U početku bijaše Plan 21, ali se on izjalovio, pa su se u Hrvatskoj pojavile brojne inicijative koje nude spas. To nije čudo: klasična medicina je zakazala, pa su alternativci izgledali kao rješenje.
Zasad, najviše šansi imaju Most Bože Petrova, Živi Zid Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara, dok se udruga Željke Markić - koja je u jednom trenutku izgledala kao prvak konzervativne scene - povukla u pozadinu... MIrela Holy formirala je stranku, sad već punoljetni OraH, kojemu međutim dionice u zadnje vrijeme padaju... Hrvatska je scena, čini se, betonirana.
Klasične stranke u Europi odlaze u povijest ili na klupu za rezerve, novi pokreti neprestano istrčavaju na teren.
U Italiji nema stranke starije od 35 godina.
U Sloveniji je Pozitivna Slovenija nakon samo mjesec dana djelovanja neočekivano svladala tradicionalne stranke - nakratko dobivši i premijerku, Alenku Bratušek, da bi kasnije ad hoc koalicija, koju je vodio politički amater Miro Cerar Junior, dobila izbore.
U Italiji je prije par godina trijumfirao novi pokret Pet zvijezda komičara Beppa Grilla.
U Grčkoj je Siriza uspjela dobiti izbore i već izgubiti vladu. Ovih su se dana iz Sirize odvojili lijevi dijelovi, meteori, a Tsipras nastavlja sam.
U Turskoj se 2001. pojavila Stranka pravde i razvoja, koja je koje je tri puta nakon toga dobila izbore, dok je general Sharon, bivši lider Likuda, 2006. osnovao stranku Kadima, koja je imala samo jednu ideju - pobjedu na izborima. Sharon je i uspio, čak dva puta za redom.
Okoštale i stare, neuspješne strukture, posvuda dakle proizvode izazivače, a hoće li pritom biti pometene s lijeva ili s desna, ovisi o lokalnoj situaciji. Jedino u Crnoj Gori već dulje od 20 godina vlada ista struktura i isti čovjek, Milo Đukanović.
Trenutačne hrvatske alternative
U Hrvatskoj se s obje strane pojavljuju alternative, koje s vremena na vrijeme zabljesnu, poput zvijezda repatica: uspnu se, postanu vidljive na nebu, i ubrzo nakon toga, padnu da bi prepustile mjesto starim ljubavnicima, crveno crnoj, neproglašenoj ali od mjedi trajnijoj koaliciji HDZ-a i SDP-a.
Na toj je sceni bilo vrlo živo.
Nevladine udruge Građanska akcija, Occupy Croatia i Anonyums prije dvije, tri godine bile su silno agilne a sad su se povukle u hibernaciju.
- Aktivistička je scena u Hrvatskoj jako slaba, a najveći je razlog za to ego pojedinaca koji se time žele baviti samo zbog samopromocije. Mi smo pojedinci koji žele pravednije društvo - rekli su nam svojedobno u Građanskoj akciji.
Većina je stavova tih dviju udruga potpuno ista - protiv su svih političkih stranaka, ali i sindikata, za koje tvrde kako nemaju legitimitet. Što se tiče udruge Anonymous, riječ je o pojedincima koji djeluju samo na internetu, a ne na ulici. Nisu klasična organizacija te funkcioniraju prema načelu ćelija i rade individualno, a surađuju i s Occupy Croatia i Građanskom akcijom. Svi su oni samo “protiv,” nemaju neku političku opciju koja bi ih zastupala. Barem ne javno.
U medijima se oglasio i Darko Lukić, koji je osnovao generalsku stranku, Zavjet za Hrvatsku, koja u Milanoviću i Vesni Pusić vidi veleizdajnike.
Nikica Gabrić smatra da je Milanovićeva vlada skupina dobrohotnih amatera, zalutalih u politiku, čestitih ljudi koji mogu samo produbiti krizu, otprilike kao neki dobrodušni nadriliječnik bolest. Kao alternativu, on nudi “prosvijećeni apsolutizam”, poludespotsku viziju moderniziranja Hrvatske nalik na neke faze jugoslavenskog socijalizma, južnokorejskog kapitalizma, i sličnih, učinkovitih poredaka, s nešto više europske sklonosti demokraciji.
Kako se odlučiti? Don Ivan Grubišić ponudio je alternativu za splitsku županiju, i vrlo brzo potom nestao s radara. Forum Hrvatske sloge Zdravka Tomca pozivao je na vlade, ali od Tomca posljednjih deset godina, osim religioznih egzaltacija, nismo čuli ništa posebno umno...
Uglavnom - alternative nam ne daju mnogo više nade niti samozvani spasitelji nude rješenja.
