Počinju “dani grmljavine”, kako je početak novog mandata „lidera slobodnog svijeta“ Donalda Trumpa nazvao njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Steve Bannon.
Trump i Vladimir Vladimirovič Putin gadno su nagnuli NATO alijansu, taj jedini jamac europske vojne sigurnosti, pri čemu je Trump prema Putinu očekivano benevolentan. Ako će politika prema Rusiji biti lakmus Trumpove diplomacije, onda se onima u Bruxellesu, Londonu, Parizu i Berlinu ne piše dobro. Znaju na čemu su sa Trumpom koji je poručio da mu transatlantsko savezništvo nije prioritet. Vraćanje bilateralizmu bit će važan doktrinarni instrument u kreiranju i sprovođenju vanjske politike administracije predsjednika Trumpa pri čemu su europske zemlje - saveznici nižeg reda.
Aktualni njemački kancelar Olaf Scholz tijekom ukrajinsko-ruske fertutme povlači kalkulantske poteze pazeći da ne iziritira Moskvu. I šef Elizejske palače, Emanuel Macron, koji poput event managera stalno saziva nekakve bezvezne summite i okupljanja, pri čemu se osim grupnog naslikavanja, ama baš nikakve bitne odluke po budućnost Europe ne donose, pokazao se kao konfekcijski, potkapacitirani europski političar koji istodobno strepi i od Moskve i od Washingtona.
Rusija uvjetuje povlačenje NATO postrojbi i baza s istoka Europe
U cijelu tu sumornu sliku uklapa se katastrofičan detalj koji je procurio sa američko-ruskih pregovora u Rijadu. Naime, otkriveno je da službeni Kremlj normalizaciju odnosa sa Zapadom uvjetuje povlačenje NATO postrojbi i baza sa istoka Europe. Čini se da eutanazija Sjevernoatlantske vojne alijanse nije posve nezamisliva. Ta, i Varšavski pakt se raspao se u manje od godinu dana. Nema nikakve dileme, u slučaju dezintegracije i arhiviranja zapadne vojne tvorevine, Hrvatska bi se vjerojatno našla u geopolitički vrlo nestabilnoj poziciji. Tema je to koju treba javno otvoriti.
Za naše vojne i političke planere ta je tema nepodnošljiva i nestvarna hereza čudovišna poput Godzille. Hrvatska vanjska politika je takva da ni haićanski vračevi ne bi mogli predvidjeti što bi u slučaju raspada NATO-a poduzeli naši vanjskopolitički giganti, NATO pobožnjaci poput Plenkovića i Grlić-Radmana. Jednom je jedan talijanski ministar obrane rekao „Italija je vjeran NATO član, ali svoju obranu gradi i za dan kada se NATO prehladi“. Ove riječi ne traže naknadno tumačenje.
Hrvatska nema nikakvu europsku relevantnu industriju
NATO i EU sada sve više liče na biciklistički „Tour de France“, jer se članice dijele na posebne grupe, manje, veće, one koji bi ratovale u Ukrajini, one koje ne bi, grupe koje bi opet poslovale sa Rusiju i one koje ne bi,… NATO postade promjenjive geometrije, s više koncentričnih krugova. U Intermezzu, Coca Cola, Mc Donalds, Visa i Airbus vraćaju se u Moskvu. Gdje je tu Hrvatska?
Hrvatska nema nikakvu europsku relevantnu industriju, ni poljoprivredu. Ne proizvodimo brodove, avione, računala, mobitele, …. Nemamo proizvodnju nafte ili plina vrijednu spomena. Nemamo ni rudnih resursa. Vojni kapaciteti nam čine manje od jedan posto kapaciteta NATO-a. Vojno posve ovisni o uvozu. U ekonomiji EU sudjelujemo sa manje od 0,5 posto. Telekomunikacijski i bankarski krvotok države u rukama je stranaca. Ne proizvodimo ni nove političke ideje, ni globalne znanstvene uspjehe. Kad smo zadnji put dali Nobelovca?! Najbolji susjedi, redovito po anketama, su nam Slovenci, a svi ostali – najgori. Ono, provincija Europe, državica koja da nema ovo malo mora ne bi bila bitna ni u vlastitim očima. Sukladno svemu, Hrvatska naprosto nema ni vanjsku politiku. Strategija „sačekaj i vidi“, ili „sačekaj i priključi se“ više priliči budizmu Dalaj Lame, negoli politici zemlje koja je prije samo tri dekade dobila rat za opstanak nacije.
Da NATO doživi moždani kolaps, s kime bi mi mogli u kakav novi vojni, obrambeni savez? Odgovor bi se izvukao iz rukava da imamo vanjsku politiku i diplomaciju koja kao profesionalni pogon melje probleme i otvara sve moguće i nemoguće puteve. Ali, nemamo. Ona je folirantska, bleferska, tupadžijska, obdarenom nekompetencijom u vremenu i prostoru, bez trusta mozgova koji mogu isproducirati dugoročne opservacije i ekspertize kao spremnu reakciju za fatalne situacije.
Srbija, Italija, Mađarska...
U prizoru urušavanja NATO-a s kime od susjeda bi Hrvati mogli osnovati regionalnu obrambenu alijansu? Sa Srbijom? S dojučerašnjim ratnim agresorom, danas ruskim Trojanskim konjem, balkanskom „zonom sumraka“ gdje je Putin popularniji od Vučića, ne moš', osim korupcije sponzoriranu od vrha države, ništa ozbiljnije raditi, a troke osnovati savez, k tome još i vojni! S njima smo ionako u latentnim, otvorenim sukobima.
Ulazak u vojnu alijansu sa Mađarima bio bi identičan savezu s Rusima. Budimpešta je izrazito ovisna o ruskoj nafti i nuklearkama. Putin užasno popularan, kao Lady Gaga i Beyonce zajedno. Mađarska vojna sila dvostruko je veća od hrvatske, uz to tehnološki, u topništvu i mehaniziranom oklopu, nekoliko generacija naprednija. Trometarska, mamutska karta Velike Mađarske, u pozlaćenom okviru od slavonskog hrasta, visi u predsjedničkom kabinetu Viktora Orbana.
Vojni savez sa BiH? To bi bila tragikomedija. Koga tamo uopće nazvati radi eventualnog dogovora? Sarajevo, Mostar ili Banja Luku? Možemo li s Crnom Gorom? Taman posla, slična egzotična kupusara iz kojeg kremaljski operateri još nisu izvukli svoje pipke premda su u NATO-u. Divlja balkanska država koja je u samo 200 godina dva puta napala Dubrovnik i hrvatski jug. Još nisu obeštetili za silnu JRM flotu koju su 1991. godine drpili iz hrvatskih luka, a koja po međunarodnim pravilima sukcesije pripada Hrvatskoj. Slovenci? Klasa bonsai taman po želji. Ideala. Teritorijalno, brojčano i privredno manji od nas. Oružana sila manja od naše koja je već minijaturna sama po sebi. Kako nemaju borbenu avijaciju, mogli bi im Rafalima čuvati Alpe. Nemaju ni flotu, pa im raketne topovnjače „Dmitar Zvonimir“ i „Petar Krešimir“ mogu braniti Piranski zaljev.
U slučaju NATO apokalipse što bi smo sa velikim silama? Nitko nas, vjerojatno, ne bi šljivio pet posto. Amerikanci predaleko. Nismo im od velikog povjerenja još onomad kada smo američke borbene mlažnjake krenuli nabavljati po Bliskom istoku. Hrvatsko-njemačka bilaterala na niskim je grana još od našeg odbijanja izručenja Josipa Perkovića, a po europskom uhidbenom nalogu. Francuzi? S njima ionako nemamo nikakve tradicije vojno-političke suradnje. Kupovina Rafala isključivo je komercijala koja ovisi o hrvatskoj platežnoj moći.
Uglavnom, kako god se okrene, propast NATO saveza ostavio bi Hrvatsku pod vedrim nebom k'o kornjaču bez oklopa. Tektonski moment na koji ne razrađujemo odgovor. Makar i okvirni.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Interesantna tema. Svakako je dobro imati suvereno stajalište o tome, jer NATO kao i svi vojni savezi prije njega nije besmrtan niti vječan.