Nedjeljno poslijepodne 15. rujna 1991. u Zagrebu prelomilo se oko 17 sati. Prvo su zagrmjeli MiG-ov, a onda se oglasila sirena. Bila je to prva zračna uzbuna u Zagrebu. Rat koji se mjesecima približavao glavnom gradu toga je dana dobio zvuk koji će uskoro postati dio svakodnevice.
- Igrali smo nogomet na igralištu kada su nam iznad glava preletjeli MiG-ovi. Letjeli su jako nisko i nama dječacima je to bilo jako fora te smo ih u čudu gledali. A onda se čula sirena te smo shvatili da je stvar ozbiljna i da moramo trčati kući. Nikada neću zaboraviti taj dan - ispričao nam je Zagrepčanin koji je tada imao 13 godina.
Promet na ulicama gotovo je utihnuo, a tramvaji su stajali. No dok su nad Zagrebom zavijale prve sirene, u gradu se odvijala još jedna presudna epizoda rata - hrvatske snage preuzimale su vojne objekte i skladišta JNA. Rat za vojarne, koji je nakon odluke hrvatskih vlasti o blokadi vojnih objekata već bio počeo nekoliko dana ranije, upravo je 15. rujna u Zagrebu ušao u svoju dramatičnu fazu.
Dok su Zagrepčani silazili u skloništa, hrvatske snage preuzele su kontrolu nad Komandom Ratnog zrakoplovstva u Maksimirskoj te nad objektima u Prečecu, Prečkom, Sopnici i Dubokom Jarku. Najvrjedniji ratni plijen stigao je iz skladišta "27. juli" u Selskoj cesti, gdje je zaplijenjena golema količina oružja i vojne opreme.
Među njom su bile i 23 američke trofejne haubice kalibra 203 milimetra. Ta moćna artiljerija, dometa gotovo 17 kilometara i goleme razorne snage, ubrzo je postala važna potpora hrvatskim postrojbama. Njihov značaj, međutim, nije bio samo vojni - u trenutku kada je Hrvatska kronično oskudijevala u teškom naoružanju, i njihov psihološki učinak bio je ogroman.
Zvuk sirene 15. rujna bio je početak psihološkog rata koji je velikosrpski vojni vrh vodio protiv Zagreba s ciljem slamanja morala.
Večernji list je u izdanju od 16. rujna događaje prethodnog dana zabilježio velikim naslovima "Prva uzbuna" i "S medom u sklonište". Iz današnje perspektive upravo ti izvještaji možda najbolje pokazuju koliko je taj trenutak za Zagreb bio nov, nestvaran i zastrašujući. Novinari su zapisivali prizore iz grada - gdje su ljudi bili kada su začuli sirene, što su ponijeli sa sobom i kako su reagirali kada su shvatili da MIG-ovi doista lete nad njihovim kućama.
"Zagreb je jučer doživio svoju prvu zračnu uzbunu u ovom prljavom ratu! Dramatičnim zavijanjem sirene koja najavljuje zračni napad Zagrepčani su oko 17 sati pozvani da se s ulica i iz stanova sklone u skloništa i podrume. Dogodilo se to nakon što su dva zrakoplova tipa MIG, koja su vjerojatno doletjela s bihaćkog aerodroma, u brišućem letu nadlijetala hrvatsku metropolu. Zastrašujući zvuk neprijateljskih aviona najprije se začuo nad Maksimirom, a sekundu potom nad Novim Zagrebom i užim gradskim središtem", pisao je Večernji list tada.
"Građani su se brzo povukli u skloništa i u njima ostali sve dok jednoličnom sirenom u 19.22 sati uzbuna nije prestala", zabilježio je Večernji.
Za grad koji dotad nije bio izložen ratu bila je to nova stvarnost. Odjednom su se morale slušati upute Kriznog štaba, otvarati skloništa, prekidati promet i učiti razlikovati signal za uzbunu od signala za prestanak opasnosti.
"Stanari 'limenki' u novozagrebačkom naselju Remetinec brzo su se spustili u podrume, noseći u rukama deke, hranu, boce s vodom, svijeće, lijekove i tranzistore. Remetinečki 'gentlemani' najprije su u sigurnost spustili žene s malom djecom, a sami su pomagali starijim osobama da dođu do zaklona", pisao je Večernji list tada.
"Na zvuk sirene stotinjak ljudi okupilo se pred vratima skloništa na Ribnjaku 12. Gospođa u večernjem kompletu s cvijećem u rukama, jedna postarija dama s viklerima na mokroj kosi, djevojka u kimonu koju je uzbuna zatekla u kadi... Svi oni mirno su i staloženo ulazili u podzemnu garažu zgrade. Užas su se u rukama na sve spremnih stanara našli radio-aparati. Vijesti se slušaju pomno. Nekoliko momaka nabacuje vreće s pijeskom na oštećeni dio ulaza", pisao je Večernji list.
Večernjak je toga dana prenio i upozorenje tadašnjeg predsjednika Kriznog štaba za zagrebačku regiju Mladena Vedriša građanima da što manje koriste javni prijevoz kako bi se osigurala njegova prohodnost te da se ponašaju "normalno". Škole i vrtići trebali su nastaviti raditi. Ta kombinacija dviju naizgled nespojivih poruka - rat je stigao, ali život mora teći dalje - postat će jedna od karakteristika Zagreba tijekom jeseni 1991.
Samo dan poslije prve uzbune, 16. rujna, došlo ono čega su se Zagrepčani prethodnog dana pribojavali. JNA više nije samo demonstrirala silu nad gradom. Dva zrakoplova napala su televizijski odašiljač na Sljemenu sa šest raketa. Bio je to prvi zračni napad na Zagreb.
Prema svjedočenjima zaposlenika s Medvednice, borbeni zrakoplov MiG-21 nekoliko je puta nisko preletio Sljeme, da bi oko 18:30 ispalio šest navođenih raketa na televizijski odašiljač, simbol komunikacijske neovisnosti Hrvatske. Cilj je bio jasan: uništiti odašiljač, prekinuti emitiranje programa HRT-a i medijski izolirati Hrvatsku, ostavljajući prostor samo za ratnu propagandu koja je cinično tvrdila kako "brani Jugoslaviju" od "separatista" i "ustaša". Projektili, srećom, nisu izravno pogodili toranj. Eksplodirali su tridesetak metara od njega, oštetivši agregat u podnožju. Unatoč šteti, tehničari HRT-a osigurali su da se program nastavi emitirati, što je bio čin prkosa. Napad na Sljeme, prvi izravni udar na grad, bio je brutalna najava terora.
Ironično, ali i tipično za dvoličnu politiku Beograda, samo dan kasnije, 17. rujna, u Igalu je potpisan još jedan sporazum o prekidu vatre u prisustvu lorda Carringtona te predsjednika Tuđmana, Miloševića i generala Kadijevića. Bila je to najobičnija prevara. Istog tog dana, dok se tinta na sporazumu još nije osušila, jugoslavenski zrakoplovi su čak 48 puta preletjeli Zagreb. Ponovno su napali odašiljač na Sljemenu, područje Lučkog te Centar za obuku Hrvatske vojske. Život u skloništima postao je zagrebačka svakodnevica.
Teror se nije zaustavio na napadima iz zraka. JNA je počela koristiti i svoje garnizone unutar grada za napade na civilne ciljeve. Cijevi teških haubica i topova iz vojarne na Borongaju i "Maršal Tito" u Novom Zagrebu bile su usmjerene na istočne dijelove grada. Tako je 22. rujna, u žestokom granatiranju Dubrave, ubijeno dvoje građana, a osmero ih je ranjeno. Pucalo se i iz vojne baze na Plesu, a zabilježeno je i djelovanje pete kolone, koja je iz stambenih zgrada otvarala vatru. Agresor nije prezao ni od čega, pa je Kontraobavještajna služba JNA (KOS) podmetala eksploziv na Židovskom groblju i u zgradi Židovske općine, pokušavajući novu vlast prikazati kao antisemitsku.
Vrhunac terorizma dogodio se 7. listopada, dan prije isteka moratorija na odluku o neovisnosti, kada su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore s jasnim ciljem - ubiti predsjednika Tuđmana i njegove goste, Stipu Mesića i Antu Markovića.
Zagreb, međutim, nije bio potpuno bespomoćan. Već u lipnju 1991., unutar 1. A brigade ZNG-a "Tigrovi", započelo je ustrojavanje prvih postrojbi protuzračne obrane (PZO). Nakon osvajanja skladišta domogli su se prijenosnih sustava "Strijela" S-2M i protuzračnih topova. Iako skromno opremljeni, bili su odlučni braniti nebo nad gradom. Prilika se ukazala 4. listopada, tijekom još jednog napada na sljemenski toranj.
Dva zrakoplova J-22 "Orao" poletjela su s aerodroma Mahovljani. Jedan od njih, opremljen televizijski vođenom raketom AGM-65 "Maverick", oko 16:10 sati izravno je pogodio odašiljač, uzrokujući veliku štetu. Dok se neprijateljski zrakoplov pripremao za novi nalet, s položaja na zidinama Medvedgrada pripadnik "Tigrova" Josip Živković ispalio je raketu S-2M. Iako je standardno gađati cilj u odlasku, Živković je namjerno djelovao u dolasku kako bi spriječio daljnje napade. Raketa je pogodila "Orla" u bočni dio trupa. U zraku se pojavio oblak dima, a pogođeni zrakoplov počeo je nekontrolirano padati. Pilot je u zadnji tren uspio djelomično povratiti kontrolu. Prema snimkama razgovora koje je pratio MUP, uspaničeni pilot javio je kontroli da je pogođen. Kad mu je naređeno da iskoči, kroz plač je odgovorio da neće "ustašama u ruke". Unatoč teškim oštećenjima motora i repa, uspio je vratiti zrakoplov u bazu. Iako letjelica nije srušena, bio je to golem udarac za Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i neizmjerno važna pobjeda za branitelje. Zagreb je pokazao zube. Poruka je bila jasna: glavni grad Hrvatske neće pasti bez borbe.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ista vojska i ista ideologija koja je "oslobodila" Zagreb 08.5.1945. U nekolko dana poubijali su 30.000. Zagrebčana, opljačkali njihovu imovinu, uselili se u njihove kuće i stanove. Srećom 1991. iako goloruki, Hrvati su znali tkoj hi je najviše i koja ... prikaži još! vojska u poubijala u cjelokupnoj povijesti, na žalost od ubojica kopilad i danas je uz tu zločinačku ideologiju srpskog sveta i danas vladaju Zagrebom, kada bi imali šansu opet bi ga četnicima isporučili.