kojima ljudi poput Plenkovića, “djeca komunizma”, marionete skrivenih centara moći, uopće dolaze u obzir. - Centri moći također jako pomno vode brigu o važnim političkim strankama te svoju moć i drskost znaju demonstrirati čak nametanjem samo jednoga kandidata, ili nekad i dvojice, za prvoga čovjeka političke stranke ili predsjedničkoga kandidata. Postojeća smišljena partitokracija onemogućuje da članstvo važnih stranka stvarno slobodno izabere svoje stranačko vodstvo, da demokratski dođe u vodstvo stranke slobodna i sposobna osoba s potporom većine članova u stranci.
Drugim riječima, čak ni u političkim strankama, za sada, upravu ne mogu preuzeti oni koji bi stvarno slijedili legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese, a kamoli da se takvo nešto dogodi da bi takvi ljudi preuzeli stvarnu vlast u državi i stvarno upravljanje Hrvatskom - nastavlja Miklenić. Za sada, dakle, hrvatski birači, koji bi željeli stvarno demokratsku, slobodnu, pluralnu, gospodarski prosperitetnu i međunarodno cijenjenu Hrvatsku, ne mogu izabrati svoje istomišljenike te je na mjestu mišljenje mnogih da u Hrvatskoj ne vladaju, niti za sada to mogu, oni koji na prvome mjestu stvarno žele dobro Hrvatskoj, zaključuje Miklenić.
Ivan Miklenić je ideolog u ime Kaptola. Njegove ideje - u koje dakako osobno snažno vjeruje i bez Miklenićeve teorijske artikulacije - na terenu popularizira Vlado Košić, a ono što njih dvojica osmisle, dosad je politički provodio Most. Oni su ukinuli ured Stjepana Mesića, oni su na HRT-u, uz Karamkarkovu pomoć, instalirali dvojicu ključnih urednika, hiperklerikalnih profila, koji su po cijelom Prisavlju rukopoložili urednike slične sebi, koji su od Hrvatske televizije i radija napravili medij prema kojemu se i Laudato doimlje kao ispostava Treće internacionale. No domaće zadaće izvršene su tek u manjoj mjeri.
Nečasni otpust za Stjepana Mesića i klerikalizacija etera manji su dio posla. Sad bi trebalo uslijediti identificiranje, lociranje i razvlašćivanje ostalih skrivenih centara moći, koje zajednički možemo opisati kao Valentić - Gregurić - Todorić osovinu. - U tom kontekstu - nastavlja Miklenić u osvrtu na koaliciju HNS-a i HDZ-a - sve što se u posljednje vrijeme događalo u Hrvatskoj političkoj sceni bila je bura u čaši vode, tj. velika predstava za javnost, jer ono što je glavno, prava vlast ostala je u istim rukama skrivenih centara moći. Stoga umjesto zgražanja nad dosad neviđenim i nezamislivim koaliranjem HDZ-a i HNS-a, a da to ipak nije tzv. velika koalicija, ili umjesto žaljenja što nije još jednom došlo do izvanrednih parlamentarnih izbora, bolje je nadati se da bi najavljena stabilnost mogla donekle omogućiti da se učine barem neki mali koraci. Pravi, očekivani i nužni zaokret ionako će biti moguć tek kad se radikalno promijeni izborno zakonodavstvo i dogodi demokracija u strankama...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
crkva protiv hdza smak svijeta ce hahaha
Vidi se kultura komuniciranja,jad i bijeda od glave do pete i šire... Primjer mladima i svojoj obitelji. Dobro nam je još s obzirom kakvi smo ljudi...
šta opet hoće popovi??? karinu možda, to mogu uvijek dobiti.