Hrvatskim internetom već dulje haraju nevidljivi “eskadroni smrti” – posebni “odredi” specijalizirani za vođenje “virtualnog specijalnog rata”. Plaćaju se iz crnih blagajni, a osposobljeni su za uništavanje protivničkih ideja, propagande ili programa te forsiranje vlastitih...
Stvar zvuči komplicirano, ali nije. Hrvatske stranke – barem one imućnije – plaćaju ljude čija imena ne znate, čija lica ne vidite, ali itekako osjetite njihovu aktivnost, iako ne znate o čemu je riječ. Oni pišu komentare ispod internetskih članaka, lajkaju iste kako bi ih doveli do vrha i time stvorili dojam da je javno mnijenje raspoloženo onako kako to odgovara njihovim poslodavcima, koriste ljudsku radnu snagu ili čak - specijalizirane softvere. Nekad im taj posao obavljaju i volonteri, ali u priči je ipak i puno crnog novca kojemu je teško, ili nemoguće, ući u trag.
Predmet manipulacije, odnosno zlouporabe je sve – od podataka o čitanosti, preko komentara pa do najobičnijih lajkova. Korisnike interneta se prati, memoriraju se njihove sklonosti, navike, običaji... Podaci se pohranjuju i u pravom trenutku ispucavaju.
"Nemojte biti naivni", rekla nam je bivša dužnosnica jedne od vodećih hrvatskih stranaka, koja ništa ne prepušta slučaju. Stranka plaća mladež koja prati članke i čim se napiše nešto što ne odgovara vrhu, oni počinju pisati komentare u suprotnom smjeru. Pojavu negativnog napisa registriraju odmah jer žive na “mrtvoj straži” – to je ono gdje na protivnika pucaš čim ga spaziš, a tek onda pitaš kako se zove. Tehnike su raznovrsne.
Oni uništavaju sve: živu silu, lajkove, tekstove...
Oštrica napada iz članka okreće se na drugu stranu i jednako intenzivno napada se konkurentska stranka, odnosno njezin lider ili vrh.
Potom, nakon plasiranja takvih komentara, slijedi masovno glasanje, lajkanje, kako bi se komentar dignuo na prvo ili neko od prvih mjesta po čitanosti te je tada posao obavljen – kod čitatelja će biti stvoren dojam da većina podupire njihovu opciju ili da napada protivničku, što je zapravo isto.
"Postoje čak i softveri, programi u koji se ubace ključne riječi i onda oni sami generiraju komentare. Zato nekad izgledaju nesuvislo. Većina ljudi ne čita komentare, ali političari ih čitaju i zbog toga je njihovim aktivistima važno da među prvima ne budu negativni. Na sve se pazi", kaže naš izvor.
Zanimljiva je situcija bila na portalu 24sata tijekom trajanja velikog rata u HDZ-u i pred samu smjenu Tomislava Karamarka. U toj stranci Milijan Brkić navodno je zadužen za online sektor. Kad je pukla afera Drimia, ispočetka su komentatori napadali novinare koji su pisali o aferi. Kako je vrijeme prolazilo, a Brkić počeo raditi na Karamarkovu padu, ti su komentari bivali sve rjeđi.
Digitalne bande umjesto maske nose avatar ili nick
Na kraju se od po 200-300 komentara nije moglo naći ni pet koji podupiru tadašnjeg šefa HDZ-a. A samo mjesec prije toga novinari su žestoko kritizirani kad su bilo što negativno objavili o Tomislavu Karamarku.
Express je razgovarao sa stručnjakom za online oglašavanje koji je surađivao ili direktno radio s najvećim hrvatskim strankama, a u uskoj zajednici online stručnjaka specijaliziranih za kampanje na društvenim mrežama poznaje sve i zna za koga rade. Anonimnost je bila jedini uvjet da nas uvede u potpuno nepoznati svijet specijalnih ratova u virtualnoj stvarnosti.
Stvaraju se lažne grupe koje plasiraju informacije
"Svaki političar koji drži do sebe ima svoj profil na Facebooku. Vjerujem da će ubrzo svi imati i Twitter. Stranke imaju i službene internetske stranice. To je samo klasični način komunikacije koji je vidljiv. Pravi posao se odrađuje na drugi način", počinje on svoju priču, koja neupućenom čovjeku može djelovati kao fantastika. On je osobno otvorio niz stranica na Facebooku i začeo niz grupa. Njihova točna imena nećemo otkriti. Postoje one pozitivne i negativno intonirane. Ako ste na Facebooku, sigurno ste ih vidjeli.
U hrvatskom virtualnom prostoru postoji niz sličnih stranica i grupa, poput Lider opozicije, Koalicija Most-HDZ najveća podvala u neovisnoj Hrvatskoj, Tko je ZA to da HDZ vrati sve novce koje je ukrao u zadnjih 20 godina?, HDZ - Za novu pljačku Hrvatske, Grupa ZORAN MILANOVIĆ - Premijer za novu Hrvatsku!, koja ima više od 5000 članova. Već iz imena stranica lako je zaključiti na koju stranu naginju. Od stranica koje su naklonjene HDZ-u daleko je najveća Kukuriku koalicija nije moja vlada.
Dobar primjer je i Facebook stranica Tonino Picula za predsjednika SDP-a, na kojoj se otvoreno napada vodstvo SDP-a. Teško je povjerovati da iza te stranice stoji baš Tonino Picula. Zlatko Hasanbegović “ima” nekoliko profila, ali ni jedan nije njegov.
Iznenadili biste se kad biste znali motive...
Ovim metodama ne služe se samo dvije najveće stranke, jer postoje stranice i koje otvoreno napadaju SDP i HDZ, a ne spominju treće opcije, kao što su Živi zid ili Most. Primjer takve je stranica Tihogovornik. Kad ih vidi, zadnje što će pomisliti neupućeni korisnik Facebooka je da ih je možda otvorila - ista osoba! I kad lajkaju stranicu ZA Milanovića ili ZA Plenkovića, nisu svjesni da su postali predmet manipulacija.
"Cilj svega je da online informacija postaje offline. Da se o njoj priča, da postane relevantna", kaže nam naš sugovornik. S istim ciljem postoje i zatvorene i otvorene grupe koje točno kanaliziraju informacije. Sve ide sustavom piramide. U zatvorenoj, maloj grupi je online tim, a često i poznati dužnosnici stranke zaduženi za strategiju. Kuju se planovi i što će se objaviti.
Oni spuštaju informaciju, fotografiju ili karikaturu u otvorene grupe, gdje su njihovi pristaše. Informacija se počinje masovno dijeliti, plaća se njezino širenje. Kad je počnu dijeliti i “obični” korisnici Facebooka, uspjeh je zajamčen.
"Kad je objavljena naslovnica da Orešković ide na Brijune, da je naručio kuhare i da mu sve spreme, ciljano je proširena. Tu večer su svi pričali o tome i formirali stav. Oblikovan je poželjan stav javnosti: on je rastrošan", objašnjava sugovornik. Slučajnosti je malo.
Mislite da su karikature spontane? Ni u ludilu
"Mislite da je netko duhovito napravio karikaturu i da je baš fora, pa lajkate ili podijelite? Karikature se naručuju, i to od poznatih karikaturista. Mnoge od njih rade aktivisti ili oni koji su plaćeni da ih osmisle i prošire. Točno se zna koja vrsta i koja razina karikature odgovara prosječnom glasaču, primjerice HDZ-a, a koja SDP-a i tako se naručuje", šokira nas sugovornik, očito iznenađen što ga uopće gledamo s čuđenjem. Tu su, naravno, i videouradci.
Prije 10-ak godina se iza nadimka Bijesprvi krio kreativni autor koji je uglavnom vrlo uspješno ismijavao HDZ. Kasnije je stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan otkrio da je upravo on bio skriven iza tog nadimka. Nikad nije priznao je li ga netko za to platio.
Trenutačno niz videa protiv HDZ-a radi Lider opozicije. Naravno, odmah se može zaključiti da je on ili samo aktivist ili je plaćen od SDP-a. Pravo umijeće je da korisnici nikad to ne shvate. Da prihvate stav kao svoj, kao neutralan. Iako je on ciljan.
Naš sugovornik, ekspert, smije se i novinarima koji misle da je neki članak baš čitan jer je tako dobar i kvalitetan.
"Normalno da je dio čitatelja prirodan. No ja uzmem online članak, ako je za klijenta pozitivan, stavim ga na stranicu koja ga podupire i platim 100 dolara te eto čitanosti. Ako je za protivnika negativan, i opet platim, samo plasiram u drugu grupu i putem druge stranice."
Iz svega je jasno da se radi o skupoj mašineriji za virtualni rat. Kako stranke sve to plaćaju? E, to jako dobro skrivaju. Pregledali smo izvještaje o potrošenom novcu u kampanji. HDZ-ov blok nije prijavio da je potrošio i kunu na Facebook oglašavanje, pa makar i onu službenih Facebook stranica njihovih kandidata!
Poznato je da svi imaju svoje stranice, a Tomislav Karamarko, Milijan Brkić, HDZ i niz drugih članova redovito plaćaju da njihove poruke dođu do što većeg broja Facebook korisnika.
Postoje brojni načini za izbjegavanje kontrole
SDP-ova koalicija je prijavila da je u kampanji potrošila nešto više od 46.000 kuna na Facebook oglašavanje. Za to imaju i službenu karticu.
Most je prijavio da su imali ugovor s agencijom za upravljanje društvenim mrežama. Ukupno su njihove usluge platili 20.000 kuna, a još manje od 5000 kuna samo oglašavanje.
Naš sugovornik kaže da pouzdano zna da te brojke nisu točne i da je sigurno potrošeno puno više, što se vidjelo po stranačkim aktivnostima na mrežama. Ipak, iznose ne želi otkrivati. Svatko, inače, može sa svoje osobne kartice platiti da se neka vijest proširi na Facebooku.
Stranke inače moraju imati posebne račune za kampanje, ograničeni su na 1,5 milijuna kuna po izbornoj jedinici. No nitko ne može spriječiti da neki aktivist ili član otvori račun.
Prosječna cijena “Likea” kroz Facebook oglase je oko 0,13 dolara. Neka tvrtka koja želi donirati, a ne želi da se to vidi, može darovati karticu s tisućama kuna za oglašavanje. Provjereni član će je online koristiti za oglašavanje preko posebnih stranica koje službeno nisu osnovane od stranke.
DIP uvijek 'može tražiti dodatna objašnjenja'
Nitko tome ne može ući u trag. Sigurno je samo da se golemi novac odlijeva bez ikakve kontrole, ali stranke uvijek znaju tko im je pomagao iako su skriveni od očiju javnosti. Kasnije, ako se osvoji vlast, uvijek se može odužiti.
Pitali smo i DIP jesu li pokušali kontrolirati i pratiti takvo trošenje novca. Odgovorili su kako DIP u bilo kojem trenutku može zatražiti dodatna objašnjenja.
