Trgovinski rat koji je predsjednik Trump pokrenuo 2. travnja desetkovao je tržišta dionica - američke tvrtke već su izgubile bilijune dolara u procjeni - i čini se da će vjerojatno pokrenuti globalnu recesiju ili čak “ekonomsku nuklearnu zimu”, kako je upozorio jedan američki poslovni čelnik. Jednostavno pitanje koje postavljaju ljudi diljem svijeta glasi: zašto? Što bi uopće moglo opravdati takvo nepromišljeno, potencijalno samoubilačko kockanje?
Trumpova administracija ponudila je višestruka i iskreno kontradiktorna objašnjenja. Na jednoj razini to se opisuje kao pitanje pravednosti: američko tržište od Drugog svjetskog rata bilo je najotvorenije na svijetu, služeći kao glavni pokretač globalnoga gospodarskog rasta. Ali druge zemlje općenito nisu uzvratile tu politiku u istoj mjeri, a posebno je Kina postala ekonomski div dijelom zahvaljujući nepoštenim trgovinskim praksama i nemilosrdnom iskorištavanju otvorenih tržišta. Globalizacija je mnoge nacije učinila prosperitetnima i podigla stotine milijuna iz siromaštva, ali SAD je platio otvorenost uništenjem svog tradicionalnog proizvodnog sektora. Mnogi od najvatrenijih pristaša Donalda Trumpa nalaze se u onim dijelovima zemlje koji su pogođeni stranom konkurencijom. A sam Trump odan je protekcionizmu od 1980-ih.
No precizan cilj trgovinskog rata ostaje nejasan. Za Trumpove savjetnike okrenute ideologiji cilj je dalekosežan, ako ne i utopijski: “vraćanje u matičnu zemlju” (repatrijacija) proizvodnje i smanjenje ili čak eliminiranje ovisnosti SAD-a o stranim lancima opskrbe. U krajnjem slučaju, ideja je dekonstruirati globalizirani trgovinski sustav - kako je rekao jedan savjetnik, Trump želi “stvoriti okruženje da se vratimo ondje gdje smo bili prije Prvog svjetskog rata... najjače gospodarstvo na svijetu, uglavnom izgrađeno oko visokih carina, visokih plaća i visokog proizvodnoga gospodarstva”. To je u skladu s Trumpovom retrogradnom političkom vizijom, koja također seže u 19. stoljeće - podjela svijeta na sfere utjecaja kojima dominiraju velike sile. Problem je u tome što je nemoguće vratiti vrijeme unatrag - industrije koje su se preselile u inozemstvo tijekom posljednjih 40 godina nikad se neće vratiti u SAD, a pokušaj njihova oživljavanja, smatraju ekonomisti, bio bi besmislen u smislu troškova, truda i vremena.
Trump razmišlja pojednostavljeno i uživa u maštarijama. On u osnovi vjeruje da trgovinski partneri i saveznici, gotovo po definiciji, iskorištavaju SAD, i stoga sanja o nemogućem svijetu u kojem je SAD krajnje samodostatan. Ali konkretno, čini se da teži eliminaciji američkog trgovinskog deficita s drugim zemljama, što je također utopijsko i ekonomski tupo, ali prednost je što je to mjerljiv pojam. U tome leži mogućnost koju njegovi pragmatični savjetnici, predvođeni ministrom financija Scottom Bessentom, pokušavaju iskoristiti uvjeravajući Trumpa da carine ne doživljava kao krajnje stanje, nego kao sredstvo za postizanje drugog cilja. Konkretno, pokušavaju usmjeriti predsjednika na put pregovora s ciljem primoravanja konkurenata da smanje svoje prepreke američkom izvozu. Ako to uspije, moglo bi značajno smanjiti golemi ukupni trgovinski deficit SAD-a - 900 milijardi dolara u 2024. - koji je Trumpu tako mrzak.
Razlike unutar Trumpova tima odražavaju njegove vlastite kontradiktorne pobude. On duboko žudi za izgradnjom velikog protekcionističkog zida oko Amerike, ali se također ponosi time što je savršen u sklapanju dogovora, hvaleći se ovoga tjedna da je više od 50 zemalja hitno kontaktiralo Bijelu kuću kako bi zatražilo pregovore. Kad su ga novinari pritisnuli da otkrije koju bi opciju na kraju odabrao, Trump je ustvrdio da su obje opcije moguće: “Mogu postojati trajne carine, a mogu i pregovori”. Ali to je vrlo malo vjerojatno. Pregovori bi, na kraju krajeva, ako budu uspješni, doveli do još otvorenijeg globalnog trgovinskog sustava - u načelu pozitivnog ishoda za sve, ali to nije ono za čime Trump žudi. Neki promatrači nagađaju da će Trump postići nemoguće dogovorom o smanjenju prepreka za američki izvoz u zamjenu za odustajanje od svojih drakonskih prijetnji određenim zemljama, zadržavajući opću carinu od 10 posto na sav uvoz u SAD koju je uveo prošloga tjedna. To bi značilo trajni povratak na razinu protekcionizma prije Drugog svjetskog rata u SAD-u.
Danas je najveće pitanje u Washingtonu - a posebno na Wall Streetu - koliko je boli Trump spreman nanijeti američkom gospodarstvu i prosječnim Amerikancima kako bi postigao svoje ciljeve, kako god oni bili definirani. Predsjednik rabi riječi koje nisu uobičajene u leksikonu demagoga - kao što su “bol” i “lijek” i “cijena koja se mora platiti”. Te će kazne doći čim cijena svega što Amerikanci kupuju iz inozemstva poraste, od kave do banana, od odjeće do automobila. A bol će u potpunosti uzrokovati predsjednik koji je pobijedio na izborima velikim dijelom zbog naslijeđa inflacije svog prethodnika, koju je obećao okončati prvoga dana. U međuvremenu, suočene s gospodarskim previranjima, tvrtke odgađaju ulaganja i odluke o zapošljavanju, a vjerojatno će početi otpuštati radnike ako se potrošačka potražnja smanji. Samo u proteklih tjedan dana deseci milijuna Amerikanaca svjedočili su padu vrijednosti svojih mirovinskih fondova. A ovo je tek početak jada koji će postati rašireni i trajni ako Trumpov carinski rat gurne gospodarstvo u recesiju.
Poslovna zajednica u SAD-u, koja je u velikoj mjeri podržala Trumpa na izborima 2024., potpuno je zahvaćena panikom i progovorila je unatoč raširenoj strepnji da će naljutiti predsjednika. Jedan je milijarder i upravitelj fondova za premošćivanje rizika ovoga tjedna kiselo komentirao: “To nije ono za što smo glasali” i pozvao Trumpa da pauzira svoje carine kako bi omogućio pregovore o smanjenju trgovinskih prepreka. Elon Musk, daleko najvažniji predsjednikov poslovni pristaša, pozvao je na “nulte” carine između Europe i SAD-a - što znači potpuno liberalizirani trgovinski sustav koji bi bio upravo suprotno od Trumpove protekcionističke maštarije o Americi ograđenoj zidovima. A Musk je otišao i dalje, pokrenuvši izravan osobni napad na Trumpova ideološki najekstremnijeg savjetnika za trgovinska pitanja, Petera Navarra, kojega je nazvao “moronom”. Panika se širi i na republikanske političare, koji strahuju da će Trumpove carine i vjerojatna recesija donijeti političku katastrofu, jamčeći da će demokrati preuzeti kontrolu barem nad Zastupničkim domom na izborima za Kongres sljedeće godine. Mediji su izvijestili da je jedan neimenovani republikanac privatno opisao carinsku shemu kao “ludu”, a neki republikanski zastupnici konačno su ovaj tjedan počeli javno izražavati svoju zabrinutost.
Kina će biti Trumpov najteži izazov
Trump se nikad ne bi usudio u potpunosti prepustiti svojim protekcionističkim maštarijama u svom prvom predsjedničkome mandatu. Učinio je to sad jer je opijen moći i osjeća se nezaustavljivo. Ali on nije moćniji od stvarnosti i pretpostavljam da će biti prisiljen zadovoljiti se dogovorenim ishodima koji nisu transformacijski - iako se takav preokret možda neće dogoditi na vrijeme da spriječi recesiju. U pregovorima će vjerojatno biti brutalan s EU i prijetiti uskraćivanjem američke sigurnosne potpore Europi. Kina će biti najteži izazov. Predsjednikov tim traži radikalno restrukturiranje bilateralnih trgovinskih odnosa, neki savjetnici žele “razdvojiti” te dvije zemlje i pritom nanijeti trajnu štetu kineskom gospodarstvu. Kina osjeća opasnost i odbija se povući, u nadi da će Trump izgubiti živce suočen sa sve većim previranjima. Pozornica se priprema za sukob koji bi mogao biti uvod u kobnije oblike natjecanja.
Završna riječ o još jednom nadolazećem sukobu: SAD je okupio udarne snage bombardera B-2 i premjestio dva nosača zrakoplova u dometu Irana uoči sastanka između Trumpova izaslanika i iranskog ministra vanjskih poslova ovoga vikenda. Trump prijeti vojnom akcijom ako Iran ne pristane na potpuno ukidanje svog nuklearnog programa. To bi mogla biti pregovaračka taktika - ili znak da je Trump stavio sve na kocku pretpostavkom da je Iran sad preslab da se učinkovito osveti zajedničkom američko-izraelskom napadu.
